Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo Brojevi 15.
1 I prozbori Gospod Mojsiju govoreći: 2 »Govori sinovima Izraelovim i reci im: ‘Kad uđete u zemlju gdje ćete se nastaniti, zemlju što vam je ja dajem, 3 pa stanete prinositi žrtvu ognjenu u čast Gospodu — paljenicu ili žrtvu za izvršenje zavjeta ili kao dragovoljni prinos ili o blagdanima svojim — da biste pripravili ugodan miris Gospodu od krupne ili od sitne stoke, 4 onda neka onaj koji prinosi svoj prinos Gospodu prinese prinosnicu od desetine efefinoga brašna zamiješena s četvrt hina ulja. 5 Uz paljenicu ili žrtvu pripravi i četvrt hina vina za ljevanicu, za svako janje. 6 Ili za ovna, pripravi kao prinosnicu dvije desetine efe finoga brašna zamiješena s trećinom hina ulja, 7 a za ljevanicu prinesi trećinu hina vina na ugodan miris Gospodu. 8 Ako pak pripraviš junca kao paljenicu ili kao žrtvu za izvršenje zavjeta ili kao pomirnicu Gospodu, 9 onda uz junca prinesi prinosnicu od tri desetine efefinoga brašna zamiješena s pola hina ulja, 10 a za ljevanicu prinesi pola hina vina kao žrtvu ognjenu na ugodan miris Gospodu. 11 Tako neka se učini za svako govedo ili za svakog ovna, ili za svakog jaganjca ili jarića. 12 Prema broju koji ćete pripraviti, učinite tako uza svako pojedino, već prema broju njihovu. 13 Svaki domorodac neka postupa ovako kad prinosi žrtvu ognjenu na ugodan miris Gospodu. 14 I ako bi koji pridošlica boravio s vama ili tkogod tko bi bio među vama u sve vaše naraštaje te ushtio prinijeti žrtvu ognjenu na ugodan miris Gospodu, neka čini onako kako vi činite. 15 Zajednico, neka bude jedna odredba za vas i za pridošlicu koji s vama boravi, odredba vječna u sve vaše naraštaje; kako je vama, tako će pred Gospodom biti i pridošlici. 16 Jedan zakon i jedan propis neka bude i vama i pridošlici koji s vama boravi.’« 17 I prozbori Gospod Mojsiju govoreći: 18 »Govori sinovima Izraelovim i reci im: ‘Kada dođete u zemlju u koju vas ja vodim, 19 neka dakle bude ovako: kad budete jeli od kruha te zemlje, prinesite podizanicu Gospodu. 20 Od prvina tijesta svojega prinesite kolač kao podizanicu; prinesite ga onako kako prinosite podizanicu s gumna. 21 Od prvina tijesta svojega dajite Gospodu podizanicu usve vaše naraštaje.’« 22 »Ako li nehotice pogriješite te ne izvršite sve ove zapovijedi što ih je Gospod izrekao Mojsiju, 23 sve što vam je Gospod zapovjedio preko Mojsija od onoga dana kad je Gospod zapovjedio pa nadalje, usve vaše naraštaje, 24 onda neka bude ovako: ako je to počinjeno omaškom, bez znanja zajednice, onda neka sva zajednica prinese jednoga junca kao paljenicu na ugodan miris Gospodu, s njegovom prinosnicom i ljevanicom njegovom, prema propisu, i jednoga jarića kao okajnicu. 25 I neka svećenik izvrši pomirenje nad svim zborom sinova Izraelovih pa će im biti oprošteno, jer bila je to omaška; a oni neka prinesu svoj prinos — žrtvu ognjenu u čast Gospodu — i svoju okajnicu pred Gospodom, za svoju omašku. 26 I bit će oprošteno svemu zboru sinova Izraelovih, kao i pridošlici koji među njima boravi, budući da se to svemu puku omaškom dogodilo. 27 Ako pak neka osoba omaškom sagriješi, onda neka prinese jare u dobi od godine dana kao okajnicu. 28 I neka svećenik nad tom osobom koja je omaškom sagriješila izvrši pomirenje kad omaškom sagriješi pred Gospodom; i pošto izvrši pomirenje, bit će joj oprošteno. 29 Neka vam bude jedan zakon za onoga koji napravi omašku — za onoga koji je rođen među sinovima Izraelovim i za pridošlicu koji među vama boravi.« 30 »A osoba koja nešto učini naumice, bio on domorodac ili pridošlica, taj huli na Gospoda, pa neka se ta osoba istrijebi isred puka svojega. 31 Budući da je prezreo riječ Gospodnju i prekršio njegovu zapovijed, ta osoba neka se smjesta istrijebi; njegova krivnja neka padne na nj!« 32 A dok su sinovi Izraelovi bili u pustinji, nađoše jednoga kako kupi drva u subotnji dan. 33 I oni koji ga nađoše kako kupi drva dovedoše ga Mojsiju i Aronu i svoj zajednici. 34 I staviše ga pod stražu jer još nije bilo određeno što učiniti s njime. 35 Tada Gospod reče Mojsiju: »Taj čovjek neka se smrću kazni! Neka ga izvan tabora kamenjem zaspe sva zajednica.« 36 I sva zajednica izvede ga izvan tabora i zaspe ga kamenjem te on pogibe, kako je Gospod zapovjedio Mojsiju. 37 I reče Gospod Mojsiju govoreći: 38 »Govori sinovima Izraelovim i reci im neka si prave rese na skutima haljina svojih u sve svoje naraštaje, a na rese po skutima neka stave modru vrpcu. 39 A rese ćete imati da biste se, gledajući ih, spominjali svih zapovijedi Gospodnjih i vršili ih, i da se ne biste zanosili za srcem svojim i za očima svojim uslijed čega se odajete bludništvu, 40 kako biste se spominjali i vršili sve moje zapovijedi i bili sveti za Boga svojega. 41 Ja sam Gospod, Bog vaš, koji sam vas izveo iz zemlje egipatske da vam budem Bog. Ja sam Gospod, Bog vaš.«