Dostojanstvo bez oholosti

“Usne moje neće prozboriti nepravdu i jezik moj neće izustiti prijevaru. … Držat ću se pravednosti svoje i neću je napustiti; dok sam živ, moje me srce koriti neće.” (Job 27,4-6 — Varaždinska Biblija)
Mi bismo trebali očuvati najstrožu čednost u mislima, riječima i djelima. Sjetimo se da Gospodin iznosi naše tajne grijehe u svjetlo svoje prisutnosti. Sotona nameće i potiče određene misli i osjećaje koji razdražuju čak i najbolje ljude, ali ako se oni ne njeguju, ako se odbace kao prezrivi, duša se neće zaraziti krivnjom i nitko drugi neće se oskvrnuti njihovim utjecajem. O, da svatko od nas može postati sol života za ljude koji nas okružuju! Postoji velika potreba za dubljim vrednovanjem Božje svete istine. Kad bi svi razumjeli svečanost i težinu te poruke, mnogi grijesi koji se sada nemarno čine nestali bi iz naše sredine. Zar se ne događa prečesto da se obične misli i razgovori pomiješaju sa svetim temama istine? Gdje god da se ovo čini, smanjuje se mjerilo. Vaš primjer navodi druge da istinu uzimaju olako, i ovo je jedan od najvećih grijeha u Božjim očima. Prednost je svakoga da može živjeti tako da Bog odobrava njegov život i da ga blagoslivlja. Vi možete biti u neprekidnoj zajednici s Nebom; nije po volji nebeskog Oca da vi ikada budete pod osudom i u tami. Bogu nije drago kada vi ponižavate sebe. Trebali biste njegovati samopoštovanje živeći tako da nailazite na odobravanje svoje savjesti pred ljudima i pred anđelima. Nije dokaz prave poniznosti ako idete s pognutom glavom i kada je vaše srce ispunjeno mislima o sebi. Vaša je prednost da odete k Isusu i budete očišćeni, i da stojite pred Zakonom bez srama i žaljenja. “Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu, koji ne hode po tijelu, nego po Duhu.” (Rimljanima 8,1 — Varaždinska Biblija) Iako ne bismo o sebi trebali misliti više nego što je potrebno, Božja riječ ne osuđuje zdravo samopoštovanje. Kao Božji sinovi i kćeri mi trebamo držati do dostojanstva svojeg karaktera, u kojem ponositost i samouzvisivanje nemaju udjela. (Review and Herald, 27. ožujka 1888.)