Kad život ne ide prema našim očekivanjima… Kad se naši veliki planovi počnu iz temelja urušavati... — Možda vam se upravo to događa trenutno, a možda vam se dogodi u bližoj ili daljnjoj budućnosti da ćete razočarani i ozbiljno potreseni reći sebi i drugima: “Stvari u mojem životu više ne idu onako kako sam zamislio. Okolnosti mojeg života doživjele su iznenadne velike promjene, i moj život više ne ide po mojem planu.”
Što o tome kaže Božja riječ, Biblija?
Prije mnogo godina napisao sam jednu ljubavnu poruku. Pisao sam je vrlo pažljivo, odmjeravajući svaku riječ, razmišljajući kako će moja djevojka doživjeti tu poruku i kako će se prema njoj odnositi. Ali umjesto da svoj važni ljubavni sms pošaljem svojoj djevojci, zabunom sam na mobitelu kliknuo krivo ime, tako da sam tu svoju važnu ljubavnu poruku poslao svojem pastoru. Od neugode sam htio da me zemlja proguta. Nakana mi je svakako bila da moju ljubavnu poruku pročita samo moja djevojka, i nitko više u svemiru. Ali nije ispalo onako kako sam namjeravao.
To je samo jedan neugodan i vrlo nezgodan događaj koji nije ispao po mojoj nakani; međutim nerijetko se ljudima poput nas događa da nam čitav život krene u smjeru u kojem nismo željeli. Kao da nas neki veliki meteor iz svemira iznenada udari, i mi smo prisiljeni krenuti novom stazom, s novim i drukčijim zadaćama, i novim i drukčijim ciljevima ispred sebe.
A u Božjoj riječi piše: “Jahve gleda s nebesa da vidi ima li tko razuman Boga da traži. … Ima li koga da se boji Gospoda? On će ga poučiti kojim će putem krenuti. … On ponizne u pravdi vodi i uči malene putu svome. … Ta sâm Jahve, Bog tvoj, ide s tobom, neće te zapustiti, niti će te ostaviti.”
Većini ljudi, i mladima i starijima, jako teško pada korjenita promjena plana u životu, gubitak nadzora nad našim najvećim željama i stremljenjima.
Oduvijek su nestrpljivost i nagle i nepromišljene reakcije ljudima dodatno komplicirale i zagorčavale živote — u okolnostima nužne promjene plana. Ja osobno imam dosta velikih problema s tim.
Otkad je grijeh ušao u naš svijet, mnogim umovima — posebno mladih ljudi — đavao je uspio nametnuti poznate riječi pjesme koja u pripjevu kaže: “Želim sve i želim sada!” Povodeći se za takvim mislima, pristajući uz takve riječi — “Želim sve i želim odmah!” — mnogi su ljudi upropastili svoje živote i živote svojih bližnjih.
Usput da kažem i to da je osoba koja je prije četrdeset godina pjevala poznati svjetski hit “Želim sve i želim odmah”, umrla mlada, živeći životom bez Boga i bez poštivanja Božjih zapovijedi ljubavi. Ta osoba je željela sve, i željela je odmah. I umrla je mlada u plodovima svojih požuda, u plodovima svojih grijeha.
A u Božjoj riječi piše: “Jahve gleda s nebesa da vidi ima li tko razuman Boga da traži. … Ima li koga da se boji Gospoda? On će ga poučiti kojim će putem krenuti. … Ta sâm Jahve, Bog tvoj, ide s tobom, neće te zapustiti, niti će te ostaviti.”
Svuda oko nas i u nama tako je lako prepoznati taj duh vremena koji vlada po načelu: “Želim što više, želim sve, i želim što prije — želim sada!” Iako je taj način razmišljanja prisutan već tisućama godina, i mnogima zagorčava i uništava živote; ipak je došlo vrijeme kad svijet svjesno ili nesvjesno nastoji funkcionirati po tom načelu — tristo posto jače i brže. Na primjer, pametni uređaji koje nosimo svuda sa sobom imaju čudesnu moć da nas od dosade i samoće izbave gotovo u jednoj sekundi. Uzbuđenje, adrenalin, dopamin i zabava u neograničenim količinama dostupni su nam u samo nekoliko sekundi. I upravo u tom beskrajnom obilju instant uzbuđenja i zabave nalazi se i vreba golema kušnja, velika opasnost — bezbrojne smrtonosne zamke. Nemojte me krivo shvatiti, ne želim reći da su mobiteli đavolji uređaji i da ih svi trebamo baciti u smeće… Sve ovisi o tome kako i zašto ih koristimo, ali činjenica jest da je od prije nekoliko godina ta lakoća rješavanja problema dosade navalice ušla u naš svijet, a negativne posljedice na umove ljudi se ne stižu pohvatati, osvijestiti, razumjeti, pobrojiti, niti predvidjeti. I teško ih je unaprijed spriječiti.
