“Stog ovako govori Jahve Gospod: ‘Evo, postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neće propasti.’” (Izaija 28,16)
U Pismima se slika gradnje hrama često uzima kao slika izgradnje Crkve. … Kad piše o izgradnji ovog hrama, Petar kaže: “Pristupite k njemu, živomu kamenu koji su, istina, ljudi odbacili, ali koji je u očima Božjim izabran, dragocjen, te dopustite da se od vas samih kao živog kamenja sagradi duhovna kuća, sveto svećeništvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu Kristu!” (1. Petrova 2,4.5) …
Apostoli su gradili na sigurnom temelju, na Vječnoj Stijeni. K ovom su temelju donosili kamenje izvađeno iz kamenoloma ovog svijeta. Graditelji nisu gradili bez prepreka. Njihov je rad bio izuzetno otežan protivljenjem Kristovih neprijatelja. Morali su se boriti protiv vjerskog sljepila, predrasuda i mržnje onih koji su gradili na lažnom temelju. … Ali unatoč zatvaranju, mučenju i smrti, vjerni ljudi nastavljali su posao i građevina je rasla, lijepa i skladna. …
Premda su od apostolskih vremena protekla mnoga stoljeća, izgradnja Božjeg hrama nikad nije prekinuta. Možemo se osvrnuti kroz stoljeća i vidjeti živo kamenje kojim se gradi kako svjetluca kao zrake svjetla u tami zabluda i praznovjerja. Blještavo svjetlo ovog uglačanog kamenja pokazuje veliku suprotnost između svjetla i tame, između zlata istine i troske zablude. …
No građevina još nije dovršena. Mi koji živimo u ovo vrijeme imamo pred sobom posao, dio koji trebamo uraditi. Mi trebamo temelju donositi građu koja će izdržati kušnju vatrom — zlato, srebro i drago kamenje. … Kršćanin koji vjerno iznosi riječ života i vodi ljude na put svetosti i mira, donosi građu za temelj koja će ostati; on će u Božjem kraljevstvu biti poštovan kao mudri graditelj. (Djela apostolska, str. 374—376)
Božanska sila sjedinit će se s našim naporima, i dok se budemo držali Boga rukom vjere, Krist će nam dati svoju mudrost i svoju pravednost. Tako ćemo Njegovom milošću biti osposobljeni da gradimo na sigurnom temelju. (Evangelism, str. 596)