Priroda i njen Stvoritelj

Dosegnimo zvijezde!

Čovjek je uvijek podizao pogled prema zvijezdama, ali je tek u dvadesetom stoljeću — nadolaskom svemirske ere — naše upoznavanje svemira izišlo iz područja mašte.

Ljudske zamisli o svemiru kroz stoljeća su se često mijenjale, a svaka promjena nije uvijek značila napredak.

Drevna vjerovanja i astronomija

Stari Egipćani su vjerovali da je nebeski svod tijelo nebeske božice Nut, koja se rukama i nogama podupire o Zemlju. Zemlja je tijelo zemaljskog boga Keda. Kretanje Sunca tumačili su ovako: svakog dana Nut rađa Sunce koje putuje preko njezina tijela. Noću Nut rađa zvijezde. Bog zraka, Šu, podupire njezino tijelo. Vjerovali su da bog-Sunce putuje čamcem preko tijela božice Nut. Planeti također putuju čamcem. Uočili su i to da Mars ponekad plovi unatrag.

Babilonci su postavili temelje astrologiji. Zemlju su smatrali ravnom pločom okruženom vodom. Nebesa su prema njihovom razumijevanju imala oblik kupole koju podupiru planine. Zemlja stoji na mjestu, a oko nje se kreću nebesa.

Indijski vedski svećenici vjerovali su da Zemlju podupire dvanaest masivnih stupova. Sunce tijekom noći nekako prolazi ispod Zemlje između tih stupova.

Hinduska kozmologija tvrdila je da Zemlja leži na leđima četiriju slonova koji stoje na golemoj kornjači. Kornjača stoji na zmiji koja plovi beskrajnim oceanom.

Grci su prvi učinili napredak u pravilnom razumijevanju svemira. Pitagora, za kojeg zna svaki učenik zbog njegovog poučka o izračunavanju površine trokuta, prvi je ustvrdio da je Zemlja okrugla, a također i da postoji sklad sfera.

U drugom stoljeću naše ere Ptolomej je sažeo mišljenja ljudi svojega vremena te je ptolomejevski sustav vrijedio više od tisuću godina nakon njegove smrti. Njegove zamisli opovrgao je 1543. godine poljski kanonik Nikola Kopernik. Kopernikov prilog izučavanju svemira, zajedno s daljnjim istraživanjima Johannesa Keplera, početak je modernog svemirskog doba.

Biblijsko gledište

Zadivljuje nas da je tijekom nizanja svih tih teorija u prošla tri tisućljeća, Biblija od početka ukazivala na istinu. Obratimo pozornost na tekst u Knjizi o Jobu: “On povrh praznine Sjever razapinje, on drži zemlju o ništa obješenu.” (Job 26,7) Stari znanstvenici i astronomi stoljećima su se rugali ovoj tvrdnji, ali ona je sadržavala istinu. Naravno, Stvoritelj je znao što je istina, ali je čovjek radije prihvaćao legende o Atlasu, slonovima i kornjačama.

Pred samo dvjestotinjak godina na Sveučilištu Yale u Sjedinjenim Američkim Državama učilo se da je Zemlja ravna ploča; tamo u to vrijeme još nisu uhvatili korak ni s Kopernikom. Još i danas postoji društvo koje okuplja ljude uvjerene da je Zemlja ravna ploča. Istina, ono broji samo dvjestotinjak članova.

Svakako zadivljuje da je Biblija tvrdila da je Zemlja okrugla, dok su mislioci uporno vjerovali da je ravna ploča koja pliva ili je nečim poduprta. Prorok Izaija je, prije više od 2500 godina, pisao o “krugu zemaljskome” (Izaija 40,22). U izvornom značenju riječ “krug” označava sferu ili kuglu. Mnogi to nisu zapazili, i dok su tragali za istinom, ona se sve vrijeme nalazila u Bibliji.

Francuski nevjernik Jean Bon St. Andre rekao je za vrijeme Francuske revolucije nekom seljaku kršćaninu: “Srušit ćemo vaše crkve, spaliti vaše Biblije i uništiti sve što vam govori o Bogu.” Na to je seljak mirno odvratio: “Ali ne možete nam uzeti zvijezde.” Dokle god postoje zvijezde, one nas podsjećaju na Boga i govore o Njemu.

Kad je Napoleon jedne večeri plovio plavim Sredozemnim morem, ispod neba osutog zvijezdama, nemirno je hodao palubom slušajući izjave svojih časnika koji su se protivili vjeri i Bogu. Odjednom se okrenuo i prekinuo njihov razgovor značajnim riječima: “Sve je to dobro, gospodo, ali kažite mi, molim vas, tko je stvorio zvijezde?”

 Zvijezde se ne mogu izbrojiti

Zvijezde su bezbrojne. U Knjizi proroka Jeremije piše: “Kao što se vojska nebeska ne može izbrojiti…” (Jeremija 33,22) U Abrahamovo doba — prije više od četiri tisuće godina — ljudi su smatrali da ima nešto više od tisuću zvijezda. Otac astronomije, Hiparh, tvrdio je da ih ima oko 1.080. Čak je i Ptolomej prihvaćao ovaj broj točnim. Mora da je Abrahamu bilo čudno slušati Božje riječi da će njegovo potomstvo učiniti “brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj” (Postanak 22,17).