Stoga naši umovi nesvjesno i sve jače funkcioniraju po načelu “Želim što više, sve više, i naravno želim što prije — to jest sada.”
U ovom svijetu koji luduje oko nas i u nama sve nam je teže biti strpljivima. Sve nam je teže čekati. Sve nam je teže nositi se s dosadom na zdrav način, iako je ona nešto skroz uobičajeno, pa ponekad čak i poželjno.
Sve nam je teže suočiti se s okolnostima kad život odjednom ne ide više po našem planu. Sve nam je teže ostati hladne glave. “Fitilji” su nam sve kraći. Živci su nam sve tanji, a naši apetiti imaju sklonost biti sve veći.
A Božja riječ kaže: “Jahve gleda s nebesa da vidi ima li tko razuman Boga da traži. … Ima li koga da se boji Gospoda? On će ga poučiti kojim će putem krenuti. … Ta sam Jahve, Bog tvoj, ide s tobom, neće te zapustiti, niti će te ostaviti. … Povjeri Gospodu put svoj i uzdaj se u njega, i on će učiniti! … On će ispraviti tvoje staze. … Smiri se u Gospodu i strpljivo čekaj na njega.”
Kad život ne ide po planu. Što mislite, koji najveći primjer strpljenja u Bibliji imamo, osim kad je riječ o Isusu. Pritom mislim na primjer strpljenja jedne osobe s drugom osobom. Možda je to Jakovljevo strpljenje prema rođaku Labanu. Jakov je služio sedam godina da bi se mogao oženiti za Rahelu, a onda je bio prevaren i morao je služiti još sedam godina za Rahelu. U Bibliji piše da mu je zbog ljubavi prema Raheli vrijeme brzo prolazilo. Ali, vjerujte mi, imao je Jakov itekako ozbiljne krize. Svašta mu je prolazilo kroz glavu, s obzirom da je bio tako hladno ponižen, tako očito namagarčen. Bilo je tu ozbiljnih kušnji i jako teških dana i noći. Ali Jakov je strpljivo ustrajao. Možda je čak imao problema i s teologijom spašavanja vlastitim djelima, s teologijom pokore. Možda je ponekad mislio da sve to mora podnositi zbog onoga što je učinio svojem ocu i bratu. U svakom slučaju, Jakov je tražio mir i utjehu u Gospodinu. Tražio je snagu i vodstvo od Gospodina. Kad život ne ide po planu…
Zanimljiv je slučaj 64-godišnjeg Indijca koji se zvao Gauri Beneerje. Kad je imao 44 godine, oslijepio je, i nakon dvadeset godina sljepila, nenamjerno je udario glavom u okvir vrata. Od snažnog udarca u glavu vratio mu se vid, i čovjek je od veselja počeo hvaliti Boga, da bi ubrzo shvatio kako je od tog istog udarca potpuno oglušio. Ali očevici su potvrdili da se nije nimalo uzrujao. Ostao je smiren i samo je rekao da je bolje biti gluh nego slijep. Život je ponekad pun iznenadnih obrata koje nismo očekivali i nad kojima nemamo nadzor. Pitanje je samo kako ćemo na njih odgovoriti, kako ćemo se postaviti. Hoće li Bog biti naše sidro i vodič? Kad život ne ide po planu…
Ponekad, odnosno nerijetko, najbolje što nam se može dogoditi jest upravo to da naši veliki planovi propadnu. Mi u tom trenutku to zasigurno ne vidimo tako. Mi smo izvan sebe, frustrirani, ljuti, jadni, izbezumljeni, obeshrabreni, bjesni, očajni. Mi uglavnom ne gledamo svoj život iz savršene Božje perspektive, koja ja beskrajno mudra i milostiva. Ali Bog i tada još uvijek drži uzde naših života u svojim rukama — iako mi to ne znamo, ne osjećamo i ne vidimo. Bog često dopušta, pa čak i sudjeluje u tome da život više ne ide po našem planu. Jer nas prije svega, i više od svega, želi spasiti. Jer nam prije svega, i više od svega, želi vječno dobro.
Imam jedan jednostavan ali važan biblijski savjet za sebe i sve vas. Bilo da vam ono što ste mislili još zasad ide po očekivanjima, bilo da ste već izbačeni iz kolosijeka. Pa čak i ako ste među onima kojima se uglavnom većina planova ostvaruje ili će se ostvariti. Jer i takvih uvijek ima. U svakom slučaju, ovo je jako važan biblijski savjet za sve nas.
