“Dok su oni još o tom govorili, sam Isus stade među njih te reče: ‘Mir vama!’ Oni, zbunjeni i puni straha, pomisliše da gledaju duha. A on im reče: ‘Zašto ste zbunjeni? Čemu se takve sumnje rađaju u vašim srcima? Pogledajte moje ruke i moje noge: ja sam, ja glavom! Opipajte me i ustanovite! Duh nema mesa ni kostiju kao što vidite da ih ja imam.’ Kada to reče, pokaza im ruke i noge. Kako oni od radosti još nisu mogli vjerovati i kako su se samo čudili, upita ih: ‘Imate li ovdje što za jelo?’ Pružiše mu komad pečene ribe. On je uze i pojede pred njima.” (Luka 24,36-43)
Pričajmo o zbunjenosti!
Riječi koje su privukle moju pozornost glase: “Kako oni od radosti još nisu mogli vjerovati i kako su se samo čudili…” (redak 41) U Suvremenom hrvatskom prijevodu ovaj tekst glasi: “A oni od radosti nisu mogli povjerovati svojim očima. Bili su zadivljeni.”
Što god da su doživjeli, jedna činjenica izdvaja se između svega ostalog: ono što se dogodilo u posljednja dvadeset četiri sata potpuno je svladalo Isusove sljedbenike. Čitav pogled na svijet okrenuo se naopačke dok su se kolebali između potpunog očaja i neopisive radosti. Sada su jednostavno bili zbunjeni, kao i uplašeni.
Isusov zadatak bio je da im još više otvori oči time što će razbistriti njihov vid, što On čini u tri koraka. Prvo, morao je ispraviti pogrešna shvaćanja učenika. Usvojili su ponešto iz suvremene mitologije o duhovima. On ih nije izričito ispravio u vezi s praznovjerjem, ali je pokazao bez ijedne sjenke sumnje da je Njegovo uskrslo tijelo od krvi i mesa. Pomoglo im je to što su vidjeli Njegove probodene dlanove i stopala i opipali ih. Međutim, konačan dokaz bio je kada je pojeo komad ribe.
Druga stvar koju je Isus učinio u tom trenutku, kaže nam Ivan, bila je: “Dahne u njih i reče im: ‘Primite Duha Svetoga.’” (Ivan 20,22) Dar Duha trajno ih je poveo u daljnju istinu i ispravljanje njihovog vida.
Posljednje, Luka govori da je Isus poveo punu sobu učenika u isto proučavanje Biblije u vezi sa starozavjetnim prikazom Njegovog poslanja koje je prije održao s dvojicom učenika na putu u Emaus. “Tada im prosvijetli razum da razumiju Pisma.” (Luka 24,45)
Oče, čak i danas čini se da je uskrsnuće odviše dobro da bi bilo istinito. Vodi nas kao što si vodio učenike u prošlosti u sve jasniju i čvršću vjeru, to je naša molitva. Amen.
Preporučujemo:
