Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Djela 27”.
1 A kad je bilo odlučeno da odjedrimo u Italiju, predadoše i Pavla i neke druge zatvorenike stotniku carske čete, imenom Julije. 2 A budući da smo imali ploviti prema azijskim mjestima, popesmo se na neki adramitski brod pa otplovismo. S nama je bio Aristarh Makedonac, Solunjanin. 3 I drugi dan pristadosmo u Sidonu. A Julije, koji je s Pavlom čovječno postupio, dopusti mu poći k prijateljima da se pobrinu za nj. 4 I otplovivši odande, brodili smo ispod Cipra jer su vjetrovi bili protivni. 5 Preplovismo more duž Cilicije i Pamfilije pa siđosmo u Miru licijsku. 6 Ondje stotnik nađe neki aleksandrijski brod koji plovi za Italiju i ukrca nas u nj. 7 A mnoge smo dane plovili sporo te smo jedva došli do Knida. Kako nam vjetar ne dade pristati, brodili smo ispod Krete prema Salmoni 8 pa jedva ploveći uz nju, dođosmo na neko mjesto zvano Dobra Pristaništa, blizu kojega je grad Laseja. 9 A pošto prođe mnogo vremena te plovidba već postade pogibeljna, jer i Post već bijaše minuo, Pavao opominjaše 10 govoreći im: »Ljudi, vidim da će plovidba biti s mukom i velikom štetom, ne samo za tovar i brod nego i za naše živote.« 11 No stotnik je vjerovao kormilaru i brodovlasniku više negoli onome što je Pavao govorio. 12 A kako je luka bila neprikladna za zimovanje, većina je savjetovala da i odande otplove ne bi li kako mogli doprijeti do Feniksa, kretske luke što gleda prema jugozapadu i prema sjeverozapadu, pa ondje prezimiti. 13 No kad blago puhne južnjak, pomislivši da će im se naum ostvariti, digoše sidro te zaploviše tik uz Kretu. 14 No nedugo zatim udari s nje olujni vjetar zvan oblačnjak. 15 A kad zahvati brod te se nije mogao oduprijeti vjetru, prepustismo se da nas nosi. 16 I prošavši ispod nekog otočića zvanog Klauda, jedva mogosmo dohvatiti čamac. 17 Podigoše ga pa počeše koristiti pomoćna sredstva da potpašu brod; a bojeći se da se ne nasuču u Sirti, spustiše jedro. Tako ih je nosilo.18 A kako nas je oluja silovito bacala, sutradan počeše izbacivati teret, 19 a treći dan svojim rukama izbacismo brodsku opremu. 20 I kako se tijekom više dana nije pokazivalo ni sunce ni zvijezde i bjesnjela je nemala oluja, naposljetku je bila propala svaka nada da ćemo se spasiti. 21 A dugo se nije jelo. Tada Pavao stade posred njih i reče: »Trebalo je, o ljudi, mene poslušati; ne otiskivati se od Krete i izbjeći ovu muku i štetu. 22 I sad vas opominjem: razvedrite se, jer nijedna duša između vas neće stradati, nego samo brod. 23 Jer ove noći preda me stade anđeo Boga čiji jesam i kojemu služim 24 govoreći: ‘Ne boj se, Pavle! Pred cara ti valja stati i Bog ti, evo, daruje sve koji plove s tobom.’ 25 Zato se razvedrite, ljudi, jer vjerujem Bogu da će biti onako kako mi je rečeno. 26 Ali trebamo se nasukati na neki otok.« 27 Bijaše već četrnaesta noć kako nas je nosilo tamo-amo po Adriji, kad oko ponoći mornari počeše nazirati da im se primiče neka zemlja. 28 Baciše olovnicu i nađoše dvadeset hvati dubine. A kad malo odmaknuše pa opet baciše olovnicu, nađoše petnaest hvati. 29 I bojeći se da se ne nasučemo na grebene, baciše s krme četiri sidra moleći se da dođe dan. 30 No mornari su gledali kako da pobjegnu s broda pa spustiše čamac u more pod izlikom kao da namjeravaju s pramca spuštati sidra. 31 Nato Pavao reče stotniku i vojnicima: »Ako ovi ne ostanu na brodu, vi se spasiti ne možete!« 32 Tada vojnici presjekoše užad čamca i pustiše ga da padne. 33 A Pavao je, kad je imao doći dan, molio sve da uzmu hrane, govoreći: »Četrnaesti je danas dan kako, čekajući, ostajete gladni ništa ne okusivši. 34 Zato vas molim, uzmite hrane, jer to je vama na spas. Ta nikomu od vas ni vlas s glave neće pasti.« 35 A kad to reče, uze kruh i zahvali Bogu pred svima, razlomi i poče jesti.36 Tada se svi razvedriše pa i sami uzeše hrane. 37 A svih nas bilo je na brodu dvjesta sedamdeset i šest duša. 38 A kad se nasitiše, stadoše rasterećivati brod izbacujući žito u more. 39 I kad svane dan, ne prepoznaše zemlju, ali opaziše neki zaljev s ravnom obalom na koju naumiše, bude li moguće, nasukati brod. 40 Spustiše sidra i ostaviše ih u moru. Istodobno popustiše konope na kormilu, podignuše prvenjaču prema vjetru pa upravljahu prema obali. 41 No naletješe na sprud i nasukaše brod. Pramac se zabi i osta nepomičan, a krma se razdirala od siline valova. 42 Tada vojnici naumiše poubijati zatvorenike da ne bi koji isplivao i pobjegao, 43 no stotnik im, hoteći spasiti Pavla, omete naum i zapovjedi da se oni koji mogu plivati prvi bace u more i izađu na kopno, 44 a ostali će, neki na daskama a neki na olupinama broda. Tako i bȋ te svi čitavi prispješe na kopno.