Jedan čovjek se pojavio na saslušanju na sudu, zbog ozbiljne prometne nesreće u kojoj je bio žrtva pogreške vozača kamiona. Ruka mu je bila u gipsu, cijeli je bio u zavojima, a na otvorenim dijelovima tijela jasno su se vidjele modrice i posjekotine. Čovjek je bio u potpunom kaosu. Prilično iznenađen, sudac ga je upitao za njegove povrede. Čovjek mu je odgovorio: “U strašnom sam stanju. Svuda po meni su posjekotine i šavovi, užasno se osjećam.”
Sudac je rekao: “Ne razumijem. Izvještaj o nesreći, službeni formular koji je popunio dežurni policajac, kaže da ste mu odmah nakon nesreće rekli da se osjećate sasvim dobro.” “Pa, da suče,” odgovorio je čovjek. “Ali dopustite mi da objasnim. Vozio sam svoj kombi i vukao prikolicu. U kombiju se nalazio moj pas Šep, a u prikolici sam vozio svojeg magarca. Iznenada me je zakvačio golemi kamion i sletio sam s puta.
Kombi i prikolica su se prevrnuli i nekoliko puta preokrenuli, i završili smo na dnu velikog jarka. Sljedeće čega se sjećam je policajac koji je pregledavao ono što je ostalo od nas. Vidio sam kako provjerava mojeg magarca, a zatim je izvadio pištolj i upucao ga između očiju. Nakon toga je otišao do mjesta gdje je ležao moj pas Šep, i nakon što ga je pogledao, upucao je i psa. Onda je prišao meni i pitao me: “A kako si ti?” Odgovorio sam: “Dobro sam! Osjećam se dosta dobro.”
Ovo je sada šaljiva anegdota, ali ona jednim dijelom jako dobro oslikava nas ljude. Znamo da nam je život u kaosu. Znamo da nam je duhovni život na “aparatima”. Znamo da nam je odnos s Bogom razvaljen i da smo u močvari, ali jedni drugima govorimo kako smo dobro. Ipak, niti to nije toliki problem što ćemo možda jedni drugima reći neistinu. Ali ne priznati sebi, ne biti iskren prema sebi i prema Bogu, to povlači sa sobom ozbiljne posljedice i može nas zauvijek upropastiti. Uvijek budite do srži iskreni prema sebi i prema Bogu, i kad život ide, i kad život ne ide po našim očekivanjima. Na taj način ćemo i prema ljudima biti uglavnom pošteni. I bit ćemo puno bliže Božjoj iscjeljujućoj milosti. Bit ćemo izravnije izloženi utjecaju Božjeg Duha koji uvijek radi za nas.
U Božjoj riječi piše: “Jahve gleda s nebesa da vidi ima li tko razuman Boga da traži. … Ima li koga da se boji Gospodina? On će ga poučiti kojim će putem krenuti. … Povjeri Gospodinu put svoj i uzdaj se u njega, i on će učiniti! … On će ispraviti tvoje staze. … Smiri se u Gospodinu i strpljivo čekaj na njega. … Ta sâm Jahve, Bog tvoj, ide s tobom, neće te zapustiti, niti će te ostaviti.”
Poznati svjetski evangelizator Billy Graham podijelio je sljedeći istiniti događaj. Dakle, to nije film, to se doista dogodilo. Jedna supruga i majka iz jedne zemlje sjeverne Afrike predala je život Kristu, i rasla je u svojoj posvećenosti i odanosti Gospodinu. Kao što se to često događa, to ju je otuđilo od muža koji je radio kao bankar. Tijekom godina muž je sve više prezirao i čak mrzio tu njezinu posvećenost Kristu — njezinu vjeru. Njegov bijes i ogorčenost dolazili su u valovima i postajali sve češći i sve teži, dok nisu dostigli svoj vrhunac kad je taj čovjek ozbiljno odlučio ubiti svoju ženu, njihovo dvoje djece i na kraju samog sebe. Čovjek više nije mogao živjeti u takvom jadu, u tom mračnom i dubokom prijeziru i očaju. Nije više podnosio sebe niti druge.
Đavao mu je ozbiljno pomutio razum. Ali da bi proveo svoju užasnu nakanu, bio mu je potreban neki okidač, neko opravdanje. Odlučio je da će svoju ženu optužiti da je ukrala ili izgubila njegove dragocjene ključeve od banke, od kuće i automobila. Tog dana kad je odlučio provesti svoj plan, otišao je u gostionicu.
