Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Djela 21”.
1 A kad dođe vrijeme da otplovimo, otrgnusmo se od njih pa krenuvši prȁvo, dođosmo na Kos, a sutradan na Rod pa odande u Pataru. 2 I našavši brod koji plovi prijeko u Feniciju, popesmo se i otplovismo. 3 A kad ugledasmo Cipar, ostavismo ga slijeva i nastavismo ploviti za Siriju te siđosmo do Tira. Ondje je naime brod trebao iskrcati tovar. 4 Pronađosmo učenike pa ostadosmo ondje sedam dana. Oni Pavlu govorahu po Duhu da ne uzlazi u Jeruzalem. 5 No kad nam istekoše dani, odosmo na put. Pratili nas svi, sa ženama i djecom, do izvan grada. Prignusmo koljena na obali i pomolismo se. 6 Pozdravismo se jedni s drugima pa se popesmo na brod, a oni se vratiše kući. 7 Mi pak, dokončavši plovidbu iz Tira, stigosmo u Ptolemaidu. Pozdravismo braću pa ostadosmo jedan dan kod njih. 8 A sutradan mi koji bijasmo s Pavlom odosmo te dođosmo u Cezareju. Uđosmo u kuću Filipa Evangelista, koji bijaše jedan od Sedmorice, i ostadosmo kod njega. 9 A ovaj je imao četiri kćeri, djevice, koje su prorokovale. 10 A kako smo ostali više dana, siđe iz Judeje neki prorok imenom Agab 11 pa dođe k nama te uze Pavlov pojas, sveza svoje ruke i noge i reče: »Ovo govori Duh Sveti: ‘Čovjeka čiji je ovo pojas ovako će svezati Židovi u Jeruzalemu i predati u ruke pogana.’« 12 A kad to čusmo, stadosmo ga i mi i mještani zaklinjati da ne uzlazi u Jeruzalem. 13 No Pavao odgovori: »Što činite plačući i razdirući mi srce? Ta ja sam spreman ne samo biti svezan nego i umrijeti u Jeruzalemu za ime Gospodina Isusa.« 14 A kako ga ne mogosmo nagovoriti, ušutjesmo rekavši: »Budi volja Gospodnja!« 15 I nakon tih dana spremismo se te stadosmo uzlaziti u Jeruzalem. 16 A s nama su išli i neki od učenika iz Cezareje pa nas odvedoše k nekom Mnasonu Cipraninu, starom učeniku, da kod njega odsjednemo. 17 I kad dođosmo u Jeruzalem, braća nas radosno primiše. 18 A sljedeći dan uđe Pavao zajedno s nama k Jakovu. Dođoše i sve starješine. 19 I pošto ih pozdravi, poče im redom izlagati što Bog učini među poganima po njegovoj službi. 20 Oni su pak, čuvši sve, slavili Gospodina. I rekoše mu: »Vidiš, brate, kolike su tisuće Židova uzvjerovale; i svi su revnitelji Zakona. 21 A o tebi im je rečeno da sve Židove koji su među poganima učiš otpadništvu od Mojsija govoreći im da ne obrezuju djecu i ne žive po običajima. 22 Što ćemo dakle? Mnoštvo se svakako mora skupiti jer će čuti da si došao. 23 Učini stoga ovo što ti kažemo: s nama su četiri čovjeka koji imaju zavjet. 24 Njih uzmi, očisti se zajedno s njima i plati za njih da si obriju glavu pa da svi shvate da nema ničeg u onome što je o tebi rečeno, nego da i sam hodiš prȁvo i držiš Zakon. 25 A što se tiče pogana koji su uzvjerovali, mi smo im poručili odlučivši da ništa takvo ne drže, osim da se čuvaju i mesa žrtvovana kumirima i krvi i udavljenoga i bludništva.« 26 Tada Pavao uze one ljude, sljedeći dan očisti se zajedno s njima, uđe u Hram te objavi svršetak danā očišćenja, nakon čega će se za svakog pojedinog od njih prinijeti prinos. 27 A kad se imalo navršiti tih sedam dana, Židovi iz Azije, vidjevši ga u Hramu, uzbuniše svu svjetinu pa digoše ruke na nj 28 vičući: »Ljudi, Izraelci, pomozite! Ovo je čovjek koji sve posvuda naučava protiv puka i Zakona i ovoga mjesta; pa još i Grke uvede u Hram i oskvrnu ovo sveto mjesto.« 29 Jer su prije u gradu vidjeli s njim Trofima Efežanina, za koga su mislili da ga je Pavao uveo u Hram. 30 I sav se grad uskomeša, i nastade strka svega puka. Uhvatiše Pavla i odvukoše ga izvan Hrama pa odmah zatvoriše vrata. 31 A kako su ga nastojali ubiti, tisućniku čete dođe prijava da se sav Jeruzalem uzbunio. 32 On smjesta uze vojnike i stotnike pa otrča dolje k njima. Oni pak, vidjevši tisućnika i vojnike, prestadoše udarati Pavla. 33 Onda se tisućnik približi, uhvati ga i zapovjedi da ga svežu dvama lancima te je ispitivao tko je i što je učinio. 34 No kako su jedni u mnoštvu vikali jedno a drugi drugo, pa zbog buke nije mogao saznati ništa pouzdano, zapovjedi da ga se vodi u vojarnu. 35 No kad je došao na stube, dogodilo se da su ga vojnici morali nositi zbog nasilnosti mnoštva. 36 Jer ih je mnoštvo puka slijedilo vičući: »Smakni ga!« 37 I kako je imao biti uveden u vojarnu, Pavao reče tisućniku: »Ako mi se dopušta, nešto bih ti rekao.« A on kaza: »Zar znaš grčki? 38 Ti dakle nisi onaj Egipćanin koji je prije ovih dana pobunio i u pustinju odveo onih četiri tisuće ljudi u hajduke?« 39 A Pavao reče: »Ja sam čovjek Židov, iz Tarza cilicijskoga, građanin ne tako beznačajnoga grada. Molim te, dopusti mi progovoriti puku.« 40 A kad on dopusti, Pavao stojeći na stubama rukom dade znak puku, pa kad nasta potpuna tišina, prozbori hebrejskim jezikom govoreći: