“Koji nas tješi u svoj našoj nevolji tako da mi možemo svakovrsnom utjehom, kojom nas same tješi Bog, tješiti one koji se nalaze ma u kakvoj nevolji.” (2. Korinćanima 1,4)
Gospodin ukazuje ožalošćenima posebnu milost i njezinom silom omekšava srca i pridobiva duše. Njegova ljubav otvara pristup ranjenoj i izmučenoj duši i postaje ljekoviti melem onima koji tuguju. (Misli s Gore blagoslova, str. 29)
Oni koji su podnosili najveće žalosti često pružaju i najveću utjehu bližnjima, šireći sunčevo svjetlo kuda god prolaze. Takvi su svakako bili oplemenjeni i omekšani svojim nevoljama; oni nisu izgubili povjerenje u Boga kada su ih okružile nevolje, već su se još čvršće oslonili na Njegovu zaštitničku ljubav. Takvi pojedinci su živi dokaz nježne brige našega Boga koji šalje i tamu i svjetlo, kara nas za naše dobro. Krist je svjetlo svijeta; u Njemu nema nikakve tame! Dragocjeno svjetlo! Živimo u njemu! Zaboravite tugu i mrzovoljnost. Radujte se svagda u Gospodinu! (HP 273)
Mi imamo prednost da primamo milost od Krista, milost koja će nas osposobiti da bližnjima pružamo istu utjehu kojom je Bog nas utješio. … Neka se svaki od nas potrudi da pomogne onome pokraj sebe! Tako ćemo imati djelić Neba već ovdje dolje, a Božji anđeli djelovat će preko nas da ostavimo pravi dojam. … Nastojmo pomoći gdje god to možemo. Njegujmo sve okolnosti koje će omogućiti da se Božja milost u bogatoj mjeri izlije na nas.
I mladi i stari moraju naučiti gledati na Boga kao na Onoga koji donosi iscjeljenje, Onoga koji suosjeća s nama, Onoga koji razumije naše potrebe i koji nikada neće pogriješiti. (SD 268)
Nađite vremena da utješite neko srce, da ljubaznom, radosnom porukom uputite blagoslov nekome tko se bori s kušnjama a možda i s nevoljama. Blagoslivljajući tako bližnje vedrim, utješnim riječima, ukazujući im na Onoga koji nosi naše terete, i sami ćete neočekivano naći mir, sreću i utjehu. (HC 64)
život posvećenog kršćanina uvijek širi svjetlost, utjehu i mir. Njegova su obilježja čistoća, taktičnost, jednostavnost i korisnost. Njega nadzire nesebična ljubav koja posvećuje utjecaj. Krist je u njemu i trag svjetlosti ostaje svuda kuda ide njen vlasnik. (Patrijarsi i proroci, str. 563)