Adventistička crkva u Zadru slavi devedesetu obljetnicu djelovanja. Prema dostupnim povijesnim podacima, koje je pomnjivo istražio pastor Ivan Đidara, prva osoba koja je počela propovijedati Radosnu vijest o drugom Kristovom dolasku te poruku trojice anđela iz Otkrivenja koju objavljuju adventisti bila je Antonietta Cobal iz talijanskoga grada Trsta. Ona je davne 1934. godine u Zadru započela prodavati knjige od kuće do kuće. Taj posao radila je gotovo četiri godine. No, tadašnje gradske vlasti su je protjerale i ona se vratila u Trst.
Za vrijeme tog njezinog rada s literaturom, jednoga dana došla je i do postolarske radionice majstora Šime Pedišića. On se zanimao za knjige o duhovnosti. U kući Pedišićevih svi su odlično govorili talijanski, kao i mnogi Zadrani u to vrijeme. Zbog toga je Antonietta u Zadru uspješno prodavala knjige i časopise na talijanskom jeziku.
Dok je jednog dana razgovarala s majstorom Pedišićem u njegovoj radionici, naišla je njegova supruga Cecilija. Vidjela je kako njezin suprug pozorno sluša Antoniettu, i da posao za to vrijeme ne napreduje. Stoga je mudro pozvala kolporterku da dođe k njoj u kuću, jer se i ona zanimala za Isusov dolazak o kojem je govorila.
Antonietta je dolazila u dom gospođe Cecilije, gdje su proučavale Bibliju, ali posebno su je zanimala proročanstva opisana u talijanskom prijevodu knjige Velika borba, spisateljice Ellen G. White. Nakon nekoliko mjeseci proučavanja osnovnih istina iz Biblije, gospođa Cecilija Pedišić je donijela odluku za Krista i pristupila biblijskom krštenju. Pedišići su potom naviještali Radosnu vijest u Zadru, Šibeniku i Vodicama, a Bruno i u Zagrebu.
U njihovom domu dugo je bila kućna crkva, u kojoj je stasao i njihov sin Bruno. Kršten je 1944. godine. Nakon toga je otišao na studij teologije u adventističko učilište Villa Aurora u Firenci. Ali zbog okolnosti koje su vladale za Drugog svjetskog rata, s ocem je završio u zbjegu na jugu Italije. Tamo se pokazalo da Bruno ima dara za likovnost, pa su ga odredili da uređuje zidne novine. Po završetku rata jedno je vrijeme radio u Zgrebu kao aranžer izloga u trgovinama.
U Zagrebu je upoznao buduću suprugu Štefaniju (1924.—2009.), a nakon toga su otišli u Zadar, gdje je Bruno do mirovine radio na uređivanju gradskih izloga tadašnjeg trgovačkog lanca Zadranka. Bio je vrlo susretljiva osoba i godinama je vršio službu starješine u adventističkoj crkvi u Zadru. Vrlo se obradovao kad je u Zadru kupljen objekt za sjedište mjesne adventističke crkve i stan za pastora. Volio je glazbu i svirao je gitaru. Umro je u stotoj godini. (1919.—2018.)
Prvi pastor adventističke crkve u Zadru bio je Franjo Musija, koji je 1972. godine unajmio trosobni stan u ulici Put Dikla, kod ljubaznog gospodina Šime. Vlasniku nije smetalo kad bi se subotom u njegovoj kući okupljao veći broj ljudi koji su pjevali, molili se i proučavali Sveto pismo na skupu u pastorovu stanu. Pastor Franjo Musija i kolporter Kosta Runić uspješno su svima koji su se zanimali uručivali Bibliju nakladničke kuće Stvarnost, što je za ono vrijeme bio pravi pogodak. Uručili su više od sedamsto pedeset primjeraka Biblije. Prvi kršteni vjernici u tom razdoblju bili su Ivan i Grgica Oroslan i Ivan Nino Marušić.
Za vrijeme službovanja pastora Ivana Đidare, u Zadru je 1977. godine kupljena zgrada u Saljskoj 17, u kojoj je i danas molitveni dom i stan za pastora. Pastor Đorđe Čuport službovao je u Zadru od 1978., a 1981. godine u grad se doseljavaju obitelji Slišković i Bukša. Tijekom službovanja pastora Vladimira Kovačevića, od 1983. do 1988. godine, doseljavaju se obitelji Brnčić, Lacković i Chytil. U tom razdoblju crkva je lijepo napredovala. U dječjem odjelu bilo je desetero djece različita uzrasta. Pastorova supruga Višnja ih je poletno vodila u napredovanju s područja poznavanja Biblije i glazbenog života.
Tijekom Domovinskog rata (1991.—1995.) u Zadru je bilo vrlo teško i opasno živjeti. Zato su neke obitelji odlučile otići u svoja ranija mjesta prebivanja ili u inozemstvo, i više se nisu vratile u Zadar. Zbog toga je mjesna crkva ostala bez vjernika srednje generacije, bez mladih i djece. Za rata je u Zadru humanitarno djelovao pastor Dominik Crnogorac. Nakon rata djelovali su pastori Dejan Stanjević, Ivan Đidara (iz Splita, zadužen za cijelu Dalmaciju), Marijan Peršinović, te u današnje vrijeme Daniel Purda.
Danas se subotnja bogoslužja održavaju u Zadru redovito svakog tjedna, kao i sastanci male skupine petkom na molitvi i proučavanju Biblije. Svake godine upriličuju se dobro posjećena biblijska i zdravstvena predavanja u vlastitim prostorima i u prostorima grada. U Zadar redovito dolaze suradnici dr. Željko Ćorić, prim. dr. sc. Nevenka Čop, logopedica Gordana Cvrtila i drugi. Bilo je i gostiju iz inozemstva, a svakako treba spomenuti teologa i pisca Siegfrieda Wittwera iz Njemačke i Silvia Pionatta iz Sjedinjenih Američkih Država. Pionatt je održao najveća i dosad najposjećenija evanđeoska predavanja u Zadru, iznoseći Radosnu vijest. Bio je to niz predavanja pod nazivom “Objava nade”, u prosincu 2023. godine, u dvorani lijepog Hotela Kolovare, kad je zadarska adventistička crkva stekla nove prijatelje.
Uz neprekidno promicanje zdravog načina življenja u skladu s prirodnim načelima, objavljujući trostruku anđeosku vijest iz Otkrivenja, Radosnu vijest za naše vrijeme i služenje bližnjima, mjesna crkva u Zadru gostoljubivošću i zajedništvom znakovitima za prvu kršćansku crkvu gleda u budućnost, u petom po veličini gradu u Hrvatskoj. Neka Gospodin Isus očuva, te u Duhu i broju ojača crkvu u Zadru sve do svojeg slavnog dolaska!
Daniel Purda
