Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Djela 19”.
1 A dogodi se, dok je Apolon bio u Korintu, da je Pavao, pošto je prošao gornje predjele, došao u Efez. I našavši neke učenike, 2 reče im: »Jeste li primili Duha Svetoga kad ste uzvjerovali?« A oni mu rekoše: »Pa nismo ni čuli da postoji Duh Sveti.« 3 I reče im: »U što ste onda kršteni?« Oni pak rekoše: »U krštenje Ivanovo.« 4 Tada Pavao reče: »Ivan je krstio krštenjem pokajanja govoreći puku neka uzvjeruje u onoga koji dolazi poslije njega, to jest u Krista Isusa.« 5 A kad to čuše, krstiše se u ime Gospodina Isusa. 6 I kad Pavao položi na njih ruke, dođe Duh Sveti na njih te počeše govoriti drugim jezicima i prorokovati. 7 A bijaše svega dvanaestak ljudi. 8 Tada Pavao uđe u sinagogu te je tijekom tri mjeseca smjelo govorio raspravljajući i uvjeravajući o kraljevstvu Božjem. 9 No kako neki bijahu tvrdokorni i nepokorni te su ocrnjivali taj Put pred mnoštvom, odstupi od njih i odvoji učenike pa je danomice raspravljao u školi nekog Tirana. 10 I bivalo je to tijekom dviju godina, tako da su svi žitelji Azije, i Židovi i Grci, čuli riječ Gospodina Isusa. 11 A Bog je činio nesvakidašnja silna djela po rukama Pavlovim, 12 tako da bi s njegova tijela na bolesnike donosili i rupce ili pregače pa bi bolesti odlazile od njih i zli dusi izlazili iz njih. 13 Tada neki od putujućih židovskih zaklinjača pokušaše nad onima koji su imali zle duhove zazivati ime Gospodina Isusa govoreći: »Zaklinjemo vas Isusom koga Pavao propovijeda.« 14 A bilo je nekih sedam sinova židovskoga velesvećenika Skeve koji su to činili. 15 No zli duh, odgovorivši, reče: »Isusa poznajem i Pavla znam, a tko ste vi?«16 I čovjek u kojemu bijaše zli duh nasrnu na njih, nadvlada ih i nadjača ih, tako da goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće. 17 A ovo postade poznato svim žiteljima Efeza, i Židovima i Grcima, pa ih sve spopade strah te se veličalo ime Gospodina Isusa. 18 I mnogi od onih koji su uzvjerovali dolazili su ispovijedati i očitovati svoja djela.19 Mnogi su pak od onih koji su se bavili vračanjem donijeli knjige i spaljivali ih pred svima. I procijeniše njihovu vrijednost te nađoše da su vrijedile pedeset tisuća srebrenjaka. 20 Tako je riječ Gospodnja u snazi rasla i jačala. 21 A kad se ovo svrši, Pavao naumi u duhu da, pošto prođe Makedoniju i Ahaju, ide u Jeruzalem te reče: »Nakon što budem ondje, valja mi i Rim vidjeti.« 22 Tada posla u Makedoniju dvojicu od onih koji su mu služili, Timoteja i Erasta, a on se zadrža neko vrijeme u Aziji. 23 A nekako u ono doba nasta nemala pobuna zbog Puta. 24 Neki je naime srebrar, po imenu Demetrije, izrađivao srebrne hramiće Artemidine i pribavljao obrtnicima nemalu zaradu. 25 On sabra one koji su se bavili takvim obrtom te reče: »Ljudi, vi znate da naše blagostanje dolazi od ovoga posla. 26 A vidite i čujete da je taj Pavao, ne samo u Efezu nego gotovo u svoj Aziji, uvjerio i preokrenuo poveliko mnoštvo govoreći da nisu bogovi oni što su rukama načinjeni. 27 Tako je u opasnosti ne samo da nam ovaj obrt dođe na loš glas nego će se i hram velike božice Artemide smatrati ništavnim te će se zatrti i veličanstvo one koju sva Azija i sav svijet štuju.« 28 A kad to čuše, ispuniše se gnjevom pa vikahu govoreći: »Velika je Artemida Efežanska!« 29 I sav se grad uskomeša. I jednodušno jurnuše u kazalište, uhvativši Makedonce Gaja i Aristarha, Pavlove suputnike. 30 A kad je Pavao htio ući među puk, učenici ga nisu pustili. 31 A i neki azijarsi koji su mu bili prijatelji poslaše k njemu te moljahu da se ne da u kazalište. 32 Tako su jedni vikali jedno a drugi drugo, jer je skup bio smeten pa većina nije ni znala zbog čega se skupiše. 33 I iz mnoštva izguraše Aleksandra kojega su naprijed izveli Židovi. Aleksandar se pak, mahnuvši rukom, htijaše obraniti pred pukom. 34 No kad doznaše da je Židov, svi u jedan glas vikahu oko dva sata: »Velika je Artemida Efežanska!« 35 Tada gradski tajnik umiri mnoštvo i kaza: »Ljudi! Efežani! Ta ima li koji čovjek koji ne zna da je grad Efežana čuvar hrama velike božice Artemide i kipa koji je od Zeusa pao? 36 Dakle, budući da je to neporecivo, trebate biti mirni i ništa nepromišljeno ne činiti. 37 Doveli ste naime ove ljude, a nisu ni pljačkaši hrama ni hulitelji vaše božice. 38 Ako dakle Demetrije i obrtnici koji su s njim imaju protiv koga kakvu tužbu, sudovi se sastaju, a tu su i prokonzuli. Neka tuže jedni druge! 39 Ako li što drugo tražite, to će se riješiti na zakonitome skupu. 40 U opasnosti smo naime da i za ovo danas budemo optuženi za pobunu — nema nikakva razloga za koji bismo mogli položiti račun za ovu strku.« 41 I to rekavši, raspusti skup.