Jutarnji stih

Dom koji Bog može blagosloviti

“Njega sam izlučio zato da pouči svoju djecu i svoju buduću obitelj kako će hoditi putem Jahvinim, radeći što je dobro i pravedno.” (Postanak 18,19)
“U Božjim očima čovjek je upravo ono što izražava u svojoj obitelji. Život Abrahama, prijatelja Božjeg, bio je obilježen strogim poštovanjem riječi Gospodnje. On je njegovao vjeru u domu. Strah Božji prožimao je cijelo njegovo kućanstvo. On je bio svećenik u svojem domu. Na svoju je obitelj gledao kao na sveto povjerenje koje mu je ukazano. Njegovo kućanstvo brojilo je više od tisuću duša i on ih je sve, i roditelje i djecu, upućivao božanskom Vladaru. Nije podnosio roditeljsko tlačenje na jednoj strani niti dječju neposlušnost na drugoj. Udruženim utjecajem ljubavi i pravednosti, vladao je svojim kućanstvom u strahu Božjem i Gospodin je posvjedočio o njegovoj vjernosti.” (Letter 144, 1902.) “On će ‘poučiti svoju djecu i svoju buduću obitelj’. Neće grešno zapostavljati svoju dužnost da obuzdava zle sklonosti svoje djece, neće pokazivati slijepu, nerazumnu, popustljivu pristranost, neće svijest o dužnosti žrtvovati zahtjevima pogrešno shvaćene ljubavi. Abraham neće davati samo pravilne pouke, već će sačuvati i autoritet pravednih i nepristranih zakona. Kako je malo onih koji u naše vrijeme slijede ovaj primjer! Mnogi roditelji boluju od slijepe i sebične sentimentalnosti koju pokazuju tako što djeci, čije je prosuđivanje još nezrelo i strasti neobuzdane, dopuštaju da čine sve što žele. To je najveća okrutnost prema mladima i nepravda prema svijetu! Roditeljska popustljivost izaziva nered u obitelji i društvu. Ona potiče mlade da se povode za svojim sklonostima, umjesto da se pokore božanskim zahtjevima.” (Manuscript 22, 1904.) “Roditelji i djeca podjednako pripadaju Bogu i Njegovoj vlasti. Abraham je u svojem domu vladao ravnotežom između ljubavi i autoriteta. Božja riječ nam daje pravila koja trebamo slijediti. Ona su mjerilo od kojeg ne smijemo zastraniti ako se želimo održati na putu Gospodnjem. Božja volja mora biti na prvom mjestu. Pitanje koje sebi trebamo postaviti nije: ‘Što su drugi učinili? Što će misliti moji rođaci?’ ili: ‘Što će reći o meni ako budem slijedio ovaj put?’ već: ‘Što Bog kaže?’ Ni dijete ni roditelj ne mogu istinski napredovati osim na putu Gospodnjem.” (Testimonies for the Church, sv. 5, str. 548)


Komentiraj