Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo "Djela 8".

1 Savao je pak odobravao njegovo smaknuće. A u onaj dan nasta veliko progonstvo crkve u Jeruzalemu i svi se, osim apostolā, raspršiše po krajevima judejskim i samarijskim. 2 A bogobojazni ljudi pokopaše Stjepana i prirediše veliko žalovanje za njim. 3 A Savao je pustošio crkvu: ulazeći u kuće odvlačio je i muškarce i žene te ih predavao u tamnicu. 4 Oni dakle što su se raspršili prođoše evanđeljem navješćujući Riječ. 5 Tako Filip siđe u grad samarijski te im propovijedaše Krista. 6 I mnoštvo se jednodušno priklanjalo onome što je Filip govorio slušajući i gledajući znake što ih je činio. 7 Iz mnogih su naime opsjednutih izlazili nečisti dusi vičući snažnim glasom, a mnogi su uzeti i hromi ozdravili. 8 I velika radost nasta u onome gradu. 9 A bio je već otprije u tome gradu neki čovjek imenom Šimun, koji se bavio magijom i opčaravao narod samarijski govoreći za sebe da je nešto veliko. 10 Njemu su se svi priklanjali, od malog do velikog, govoreći: »Ovaj je sila Božja, velika.« 11 A priklanjali su mu se jer ih je dugo vremena opčaravao svojim magijama. 12 No kad povjerovaše Filipu, koji je navješćivao evanđelje o kraljevstvu Božjem i o imenu Isusa Krista, krštavahu se i muškarci i žene. 13 Tada i sam Šimun uzvjerova pa, krstivši se, osta uz Filipa. Bio je zadivljen gledajući i silna djela i znake koji su se događali. 14 A kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da je Samarija primila riječ Božju, poslaše k njima Petra i Ivana, 15 koji se, pošto siđoše, pomoliše za njih kako bi primili Duha Svetoga. 16 Jer još ni na koga od njih ne bijaše sišao, već bijahu samo kršteni u ime Gospodina Isusa. 17 Tada polagahu ruke na njih i oni primahu Duha Svetoga. 18 A kad Šimun vidje da se Duh Sveti daje polaganjem ruku apostolā, ponudi im novaca 19 govoreći: »Dajte i meni tu vlast da na koga god položim ruke primi Duha Svetoga.« 20 A Petar mu reče: »Tvoj novac s tobom u propast! Pomislio si dar Božji novcima steći! 21 Nema tebi ni dijela ni udjela u ovoj stvari jer srce tvoje nije prȁvo pred Bogom. 22 Stoga se pokaj od te svoje zloće i pomoli se Bogu ne bi li ti se oprostila namisao srca tvojega. 23 Ta gledam te: u gorčini si žuči i sponama nepravde.« 24 A Šimun, odgovorivši, reče: »Pomolite se vi za me Gospodinu da ne dođe na me ništa od toga što rekoste.« 25 Oni se tada, pošto posvjedočiše i izgovoriše riječ Gospodnju, vratiše u Jeruzalem i putem navijestiše evanđelje mnogim samarijanskim selima. 26 A anđeo Gospodnji progovori Filipu govoreći: »Ustani i pođi prema jugu, na put što iz Jeruzalema silazi u Gazu. On je pust.« 27 On usta i pođe. Kad eto nekog čovjeka, Etiopljanina, uškopljenika, posteljnika kod kandake, etiopljanske kraljice, koji bijaše nad svom njezinom riznicom, a koji bijaše došao u Jeruzalem pokloniti se. 28 I vraćao se i sjedio je na svojim kolima i čitao proroka Izaiju. 29 Tada Duh reče Filipu: »Priđi i priključi se tim kolima!« 30 A Filip pritrča, ču ga gdje čita proroka Izaiju te reče: »Razumiješ li to što čitaš?« 31 A on reče: »Ta kako bih mogao ako me tko ne uputi?« I zamoli Filipa da se uspne i sjedne uza nj. 32 A odlomak Pisma koji je čitao bijaše ovaj: Kao ovca na klanje bȋ odveden i kao jaganjac nijemi pred onim što ga striže — tako ne otvori usta svojih. 33 U poniženju njegovu sud mu se uskrati, a naraštaj njegov tko da opiše? Život njegov sa zemlje je oduzet. 34 A uškopljenik, odgovorivši, reče Filipu: »Molim te, o kome to prorok govori? O sebi ili o kome drugome?« 35 A Filip otvori usta svoja te mu, počevši od toga Pisma, evanđeljem navijesti Isusa. 36 A kako su išli po putu, dođoše do neke vode. I kaza uškopljenik: »Evo vode! Što priječi da se krstim?« 37 A Filip reče: »Ako vjeruješ iz svega srca, dopušteno je.« A on, odgovorivši, reče: »Vjerujem da Isus Krist jest Sin Božji.« 38 I zapovjedi da kola stanu pa obojica, i Filip i uškopljenik, siđoše u vodu te ga Filip krsti. 39 A kad izađoše iz vode, Duh Gospodnji ugrabi Filipa te ga uškopljenik više ne vidje, nego radosno pođe svojim putem. 40 A Filip se nađe u Azotu. I kad je prolazio, navješćivao je evanđelje svim gradovima dok ne dođe u Cezareju.