Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo "Djela 22".

1 »Ljudi, braćo i oci, poslušajte što ću vam sad reći u svoju obranu!« 2 A kad čuše da im zbori hebrejskim jezikom, još većma utihnuše. I kaza: 3 »Ja sam doista čovjek Židov, rođen u Tarzu cilicijskom, no odrastao u ovome gradu do nogu Gamalielovih, odgojen točno po otačkom Zakonu. Bijah revnitelj Božji, kao što ste svi vi danas, 4 koji je na smrt progonio ovaj Put vežući i predavajući u tamnice i muškarce i žene, 5 kako i velesvećenik svjedoči za me i sve starješinstvo. Od njih sam i primio pisma za braću pa sam pošao u Damask da i one koji su bili ondje svezane dovedem u Jeruzalem da se kazne.« 6 »A dogodi mi se, dok sam putovao i približavao se Damasku, da me iznenada oko podneva s neba obasja svjetlost velika. 7 I padoh na zemlju te čuh glas što mi govoraše: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ 8 A ja odgovorih: ‘Tko si ti Gospodine?’ I reče mi: ‘Ja sam Isus Nazarećanin kojega ti progoniš.’ 9 Oni pak što bijahu sa mnom, doduše, vidješe svjetlost te bijahu prestrašeni, ali ne čuše glasa onoga koji mi govoraše. 10 A ja rekoh: ‘Što da učinim, Gospodine?’ A Gospodin mi reče: ‘Ustani, pođi u Damask i ondje će ti se govoriti o svemu što ti je određeno učiniti.’ 11 A kako od slave one svjetlosti obnevidjeh, oni što bijahu sa mnom povedoše me za ruku te dođoh u Damask. 12 A neki Ananija, čovjek pobožan po Zakonu, s dobrim svjedočanstvom od svih Židova koji ondje stanuju, 13 dođe k meni, pristupi i reče mi: ‘Savle, brate, progledaj!’ I ja u taj čas pogledah u nj. 14 A on reče: ‘Bog otaca naših izabra te da upoznaš volju njegovu i vidiš Pravednika i čuješ glas iz usta njegovih, 15 jer ćeš mu pred svim ljudima biti svjedokom onoga što si vidio i čuo. 16 Pa što sad oklijevaš? Ustani, krsti se i operi grijehe svoje zazvavši ime Gospodinovo!’ 17 A dogodi mi se, pošto se vratih u Jeruzalem i dok sam molio u Hramu, da padoh u zanos 18 i vidjeh ga gdje mi govori: ‘Pohiti i brzo izađi iz Jeruzalema jer neće primiti tvoga svjedočanstva o meni.’ 19 A ja rekoh: ‘Gospodine, oni znaju da sam ja bacao u tamnice i tukao po sinagogama one koji vjeruju u tebe. 20 I kad se prolijevala krv Stjepana, svjedoka tvojega, i sȃm sam ondje stajao i odobravao njegovo smaknuće te čuvao haljine onih koji ga ubijahu.’ 21 I reče mi: ‘Pođi, jer ja ću te poslati daleko k poganima!’« 22 A oni ga slušahu sve do te riječi, a onda podigoše glas svoj govoreći: »Makni takvoga sa zemlje, jer nije prȁvo da živi!« 23 A kako su oni vikali i odbacivali haljine i bacali prašinu u zrak,24 zapovjedi tisućnik da ga vode u vojarnu rekavši da ga se pod mukama ispita, kako bi doznao s kojeg razloga tako viču protiv njega. 25 No kad ga remenjem rastegoše, reče Pavao nazočnomu stotniku: »Zar vam je rimskoga građanina, i to neosuđena, dopušteno bičevati?« 26 A kad stotnik to ču, priđe tisućniku te ga izvijesti govoreći: »Pazi što kaniš činiti, jer ovaj čovjek je Rimljanin!« 27 Tada tisućnik pristupi pa mu reče: »Kaži mi, jesi li ti Rimljanin?« A on kaza: »Da.« 28 I odgovori tisućnik: »Ja sam za veliku svotu stekao to građanstvo.« A Pavao kaza: »A ja sam se s njim i rodio.« 29 Stoga odmah odstupiše od njega oni koji su ga imali ispitivati. A i tisućnik se prestraši kad dozna da je Pavao Rimljanin i što ga bijaše svezao. 30 A sutradan, hoteći točno doznati za što ga Židovi optužuju, odriješi ga od okova pa zapovjedi da dođu velesvećenici i sve njihovo Vijeće, te privede Pavla i postavi ga pred njih.