„Ja sam tebe proslavio na zemlji, izvršivši djelo koje si mi dao da učinim.“ (Ivan 17,4)
Krist je završio svoje djelo kada je izdahnuo na križu glasno uskliknuvši: „Svršeno je!“ Put je bio otvoren, zavjesa je bila razderana na dvoje. Ljudski rod mogao se približiti Bogu bez žrtvenih prinosa, bez službe zemaljskih svećenika. Krist je postao Vječni svećenik po redu Melkisedekovu. Nebo je bilo Njegov dom. Došao je na ovaj svijet i otkrio Oca. Njegovo poniženje i sukobi sada su bili dovršeni. On je uzašao na Nebo i zauvijek sjeo s desne strane Bogu.
Kristov život na Zemlji bio je ispunjen teškim trudom, bio je to ozbiljan život pun obveza. On je ustao iz mrtvih i ostao četrdeset dana sa svojim učenicima poučavajući i pripremajući ih za rastanak s njima. Bio je spreman za odlazak. Potvrdio je činjenicu da je živi Spasitelj; Njegovi učenici nisu Ga više morali povezivati s Josipovim grobom. Mogli su razmišljati o Njemu kao o proslavljenome među nebeskim vojskama. …
Cijelo je Nebo željno i ozbiljno očekivalo da dođe kraj boravku Božjega Sina u svijetu zagađenom i ukaljanom prokletstvom. S obzirom na Kristovo poniženje i stradanje, sada je došlo vrijeme da bude uzdignut. On je postao Spasitelj i Otkupitelj tako što je prvo postao Žrtva. …
Krist je došao na svijet kao Bog u ljudskom obličju. Uzašao je na Nebo kao Kralj svetih. Njegovo uzašašće bilo je dostojno Njegovog uzvišenog karaktera. Uzašao je s Maslinske gore u oblaku anđela, koji su Ga pobjedonosno pratili do Božjega grada. Nije išao radi sebe, već kao Otkupitelj koji sklapa savez sa svojim voljenim sinovima i kćerima, koji su to postali vjerom u Njegovo ime. Otišao je kao Pobjednik koji vodi u zarobljeništvo one koje je zarobio, praćen slavljeničkim usklicima i nebeskim pjesmama. …
Kakva je suprotnost između Kristovog dočeka prigodom povratka na Nebo i dočeka koji je doživio na Zemlji! Na Nebu je sve govorilo o odanosti. Nije bilo tuge ni stradanja koje bi Ga sretalo na svakom koraku. …
Došlo je vrijeme da cijeli nebeski svemir prihvati svojega Vladara. (Signs of the Times, 16. kolovoza 1899.)