“Živim — ali ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.” (Galaćanima 2,20)

Poslanica Galaćanima je zapravo strastveni poziv. Pavao vidi ljude koje voli i za koje je rekao da bi oni “kad bi bilo moguće, izvadili oči svoje i dali ih meni” (Galaćanima 4,15) kako zapadaju u smrtonosnu klopku pravednosti po djelima.

Galaćani su u početku radosno primili dobru vijest od Pavla, ali su se ubrzo odvratili i otišli od onoga što su naučili. Pavao im je odmah uputio pismo koje je sadržavalo ukor upućen s ljubavlju, u kojem im je rekao da ukoliko im on, “ili anđeo s neba navijesti evanđelje drukčije nego što vam navijestismo, neka bude proklet”! (Galaćanima 1,8 — Šarić)

On ih poziva na način za koji zna da će razumjeti. Objašnjava kako je Abraham radio na tome da dobije Jišmaela, a onda mu je Bog rekao da ga otpremi od sebe. Božje obećanje se odnosilo na Izaka. Izak je bio dar, a Abraham nije imao veće izglede da ga svojim vlastitim naporima donese na svijet, nego što mi imamo izgleda da sami, vlastitim naporima postanemo pravedni.

Pavao nagovara Galaćane da shvate kako tu nije riječ o njihovim djelima, već o Kristovoj pravednosti. On jasno postavlja ravnotežu između vjere i djela u sljedećem retku: “S Kristom sam razapet na križ; živim — ali ne više ja, nego Krist živi u meni: život koji sada provodim u tijelu, provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.” (Galaćanima 2,19.20) U ovom retku Pavao odgovara na goruće pitanje u srcima Galaćana: Kako udovoljiti Bogu? Krist bi trebao živjeti u njima, jer njihova djela nisu ništa značila, s obzirom da je “sva pravda naša ko haljine okaljane” (Izaija 64,6).

Pravednost je doslovno “Božja osobina … prikazana u Kristovoj smrti”. (Merrill Unger i William White Jr., Vine’s Concise Expository Dictionary of Biblical Words, str. 77) S obzirom na ovu definiciju, lako je razumijeti kako dobra djela nikada ne mogu proizvesti pravednost. Dobra djela se mogu proizvesti samo kad Krist živi u nama.

Pavlove riječi nisu bile upućene samo Galaćanima. One su upućene i nama. Mi to znamo zbog toga što je “sve ... Pismo Bogom nadahnuto i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za odgajanje u pravdi, da bude savršen čovjek Božji, spreman za svako dobro djelo”. (2. Timoteju 3,16.17 — Šarić)

Liesse Bohlmann