Grčki mislioci bili su uvjereni da ima nešto više od tisuću zvijezda, ali je još Jeremija izjavio da se zvijezde ne mogu izbrojiti. Na kraju su Grci izračunali da ima 5.119 zvijezda. Ali kad je Galileo Galilei početkom sedamnaestog stoljeća načinio svoj jednostavni teleskop, bilo je moguće vidjeti mnogo više zvijezda. Danas znamo da samo u našoj galaksiji ima oko sto milijardi zvijezda. A postoji najmanje sto milijardi galaksija! Trebamo li dalje dokazivati? Jeremija je bio u pravu da se “vojska nebeska ne može izbrojiti”!

S obzirom na tolike milijarde zvijezda, morala bi postojati opasnost od sudara. Ali, po svemu sudeći, to nije moguće. Jedan astronom je o vjerojatnosti sudara zvijezda duhovito rekao: “Sudar zvijezda je moguć isto kao i pogodak novčića puščanim metkom na udaljenosti od jednog kilometra u mrkloj noći, s tim što ne znate u kojem se smjeru novčić kreće.”

Nebesa se ne mogu izmjeriti

Patrijarh Job je rekao: “Zar Bog nije u visini nebeskoj i zar zvijezdama tjeme on ne vidi?” (Job 22,12) Jeremija tvrdi da je nemoguće izmjeriti nebesa (Jeremija 31,37). To je točno! Svemir daleko nadmašuje naše shvaćanje, i što čovjek više usavršava i razvija nova pomagala, sve se više šire granice svemira.

Sljedeća slika pomoći će nam da bolje shvatimo goleme svemirske razdaljine: zamislimo da debljina lista papira predstavlja udaljenost od Zemlje do Sunca, što je oko osam svjetlosnih minuta. Tada bi udaljenost najbliže zvijezde (4,33 svjetlosne godine) bila kao snop papira visok preko dvadeset jednog metra. Promjer naše galaksije (sto tisuća svjetlosnih godina) bio bi predstavljen snopom papira visokim oko petsto kilometara, dok bi rub nama poznatog svemira bio snop papira visine oko pedeset milijuna kilometara.

Čudesan red i ljepota

U čitavom svemiru vide se red i ljepota. Cijeli svemir izgrađen je tako da se jedno svemirsko tijelo okreće oko drugoga: elektroni kruže oko atomske jezgre, Mjesec kruži oko Zemlje, planeti kruže oko Sunca, Sunčev sustav kruži galaksijom Mliječna staza.

Galaksija Mliječna staza jedna je od sedamnaest galaksija zvjezdanog jata koje kruži oko zajedničkog središta između galaksije Andromeda i naše galaksije.

Zvjezdano jato pripada roju galaksija čije je središte u zviježđu Djevice, udaljeno oko 230 milijuna svjetlosnih godina. Znamo da i ovdje postoji rotacija — za jedan puni krug potrebno je oko sto milijardi godina.

Postoji mnoštvo rojeva galaksija u svemiru i oni najvjerojatnije kruže oko središta svemira.

Djelomična objava Božje slave

Uistinu: “Nebesa slavu Božju kazuju”. (Psalam 19,2) Red i sklad nalazimo i u ljepotama prirode na našoj Zemlji. U živom i neživom svijetu postoje dokazi reda i stvaralaštva, koji govore da Bog voli ljepotu. Cijela priroda svjedoči o ljubavi našeg Stvoritelja. Biblija nam govori o Stvoritelju Isusu Kristu: “Jer je u njemu sve stvoreno — sve na nebu i na zemlji … sve je stvoreno po njemu i za njega. … I sve se u njemu drži u redu.” (Kološanima 1,16.17)

Božji poziv u naše dane

Danas je najbolje vrijeme da čovjek potraži Boga. Prorok Amos savjetuje da tražimo Stvoritelja svemira: “On napravi Vlašiće i Štapce…” Bog poziva ljude da se pripreme za susret s Njim u ovo naše vrijeme: “Pripravi se, Izraele, da susretneš Boga svoga!” (Amos 5,8; 4,12)

Da, Božja poruka u zvijezdama jest da se pripravimo za sustet s Njim. Kako to možemo? Jedan je način da Ga tražimo preko astronomije. Mi uviđamo svoju malenkost motreći ljepote zvijezda — primjerice slavu i veličanstvenost zviježđa Orion.

Bog je toliko zainteresiran za ljepotu i izgled da je stvorio prekrasne jesenske boje. Načinio je i čudesne snježne pahuljice; a da bi netko u svemu tome uživao, stvorio je vas i mene.

Dok čovjek nastoji prodrijeti u svemir i shvatiti njegove velike tajne, vrijeme se primiče svom kraju. Moramo se pripremiti za susret s Bogom! Isus je izjavio: “U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto!’ Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,2.3) Nije li to prekrasno obećanje? Isus nam kaže da će ponovno doći i uzeti nas k sebi. Tad će se ispuniti riječi: “Ono što oko nije vidjelo, što uho nije čulo, na što ljudsko srce nije pomislilo: to je Bog pripravio onima koji ga ljube.” (1. Korinćanima 2,9)

Dragi prijatelju, iskoristimo priliku i uklonimo sve što stoji između nas i našeg Spasitelja, kako bismo u onaj dan mogli reći: “Gle, ovo je Bog naš, u njega se uzdasmo, on nas je spasio.” (Izaija 25,9)

David Currie

Podijeli