Put ga je vodio preko mosta za pješake na rijeci Nil. Zaustavio se nasred mosta iznad rijeke i ispustio ključeve u vodu. U birtiji je proveo čitav dan. Kasnije tog poslijepodneva njegova je žena otišla na tržnicu kupiti hranu za večernji obrok. Dok je čistila ribu koju je kupila na tržnici, na njezino beskrajno iznenađenje, u utrobi ribe pronašla je — niti pet, niti šest — ključeve svojega muža. Zamislite samo bezbrojne upitnike u njezinoj glavi? Kako su ključevi stigli tamo? Kako je to moguće? Što se dogodilo? Ništa joj nije bilo jasno, ali očistila je ključeve i objesila ih na njihovo mjesto. Navečer se bankar vratio kući sasvim pijan. Nije kucao s obzirom da nije imao ključeve, nego je bijesan razvalio vrata i vikao: “Ženo, gdje su moji ključevi?” Budući da je već bila u krevetu, ustala je, uzela ključeve i pružila ih svojem mužu. On je kasnije izjavio: “Kada sam ugledao ključeve koje mi je žena stavila u ruku, istog trena sam se otrijeznio i istog se trena obratio Bogu. Pao je na koljena plačući i tražeći oprost od žene, djece i Boga. Na koljenima je priznao Isusa Krista i prihvatio Ga kao svojega Gospodina i Spasitelja. Ako se samo malo vratimo unazad…
Život te žene nije išao kako je zamislila. Očekivala je da će i njezin muž prihvatiti kršćanstvo, ali godinama je doživljavala samo prijezir i podsmijeh.
Njegov život također nije išao po očekivanjima. Sve mu se urušavalo, osjećao je da gubi sve što ima. Mržnja ga je izjedala. Bio je očajan i izgubljen. Život mu nije tekao prema očekivanjima. Ali Božji plan za oboje, za čitavu obitelj, se napokon ostvario. Bog je uvijek blizu i čeka priliku da nas izbavi i spasi.
“Jahve gleda s nebesa da vidi ima li tko razuman Boga da traži. … Ima li koga da se boji Gospodina? On će ga poučiti kojim će putem krenuti. … Povjeri Gospodinu put svoj, uzdaj se u njega, i on će učiniti! … On će ispraviti tvoje staze. … Smiri se u Gospodinu i strpljivo čekaj na njega. … Ta sâm Jahve, Bog tvoj, ide s tobom, neće te zapustiti, niti će te ostaviti.”
- Kad život ne ide po planu, ne zaboravi da silna Božja riječ i dalje održava svemir i otkucaje tvojega srca.
- Kad život ne ide po planu, ne zaboravi da sva moćna obećanja Božje milosti čekaju da proslave Boga, da proslave Krista u tvojem životu, vodeći te putem u vječnost.
- Kad život više ne ide po tvojem planu, možda je napokon došlo vrijeme da se Božji savršeni plan i Božja savršena volja počnu neposrednije ostvarivati u tvojem životu — za tvoje vječno dobro.
- Kad život ne ide po planu, ne zaboravi da snaga Božje ljubavi i mudrosti ima u pričuvi svježi plan… koji svakako neće uvijek podrazumijevati stazu i način putovanja koji se tebi sviđa, ali će to biti najbolji, najdragocjeniji i najviše blagoslovljeni put koji tebi samom nikad ne bi pao na um…
- Čak i kad život ne ide po planu i kad se sve raspada, baš zato što si uporno nastojao ići putom za koji si duboko u sebi znao da nije po Božjoj volji; ipak budi siguran da se Božja dobrota i strpljivost nisu iscrpili. Ožiljci će ostati i morat ćeš živjeti s gorkim posljedicama. Ali nikad ne zaboravi da su poniznost i skromnost, nesebičnost i zahvalnost, strpljenje i ustrajnost — najvažnije odlike karaktera ljudi koji će imati pravo ući u vječni nebeski Grad.
- Kad život više ne ide po planu, ne zaboravi da je Isus rekao i još uvijek govori: “Dođite k meni svi umorni i opterećeni, natovareni, slomljeni, obeshrabreni, prevareni, zarobljeni, poraženi, bolesni, razbijeni, izgubljeni…”
- Kad život ne ide po planu, ne zaboravi da Isusova prolivena posrednička krv i dalje ima potpuno pravo, svu nebesku vlast i svu moć da opere sve grijehe poniznog i raskajanog srca grešnika koji se u vjeri okreće i predaje Bogu.
I sve to zahvaljujući beskrajno velikoj žrtvi Isusa Krista koji je iz ljubavi upravo prema ljudima čija su se očekivanja izjalovila umro na križu — kako bi nam mogao otvoriti vrata u beskrajno bolji svijet.
U Božjoj riječi piše: “Držim, doista, da patnje sadašnjega vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama.” (Rimljanima 8,18)
“Ta sâm Jahve, Bog tvoj, ide s tobom; neće te zapustiti niti će te ostaviti.” (Ponovljeni zakon 31,6)
Josip Salajster
