Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Djela 20”.
1 I nakon što se metež utiša, Pavao dozove učenike, pozdravi se pa ode na put za Makedoniju. 2 A prošavši one krajeve i bodreći ih mnogim riječima, dođe u Grčku 3 te provede ondje tri mjeseca. Budući da su Židovi, kad je kanio otploviti u Siriju, skovali urotu protiv njega, naumi vratiti se preko Makedonije. 4 A do Azije su mu se pridružili: Sopater Berejac, a od Solunjana Aristarh i Sekund; i Gaj Derbanin, i Timotej; a Azijci Tihik i Trofim. 5 Oni odoše prije pa nas čekahu u Troadi. 6 Mi pak nakon danā Neukvasanih kruhova otplovismo iz Filipa i dođosmo za pet dana k njima u Troadu, gdje se zadržasmo sedam dana. 7 A u prvi dan tjedna, kad se učenici sastadoše razlomiti kruh, Pavao im je govorio te je, kako je sutradan kanio otići, produžio besjedu sve do ponoći. 8 A u gornjoj sobi gdje bijahu okupljeni bilo je mnogo svjetiljaka. 9 A nekog je mladića imenom Eutih, koji je sjedio na prozoru, hvatao dubok san te on, kako je Pavao dugo govorio, svladan snom pade s trećeg kata dolje. I digoše ga mrtva. 10 A Pavao siđe, nadnese se nada nj, obujmi ga i reče: »Ne uznemirujte se, jer duša je njegova u njemu!« 11 Tada se uspe pa razlomi kruh i okusi; i dugo je još, sve do zore, govorio. Tako otiđe. 12 A dječaka dovedoše živa te se neizmjerno utješiše. 13 Mi pak pođosmo naprijed na brod te otplovismo u As. Odande smo imali uzeti Pavla — tako je naime odredio hoteći sȃm ići pješice. 14 A kad nam se u Asu pridruži, uzesmo ga i dođosmo u Mitilenu. 15 Odjedrismo odande pa sljedeći dan stigosmo nadomak Hija, a drugi dan okrenusmo za Sam. I pošto se zadržasmo u Trogiliju, idući dan dođosmo u Milet. 16 Pavao je naime odlučio mimoići Efez da mu se ne bi dogodilo da izgubi vrijeme u Aziji, jer se žurio da, bude li mu moguće, na dan Pedesetnice bude u Jeruzalemu. 17 No iz Mileta posla u Efez i dozva starješine crkve. 18 A kad stigoše k njemu, reče im: »Vi znate kako sam se sve vrijeme, od prvoga dana otkako sam stupio u Aziju, ophodio s vama, 19 služeći Gospodinu sa svom poniznošću i s mnogim suzama i kušnjama koje me snađoše zbog židovskih urota; 20 kako ništa od onog što je korisno nisam propustio navijestiti vam i poučiti vas, javno i po kućama, 21 svjedočeći i Židovima i Grcima o nužnosti pokajanja pred Bogom i vjere u Gospodina našega Isusa Krista. 22 I ja sad, evo, svezan u duhu idem u Jeruzalem. Što će me u njemu snaći, ne znam, 23 osim što Duh Sveti u svakom gradu svjedoči govoreći da me čekaju okovi i nevolje. 24 Ali ne marim ni za što niti mi je stalo do mog života; samo da s radošću dovršim svoju trku i službu koju primih od Gospodina Isusa — posvjedočiti za evanđelje milosti Božje. 25 I ja sad, evo, znam da više nećete vidjeti lica mojega, svi vi među kojima prođoh propovijedajući kraljevstvo Božje. 26 Zato vam na današnji dan svjedočim: ja sam čist od krvi sviju 27 jer nisam propustio navijestiti vam sav naum Božji. 28 Pazite dakle na sebe i na sve stado u kojem vas Duh Sveti postavi nadglednicima, da napasate crkvu Božju koju steče svojom krvlju. 29 Jer ja znam ovo: poslije mojega odlaska ući će među vas vuci okrutni koji ne štede stada. 30 I između vas samih ustat će ljudi koji će govoriti iskrivljeni nauk da bi odvukli učenike za sobom. 31 Zato bdijte, sjećajući se da tri godine — noću i danju — nisam prestajao sa suzama opominjati svakog pojedinog od vas. 32 I sad vas, braćo, povjeravam Bogu i riječi milosti njegove, koja je uzmožna izgraditi vas i dati vam baštinu među svima posvećenima. 33 Ničijeg srebra ili zlata ili odjeće nisam poželio. 34 A sami znate da su za potrebe moje i onih koji su sa mnom poslužile ove ruke. 35 Sve vam pokazah; tako se trudeći trebate podupirati nemoćne i sjećati se riječī Gospodina Isusa, jer on reče: ‘Blaženije je davati nego primati.’« 36 I to rekavši, prignu koljena svoja te se zajedno sa svima njima pomoli. 37 Tada svi briznuše u velik plač; padoše Pavlu oko vrata i stadoše ga cjelivati, 38 ražalošćeni poglavito zbog riječi koju im reče, da više neće gledati lica njegova. I pratili su ga do broda.