“Ispitaj me, Jahve, iskušaj me, istraži mi bubrege i srce.” (Psalam 26,2)
Gospodin u svojoj providnosti dovodi čovjeka u položaj u kojem će moći ispitati njegove moralne snage i otkriti njegove pobude tako da može usavršiti ono što je u njemu dobro, a odbaciti ono što je zlo. Bog želi da se Njegovi sluge upoznaju s moralnim organizmom svojega srca. Da bi to postigao, često dopušta da ih oprži oganj nevolje kako bi se pročistili. …
Istinska vrlina spremna je na kušnju; ako se protivimo da nas Gospodin ispita, naše stanje je vrlo ozbiljno. Bog oplemenjuje i čisti dušu; u vrelini peći troska se zauvijek odvaja od čistog srebra i zlata kršćanskog karaktera. Isus budno prati taj proces. On zna što je potrebno za pročišćavanje dragocjenog metala kako bi mogao odsjajivati svjetlo Njegove božanske ljubavi. (4T 85,86)
Ja vas pozivam da “sami sebe ispitate jeste li u vjeri, sami sebe istražite” (2. Korinćanima 13,5). Da bismo održali toplinu i čistoću kršćanske ljubavi, moramo neprestano primati novu zalihu Kristove milosti. …
U ovom vremenu sukoba i nevolja, nama je potrebna sva pomoć i sva utjeha koju možemo izvući iz pravednih načela, iz čvrstih vjerskih uvjerenja, iz trajne sigurnosti u Kristovu ljubav i iz bogatog iskustva u duhovnim pitanjima. Mi ćemo dostići punu visinu rasta muškaraca i žena u Isusu Kristu jedino ako budemo stalno rasli u milosti. (5T 103—105)
Kršćanski se karakter ne razvija bez nevolja, već usred njih. Izlaganje prijekorima i protivljenju vodi Kristove sljedbenike većoj budnosti i ozbiljnijoj molitvi moćnom Pomagaču. Teška nevolja prevladana Božjom milošću razvija strpljivost, budnost, ustrajnost te duboko i trajno pouzdanje u Boga. Trijumf kršćanske vjere osposobljava njezine sljedbenike da trpe i budu jaki; da se pokore i tako nadvladaju; da ih se ubija svaki dan, a da ipak žive; da nose križ i tako zadobiju vijenac slave. (Djela apostolska, str. 294)