““Dok imate svjetlo, vjerujte u svjetlo, da budete sinovi svjetla!”“ (Ivan 12,36)
Dobro sređen kršćanski dom dokaz je kojem se nevjernik ne može oduprijeti, jer ne može naći mjesta svojim beznačajnim prigovorima. A i djeca iz takvog doma pripremljena su da se suoče s mudrovanjima nevjernika. Ona su prihvatila Bibliju kao temelj svoje vjere i zato imaju čvrst oslonac koji ne može odnijeti nadolazeća plima nevjerništva.
Krist je rekao: ““Vi ste svjetlo svijetu!”“ On nam je povjerio talente na čuvanje. Što mi radimo s povjerenim darovima? Trudimo li se da naše svjetlo svijetli služeći se talentima na slavu Bogu i na blagoslov bližnjima, ili ih upotrebljavamo da bismo izvukli neku korist za sebe? Mnogi se njima služe na sebičan način. Izgleda kao da ne shvaćaju da ćemo se svi pojaviti na sudu i da ćemo uskoro morati položiti račun kako smo se služili prilikama koje nam je Bog dao da činimo dobro! Koji će izgovor ljudi dati u onaj veliki dan što nisu stavili u službu Božjeg djela svoje sposobnosti, svoje obrazovanje, svoju taktičnost, svoju ustrajnost i svoju gorljivost?
Nama je potrebna božanska pomoć ako želimo da naše svjetlo svijetli. Isus je umro da bi nama pružio tu pomoć. On nam upućuje poziv: ““Ili u moje nek’ dođe okrilje, neka sklopi mir sa mnom, mir neka sklopi sa mnom!”“ (Izaija 27,5) Prionite uz ruku Beskrajne Sile, vidjet ćete da je drag vašoj duši i da će vam cijelo Nebo stajati na raspolaganju. ““Ali ako u svjetlu živimo, kao što je on u svjetlu”“ (1. Ivanova 1,7), imat ćemo zajednicu sa svetim anđelima. Velikom svećeniku Jošui bilo je rečeno: ““Ovako veli Jahve nad vojskama: Ako budeš mojim putovima hodio i mojih se pridržavao naredaba … dat ću ti pristup među one koji ondje stoje.”“ (Zaharija 3,7) A tko su ti ““koji ondje stoje”“? To su Božji anđeli. Jošua je morao njegovati živo, stalno povjerenje u Boga svakoga dana i tek tada su anđeli mogli hoditi s njime i božanska snaga počivati na njemu u cjelokupnom njegovom radu.
I onda, prijatelji moji, kršćani, očevi i majke, možete li dopustiti da se vaše svjetlo ugasi? Ne, nikada ne. Možete li dopustiti da vaše srce iznemogne, da se vaše ruke umore? Ne, nikada ne. Jednog će se dana velika vrata nebeskog Grada otvoriti i vi ćete moći predstaviti sebe i svoju djecu pred prijestoljem govoreći: ““Evo mene i djece koju si mi dao!”“ Kakva li će to nagrada biti za svu vašu vjernost kada budete vidjeli svoju djecu s krunom besmrtnog života na glavi u predivnom Božjem gradu! (ST, 14. siječnja 1886.)