“Oni koji žive po tijelu teže za tjelesnim stvarima, dok oni koji žive po Duhu teže za onim što je duhovno.” (Rimljanima 8,5)
Krist je svojoj Crkvi obećao dar Svetoga Duha, i to se obećanje odnosi na nas isto onoliko koliko i na prve učenike. Međutim, kao i sva ostala obećanja, i ono je dano pod uvjetom. Ima mnogo takvih koji tvrde da vjeruju u Gospodnja obećanja i da se hvataju za njih; oni govore o Kristu i o Svetome Duhu, ali od toga nemaju nikakve koristi jer ne pokoravaju svoju dušu vodstvu i vlasti božanskih sila.
Mi ne možemo koristiti Svetog Duha; Sveti Duh treba koristiti nas. Preko svoga Duha, Bog proizvodi u svojem narodu “i htijenje i djelovanje da mu se možete svidjeti” (Filipljanima 2,13). Međutim, mnogi se ne žele pokoriti niti biti vođeni. Oni žele sami upravljati sobom. I upravo zato ne dobivaju nebeski dar. Duh dobivaju samo oni koji ponizno čekaju na Gospodina, koji traže Njegovo vodstvo i Njegovu milost. Obećani blagoslov koji se traži vjerom, donosi sa sobom i sve druge blagoslove. On se daje prema bogatstvu Kristove milosti, i Krist ga je spreman udijeliti svakoj duši u skladu s njezinom sposobnošću da ga primi.
Izlijevanje Svetoga Duha je i izlijevanje Kristovog života. Samo oni koji su se na taj način naučili od Boga, oni na čiju je dušu djelovao Sveti Duh, u čijem se životu pokazao Kristov život, mogu opstati kao istinski Spasiteljevi predstavnici. …
Krist je obećao da će Sveti Duh prebivati u onima koji se bore da postignu pobjedu nad grijehom, da će pokazati silu božanske moći time što će ljudsko oruđe obdariti nadnaravnom snagom i neznalice naučiti tajnama Božjeg kraljevstva. …
Kada se netko potpuno oslobodi sebe, kada iz svoje duše izbaci sve lažne bogove, praznina će biti popunjena ulaskom Kristovog Duha. Takav će imati vjeru koja čisti dušu od svake prljavštine tijela i duha. On će se uskladiti sa Svetim Duhom i misliti o onome što je duhovno. Neće imati nikakvo povjerenje u sebe. Krist će mu biti sve i u svemu. (GW 284—287)