Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Efežanima 4”.
1 Zaklinjem vas dakle — ja, sužanj u Gospodinu — proživite dostojno poziva kojim ste pozvani, 2 sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću, podnoseći jedni druge u ljubavi, 3 trudeći se čuvati jedinstvo Duha svezom mira. 4 Jedno tijelo i jedan Duh, kao što ste i pozvani na jednu nadu svojega poziva; 5 jedan Gospodin, jedna vjera, jedno krštenje, 6 jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima i po svima i u svima vama. 7 A svakomu pojedinom od nas dana je milost po mjeri dara Kristova. 8 Zato i veli: Uzašavši u visinu, sužnje u sužanjstvo odvede i dade dare ljudima. 9 A ono ‘uzađe’, što drugo znači osim to da najprije i siđe u donje krajeve zemlje? 10 Onaj koji siđe isti je koji i uzađe povrh svih nebesa, da ispuni sve. 11 On i dade jedne za apostole, jedne za proroke, jedne za evangeliste, jedne za pastire i učitelje, 12 da usavrši svete za djelo službe, za izgradnju tijela Kristova, 13 dok svi ne dospijemo do jedinstva vjere i spoznaje Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine Kristove: 14 da više ne budemo djetinjasti, bacani valovima i gonjeni uokolo svakim vjetrom nauka, u kockanju ljudskom, u lukavstvu koje vodi k zabludi. 15 Nego govoreći istinu u ljubavi, u svemu uzrastimo u Njega koji je glava, Krist, 16 od kojega sve tijelo, sastavljeno i povezano svakim zglobom potpore, prema djelotvornosti po mjeri svakog pojedinog dijela ostvaruje rast tijela za izgradnju sama sebe u ljubavi. 17 Ovo dakle govorim i svjedočim u Gospodinu: ne živite više kao što i ostali pogani žive — u ispraznosti pameti svoje: 18 zamračena uma, otuđeni od života Božjega zbog neznanja što je u njima, zbog otvrdlosti srca njihova. 19 Oni otupješe i sami sebe predadoše razvratnosti da bi u pohlepi činili svaku nečistoću. 20 No vi tako ne naučiste Krista: 21 ako ste ga doista čuli i u njemu bili poučeni, kako je istina u Isusu, 22 odložiti vam je po prijašnjem ponašanju staroga čovjeka, iskvarena zavodljivim požudama, 23 a obnavljati se duhom pameti svoje 24 i odjenuti novoga čovjeka, po Bogu stvorena u pravednosti i svetosti istine. 25 Zato odložite laž i govorite istinu svaki sa svojim bližnjim — jer smo udovi jedni drugima. 26 Srdite se, ali ne griješite! Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom. 27 I ne dajite mjesta đavlu! 28 Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi, radeći što je dobro svojim rukama, da ima što podijeliti s potrebitim. 29 Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz usta vaših, nego ako je koja dobra, za izgradnju gdje je potreba — da dadne milost onima koji slušaju. 30 I ne žalostite Duha Svetoga Božjega kojim ste zapečaćeni za dan otkupljenja. 31 Svaka gorčina i srdžba i gnjev i vika i hula, zajedno sa svom zloćom, neka se ukloni od vas! 32 I budite jedni drugima dobrostivi, samilosni, opraštajući jedni drugima kao što i Bog u Kristu oprosti vama.