Brojevi 11

22. 05. 2022.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Brojevi 11.

1 I stade puk zlobno mrmljati na uši Gospodu; pa kad Gospod to ču, gnjev njegov usplamtje; tad među njima buknu oganj Gospodnji te proždre one što bijahu skraja tabora. 2 Nato puk zavapi Mojsiju; a Mojsije se pomoli Gospodu te oganj utihnu. 3 I nadjenu onome mjestu ime Tabera, jer je oganj Gospodnji buknuo među njima. 4 A svjetinu koja bijaše među njima obuze pohlepa te sinovi Izraelovi i opet stadoše plakati. I rekoše: »Tko će nas nahraniti mesom? 5 Sjećamo se ribe što je u Egiptu jedosmo besplatno; i krastavaca i dinje i poriluka i luka i češnjaka. 6 A sad nam duša vene; nema ničega osim te mane pred našim očima.« 7 Mana pak bijaše kao sjeme korijandra, a izgled njezin kao izgled bdelija. 8 Puk je išao naokolo i skupljao je, pa je drobio među žrvnjevima ili stupao u stupi. Onda bi je kuhao u loncu i od nje pravio pogače; a okus joj bijaše kao okus kolača zgotovljena u ulju. 9 I kad bi se noću na taborište spuštala rosa, s njome bi se spustila i mana. 10 A Mojsije ču kako puk plače u svojim obiteljima, svatko na ulazu u svoj šator; tad gnjev Gospodnji žestoko planu. A očima Mojsijevim to bijaše nažao. 11 Stoga Mojsije reče Gospodu: »Zašto nanosiš zlo sluzi svojemu? I zašto nisam našao milost u tvojim očima kad si na me naprtio teret svega puka ovoga? 12 Jesam li ja začeo sav ovaj puk? Zar sam ga ja porodio, kad mi kažeš: ‘Nosi ga u naručju svojemu kao što dojilja nosi dojenče’ — u zemlju za koju si se zakleo ocima njihovim? 13 Odakle meni meso da ga dam svemu ovom puku što plače oko mene govoreći: ‘Daj nam mesa da jedemo’? 14 Ja ne mogu nositi sav ovaj puk, jer to je preteško za me. 15 Budeš li pak ovako sa mnom postupao, molim te, radije me ubij — ako sam našao milost u tvojim očima — da ne gledam svoju bijedu.« 16 I reče Gospod Mojsiju: »Skupi mi sedamdesetoricu muževa između starješina Izraelovih za koje znaš da su starješine puka i nadglednici njegovi; i dovedi ih k Šatoru sastanka da ondje stanu s tobom. 17 A ja ću sići i ondje s tobom govoriti; i uzet ću od duha koji je na tebi i staviti ga na njih. Tako će s tobom nositi teret puka, da ga ti sam ne nosiš. 18 Onda reci puku: Posvetite se za sutra, i jest ćete mesa; jer ste plakali na uši Gospodu govoreći: ‘Tko će nas nahraniti mesom? Ta u Egiptu nam je dobro bilo!’ Gospod će vam dakle dati mesa da jedete. 19 Jest ćete ga ne jedan dan, ni dva dana, ni pet dana, ni deset dana, ni dvadeset dana, 20 nego mjesec dana, dok vam ne izbije na nosnice i ne postane vam ogavno, jer ste prezreli Gospoda koji je među vama i plakali pred njim govoreći: ‘Zašto smo uopće odlazili iz Egipta?’« 21 Ali Mojsije reče: »Puka među kojim ja boravim ima šest stotina tisuća pješaka, a ti kažeš: ‘Mesa ću im dati da ga jedu mjesec dana.’ 22 Hoće li im se naklati sitne i krupne stoke da bi im dostajalo? Ili će im se nakupiti sve ribe morske da bi im dostajalo?« 23 A Gospod reče Mojsiju: »Zar je ruka Gospodnja okračala? Sad ćeš vidjeti hoće li se moja riječ pred tobom obistiniti ili neće.« 24 Nato Mojsije izađe i kaza puku riječi Gospodnje. Onda skupi sedamdesetoricu muževa između pučkih starješina i postavi ih oko Šatora. 25 Tada Gospod siđe u oblaku te mu govoraše; i uze od duha koji bijaše na njemu pa stavi na onu sedamdesetoricu muževa starješina. I dogodi se, kad duh počinu na njima, da oni počeše prorokovati, ali to nikada više ne učiniše. 26 A dvojica ljudi ostadoše u taboru. Jednomu bijaše ime Eldad, a drugomu bijaše ime Medad. Duh je i na njima počinuo — i oni su bili među upisanima, premda nisu otišli do Šatora — te počeše prorokovati u taboru. 27 A neki mladić otrča i dojavi Mojsiju te reče: »Eldad i Medad prorokuju u taboru.« 28 Nato Jošua, sin Nunov, koji je Mojsiju služio od svoje mladosti, odgovori i reče: »Mojsije, gospodaru moj, ušutkaj ih!« 29 A Mojsije mu reče: »Zar si ti zavidan zbog mene? O, kad bi sav puk Gospodnji bio prorok i kad bi Gospod na njih stavio Duha svojega!« 30 Potom se Mojsije vrati u tabor, on i starješine Izraelove. 31 Tada se podignu vjetar od Gospoda te nanese prepelice od mora i sasu ih na tabor, oko dan hoda s ove strane i oko dan hoda s one strane — uokolo tabora — i oko dva lakta iznad površine zemlje. 32 A puk je stajao cio onaj dan i cijelu noć i cio sutrašnji dan i skupljao prepelice (onaj tko je skupio najmanje skupio je deset homera), te ih razastirao za se sve uokolo tabora. 33 Meso im još bijaše među zubima, još ga nisu prožvakali, kadli na puk planu gnjev Gospodnji i Gospod udari puk pomorom veoma strašnim. 34 A onome mjestu nadjenu ime Kibrot-Hataava, jer su ondje sahranili ljude koji se bijahu polakomili. 35 Iz Kibrot-Hataave narod se zaputi u Hacerot. I ostadoše u Hacerotu.