Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo "Djela 26".

1 A Agripa kaza Pavlu: »Dopušta ti se o sebi govoriti.« Tada Pavao ispruži ruku te govoraše u obranu: 2 »Za sve za što me Židovi optužuju, kralju Agripa, smatram se sretnim što ću se danas pred tobom braniti, 3 tim više što si ti poznavatelj svih židovskih običaja i prijepora. Zato te molim da me strpljivo saslušaš. 4 Dakle, moj životni put od mladosti, koji je od početka bio među narodom mojim u Jeruzalemu, znaju svi Židovi. 5 Poznaju me odavna i mogu, ako hoće, svjedočiti da sam živio po najstrožoj sljedbi naše religije kao farizej. 6 A sada stojim i sudi mi se zbog nade u obećanje koje ocima dade Bog, 7 u koje se dvanaest plemena naših, ustrajno služeći noću i danju, nada doći. Za tu me nadu, kralju Agripa, optužuju Židovi. 8 Zašto vi smatrate nevjerojatnim da Bog uskrisuje mrtve? 9 Tako sam i ja mislio da mi treba mnogo toga učiniti protiv imena Isusa Nazarećanina. 10 To sam i učinio u Jeruzalemu: ja sam i mnoge od svetih zatvorio u tamnice, pošto od velesvećenikā primih ovlaštenje, i dao glas kad su ih ubijali. 11 I po svim sinagogama, često mučeći ih, prisiljavao sam ih da hule i, prekomjerno bijesan na njih, progonio ih čak i u tuđe gradove.« 12 »Zbog toga sam i išao u Damask s ovlaštenjem i punomoći od velesvećenikā, 13 kadli usred dana na putu vidjeh, kralju, kako s neba svjetlost sjajnija od sunca obasja mene i one koji su sa mnom putovali. 14 A kad svi popadasmo na zemlju, začuh glas kako mi govori i kaže na hebrejskom jeziku: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš? Teško ti se protiv bodila ritati.’ 15 A ja rekoh: ‘Tko si ti, Gospodine?’ On pak reče: ‘Ja sam Isus kojega ti progoniš! 16 Nego ustani i stani na noge svoje jer ti se ukazah zato da te postavim za slugu i svjedoka i onoga što si vidio i onoga što ću ti još pokazati, 17 izbavljajući te od puka i pogana kojima te sada šaljem 18 da im otvoriš oči pa se obrate od tame k svjetlu i od vlasti Sotonine k Bogu, da bi primili oproštenje grijeha i baštinu među onima koji su se posvetili vjerom u mene.’ 19 Otada, kralju Agripa, ne bijah neposlušan nebeskomu viđenju, 20 nego onima u Damasku najprije, pa u Jeruzalemu i po svoj zemlji judejskoj, i poganima, navješćivah da se pokaju i obrate k Bogu čineći djela dostojna pokajanja. 21 Zbog toga me Židovi uhvatiše u Hramu i pokušaše ubiti. 22 Bog mi je stoga pritjecao u pomoć te stojim sve do ovoga dana svjedočeći i malu i veliku, ne govoreći ništa osim onoga što i Proroci i Mojsije govorahu da se ima događati: 23 da će Krist trpjeti i da će kao prvouskrsli od mrtvih svjetlost navješćivati puku i poganima.« 24 I dok se on tako branio, Fest kaza snažnim glasom: »Mahnitaš, Pavle! Veliko ti znanje pamet zakrenulo!« 25 A on kaza: »Ne mahnitam, velecijenjeni Feste, nego riječi istine i razbora zborim. 26 Ta zna za ovo i kralj kojemu to otvoreno govorim. Ništa mu naime od toga, uvjeren sam, nije skriveno jer se to nije dogodilo u kakvu kutku. 27 Vjeruješ li, kralju Agripa, Prorocima? Znam da vjeruješ.« 28 A Agripa kaza Pavlu: »Zamalo me uvjeri da postanem kršćanin!« 29 A Pavao reče: »Želio bih od Boga da i za malo i za mnogo, ne samo ti nego i svi koji me danas slušaju postanu takvi kakav sam i ja, osim ovih okova.« 30 I kad on to izreče, usta kralj i upravitelj i Bernika i oni što su sjedili s njima. 31 I odstupivši, govorahu jedni drugima govoreći: »Ovaj čovjek ne čini ništa što zaslužuje smrt ili okove.« 32 A Agripa kaza Festu: »Taj je čovjek mogao biti pušten da se nije prizvao na cara.«