Zamislite prisutnost Isusa koji mijenja civilizaciju — zahvaljujući vama i meni.

Dronovi i projektili — predviđena preciznost, planirani promašaji… Što se upravo dogodilo? Možda je najjednostavnije objašnjenje: opet je nova godina. I ništa se zapravo nije promijenilo.

Svijet i nije očekivao mnogo promjena. Život ide dalje i prilično se vraća u kolotečinu na koju smo svi navikli — noć i dan, vruće i hladno, mokro i suho, sretno i tužno, gore i dolje, mir i rat, jakost i slabost, ljubav i mržnja, strah i smirenost, pobjeda i gubitak, imati i nemati, i tako dalje. Ljudski — shvatili smo planetarne cikluse, živimo s njihovim bljeskovima i protokom.

Ali kad udare nagle promjene — bilo gdje i bilo kada — naš status quo se slama jer se poznata kolotečina prekida. I odjednom smo, osobno i kao zajednica, budni u pripravnosti — baš kao i na početku nove godine.

Začuđujuće je što se Isus i Pavao premalo razumijevaju kad je riječ o takvoj iznenadnoj neočekivanosti. A obojica su spomenula iznenadne, neočekivane nasilne događaje kao kritične pokazatelje završne zemaljske igre.

Isus nas podsjeća na dva drevna događaja: svijet prije potopa i uništenje Sodome i Gomore. Oba primjera su klasični podsjetnici na iznenadan i neočekivan nasilan kraj. “Kao u dane Noine, tako će biti i dolazak Sina Čovječjega” — iznenadan, neočekivan nasilan kraj (Matej 24,37). “Slično kao što bijaše u dane Lotove: jeli su, pili, kupovali, prodavali, sadili, gradili. … Tako će isto biti u dan kad se Sin Čovječji objavi” — iznenadan, neočekivan nasilan kraj (Luka 17,28-30).

Pavao oblikuje Isusovo podsjećanje u svoje vlastito proročko upozorenje: “Ta i sami dobro znate da Dan Gospodnji dolazi baš kao kradljivac u noći. Dok još budu govorili: ‘Mir i sigurnost’, zadesit će ih iznenadna propast kao trudovi trudnicu i neće umaći.” — iznenadan, neočekivan nasilan kraj (1. Solunjanima 5,2.3).

Bit nije u tome da živimo u strahu — čovječanstvo već ima svoje uznemirujuće trzaje. Istina je da se Isusovi prijatelji nemaju čega bojati — čvrste ruke sigurno drže njihov život. Bit je da je sada savršeno vrijeme da ljubav bude u pokretu, stvarno u pokretu.

Kakva sila za dobro usred endemske nesigurnosti! Zamislite to — utjelovljena Isusova ljubav presijeca susjedstvo, zajednicu, zemlju i civilizaciju kroz skromne, suosjećajne ljude poput vas i mene. Biste li vi bili oni koji će promijeniti igru? Ne šalim se, mislim ozbiljno!

“Kad bismo se ponizili pred Bogom i bili ljubazni, uljudni, nježni i puni sažaljenja, bilo bi stotinu obraćenja istini tamo gdje je sada samo jedno”, napisala je suosnivačica naše crkve Ellen G. White u knjizi Welfare Ministry (str. 86).

Da stotinu ljudi dolazi ka Kristu i iskustvu radosti, mira i sigurnosti Njegovog prijateljstva — stotinu djece, tinejdžera, mladih i ne baš mladih — tamo gdje je prije bio samo jedan! Kako to? Jer su ljudi toliko gladni ljubavi. Sjedinjene Američke Države i cijeli svijet nikada nisu bili u većoj potrebi i otvoreniji za nesebično suosjećanje nego sada.

Stoga pozivam da idemo — vi i ja — i budemo ljubav koja je u pokretu, koju Isus treba da bismo bili ova nova godina. Stotinu prema jedan — to govori o iznenadnom i neočekivanom. Ali tada je Isus tu uz vas da u potpunosti surađuje sa svojim prijateljima u ljubavi pri neočekivanoj, iznenadnoj žetvi u završnoj igri.

Dwight K. Nelson