Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo "Ezekiel 3".

1 Tada mi reče: »Sine čovječji, što si našao, pojedi. Pojedi ovaj svitak, pa idi, govori domu Izraelovu.« 2 Ja dakle otvorih usta svoja, a on mi dade da pojedem taj svitak. 3 I reče mi: »Sine čovječji, nahrani svoj trbuh i napuni svoju utrobu ovim svitkom što ti ga ja dajem.« I ja pojedoh, i bijaše mi u ustima kao sladak med. 4 Tada mi reče: »Sine čovječji, hajde, idi k domu Izraelovu i prozbori im mojim riječima. 5 Ta nisi ti poslan puku nerazumljiva govora i teška jezika, nego domu Izraelovu; 6 ne k mnogim pucima nerazumljiva govora i teška jezika, čijih riječi ne bi mogao razumjeti. Doista, pošaljem li te k njima, oni će te poslušati. 7 Ali dom Izraelov ne želi te poslušati, jer oni mene ne žele poslušati; jer sav je dom Izraelov drska čela i tvrda srca. 8 Gle, tvoj sam obraz učinio tvrdim kao što je obraz njihov, i čelo sam tvoje učinio tvrdim kao što je čelo njihovo. 9 Poput dragulja tvrđeg od kremena čelo sam tvoje tvrdim učinio. Ne plaši ih se i ne strahuj od lica njihova, jer oni su dom buntovnički.« 10 I reče mi: »Sine čovječji, sve riječi što ću ti ih govoriti uzmi k srcu svojemu i poslušaj ušima svojim. 11 Pa hajde, idi k prognanicima, k sinovima puka svojega, te im prozbori i reci im: ‘Ovako govori Gospodin Gospod’ — poslušali ili ne poslušali.« 12 Tada me Duh podiže te čuh iza sebe zvuk velike tutnjave: »Blagoslovljena bila slava Gospodnja s njegova mjesta!« 13 I začuh šum krilā onih bića što su dodirivala jedno drugo i zvuk kotačā uz njih te zvuk velike tutnjave. 14 Tada me Duh podiže i odnese me; i išao sam ogorčen, u jarosti duha svojega, a ruka Gospodnja snažno bijaše nada mnom. 15 Tako dođoh u Tel-Abib, k prognanicima koji su živjeli na rijeci Kebaru. I sjedoh tamo gdje su oni živjeli te ostadoh ondje među njima sedam dana — zgranut. 16 I dogodi se, po isteku tih sedam dana, da meni dođe riječ Gospodnja govoreći: 17 »Sine čovječji, postavljam te za stražara doma Izraelova; stoga poslušaj riječ iz usta mojih i opomeni ih od mene. 18 Kad zlotvoru reknem: ‘Zacijelo ćeš umrijeti’, a ti ga ne opomeneš i ne progovoriš mu, kako bi odvratio zlotvora od zloga puta njegova i sačuvao ga na životu, taj će zlotvor umrijeti s bezakonja svojega; ali ću krv njegovu tražiti iz tvoje ruke. 19 Ali kad ti opomeneš zlotvora, a on se ne obrati od svoje zloće i od zloga puta svojega, on će umrijeti s bezakonja svojega, ali ti si izbavio dušu svoju. 20 No kad se pravednik odvrati od pravednosti svoje i počini bezakonje te ja postavim prepreku preda nj, on će umrijeti. Budući da ga nisi opomenuo, umrijet će u grijehu svojemu, i pravednost njegova što ju je činio više se neće spominjati; ali ću krv njegovu tražiti iz tvoje ruke. 21 No kad ti toga pravednika opomeneš da pravednik ne bi griješio i on doista ne sagriješi, zacijelo će živjeti jer je prihvatio opomenu; a ti si izbavio dušu svoju.« 22 I spusti se ondje na me ruka Gospodnja, i Gospod mi reče: »Ustani, idi u ravnicu da ondje s tobom progovorim.« 23 I ja ustadoh i odoh u ravnicu, kad gle: ondje stajaše slava Gospodnja, kao slava što je vidjeh na rijeci Kebaru; tada padoh na lice svoje. 24 I uđe u me Duh pa me postavi na noge moje; i progovori sa mnom i reče mi: »Idi, zatvori se u domu svojemu. 25 Jer na te će, sine čovječji, na te će, evo, staviti užad i svezati te njome te više nećeš među njih izlaziti. 26 I učinit ću da se jezik tvoj za nepce tvoje prilijepi te ćeš zanijemjeti i nećeš im više biti onaj koji ih kori, jer oni su dom buntovnički. 27 A kad ti progovorim, otvorit ću usta tvoja pa ćeš im reći: ‘Ovako govori Gospodin Gospod.’ Tko hoće slušati, neka sluša, a tko neće, neka ne sluša, jer oni su dom buntovnički.«