Zdrav način življenja - spavanje sedam do osam sati svake noći, izostavljanje međuobroka, dobar svakodnevni doručak, održavanje preporučene tjelesne težine, redovita tjelovježba, uzdržavanje od pušenja i alkohola - može produljiti čovjekov životni vijek za deset godina.

Dobra zdravstvena skrb omogućuje teško bolesnim ljudima izbjeći smrt nekoliko godina. Neki lijekovi mogu prikriti pokazatelje starosti, a plastične operacije pridonose mlađem izgledu. No i pored svega toga - bojazan od smrti ostaje.

Smrt i rastanci s bliskim i voljenim osobama su uvijek bolni, posebice kad je riječ o mlađim osobama ili djeci. Čovjek se ne može pomiriti s tom činjenicom. Unatoč suvremenim znanstvenim otkrićima, smrt nas i dalje kosi i čovjek je tu nemoćan.

Kako se odnosimo prema smrti? To prije svega ovisi o našem svjetonazoru i načinu življenja. Budući da svi nešto vjerujemo, mogli bismo napraviti jednostavnu podjelu na tri vrste vjernika:

• Još od doba prosvjetiteljstva postoje ljudi koji vjeruju samo u sebe, u svoje sposobnosti i svoj razum. Takvi moraju priznati da je za njih smrt doista kraj.
• Postoji velik broj ljudi koji vjeruju da se nakon smrti život nastavlja u nekom drugom duhovnom ili čak materijalnom obliku ako je u pitanju reinkarnacija. Ovakva vjerovanja temelje se na tumačenjima duhovnika velikih svjetskih religija.
• Postoji i treća skupina ljudi koji vjeruju da je smrt poput nekakvog dubokog sna u kojem se život ne nastavlja, već čeka buđenje, odnosno uskrsnuće iz tog privremenog sna ili smrti.

Ovo treće vjerovanje dolazi iz Biblije, u kojoj mudri Salomon govoreći o smrti kaže: „I vrati se prah u zemlju kao što je iz nje i došao, a duh se vrati Bogu, koji ga je dao.“ On ne kaže da se duša vraća Bogu, nego duh ili dah, ona životvorna sila koju je Bog udahnuo u Adama prigodom stvaranja. Zatim kaže: „Živi barem znaju da će umrijeti, a mrtvi ne znaju ništa… Davno je nestalo i njihove ljubavi i mržnje i zavisti, i više nemaju udjela ni u čem… I što god nakaniš učiniti, učini dok možeš, jer nema ni djela ni umovanja, ni spoznaje ni mudrosti u podzemlju u koje ideš.“ (Propovjednik 12,7; 9,5.6.10) To podzemlje je doslovno podzemlje u kojemu nema ničega.

Možda ovaj izvorni biblijski nauk može ražalostiti one koji vole misliti kako njihovi voljeni odmah nakon smrti odlaze u raj i nastavljaju živjeti promatrajući nas na Zemlji. No, bi li za umrle to bio raj ako bi pratili život svojih milih koji plaču za njima i muče se dalje u životu ili čak u bolestima? Isus Krist je nazvao smrt snom u prigodi kad je, tješeći Mariju i Martu, uskrisio Lazara iz groba. On je rekao: „Ne čudite se tomu! Dolazi, naime, čas kada će svi koji počivaju u grobovima čuti njegov glas, te izići iz njih“ (Ivan 5,28) Isus ne kaže: koji prebivaju u raju - već: koji počivaju u grobu. Uostalom kad bi bili u raju, što će im onda uskrsnuće? I Isus je uskrsnuo iz groba treći dan nakon svoje smrti. Za kršćane je to središnja, Radosna vijest u Bibliji - USKRSNUĆE.

Apostol Pavao kaže: „Nećemo, braćo, da ostanete u neznanju o umrlima, da se ne žalostite poput ostalih koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, tako će i Bog one koji su umrli ujedinjeni s Isusom dovesti s njim. Ovo vam velimo poučeni od Gospodina: mi živi, mi preostali za dolazak Gospodnji, sigurno nećemo preteći umrlih, jer će sam Gospodin sa zapovjedničkim zovom, s glasom arkanđela i sa zvukom trube Božje sići s neba, i najprije će uskrsnuti umrli u Kristu. Zatim ćemo mi živi, mi preostali, biti skupa s njima odneseni u zrak na oblacima u susret Gospodinu.“ (1. Solunjanima 4,13-17)

Na nama je da odlučimo kome ćemo vjerovati i kako ćemo gledati na smrt? Ako odlučimo biti ujedinjeni s Isusom, On nam obećava uskrsnuće. To je veličanstvena nada i jedini, jedini pravi razlog za slavljenje Uskrsa.

Darko Kovačević