“Ezekija se ponizio zato što mu se bilo uzoholilo srce, i on i Jeruzalemci, pa tako nije došla na njih Jahvina srdžba za Ezekijina života.” (2. Ljetopisa 32,26)
Ispunjen kajanjem, “Ezekija se ponizio zato što mu se bilo uzoholilo srce”. Ali zlo sjeme je bilo posijano i u svoje vrijeme je trebalo proklijati i donijeti žetvu pustošenja i boli. Ipak, u preostalim godinama svoje vladavine judejski kralj je trebao uživati blagostanje zbog svoje čvrste odluke da popravi prošlost i da proslavi ime Boga kojemu služi, ali njegova je vjera morala biti stavljena na tešku kušnju i on je morao naučiti da se jedino uz potpuno oslanjanje na Gospodina može nadati pobjedi nad silama tame koje su se urotile da donesu propast njemu i potpuno uništenje njegovu narodu.
Izvještaj o Ezekijinom neuspjehu da se u vrijeme posjeta poslanika pokaže dostojnim ukazanog povjerenja, pruža važnu pouku svima nama. Mnogo više nego što činimo, trebali bismo govoriti o dragocjenim poglavljima svojega iskustva, o Božjoj milosti i dobroti, o nenadmašnim dubinama Spasiteljeve ljubavi. Kad su um i srce puni Božje ljubavi, neće nam biti teško govoriti o onome što spada u duhovni život. Velike misli, plemenite težnje, jasno shvaćanje istine, nesebične namjere, čežnja za pobožnošću i svetošću, sve će se to izražavati riječima koje će pokazivati karakter onoga što se krije u srcu.
Onima s kojima se iz dana u dan družimo potrebni su naša pomoć i naše vodstvo. Oni mogu biti u takvom duševnom stanju da im riječ izgovorena u pravo vrijeme bude kao klin zabijen na pravo mjesto. Sutra bi neke od tih duša mogle biti na mjestu na kojemu im se ne bismo mogli ponovno približiti. Kakav je naš utjecaj na te naše suputnike?
Svaki dan u životu nameće nam odgovornosti koje moramo nositi. Svakoga dana svojim riječima i postupcima utječemo na one s kojima se družimo. Kako je zato velika naša potreba da bdijemo nad svojim usnama i da budno pazimo na svoje korake! Jedan nesmotren pokret, jedan nerazuman korak, i uzburkani valovi neke snažne kušnje mogu odvući dušu u propast. Mi ne možemo izbrisati misli koje smo usadili u ljudski um.
S druge pak strane, ako svojim primjerom pomognemo drugima da prihvate dobra načela, dajemo im snagu da čine dobro. Oni sa svoje strane šire isti taj blagoslovljeni utjecaj na druge. I tako stotine i tisuće ljudi dobivaju pomoć zahvaljujući našem nesvjesnom utjecaju. Ikreni Kristov sljedbenik jača dobre namjere svih s kojima dolazi u dodir. Nevjerničkom svijetu, koji voli grijeh, on otkriva snagu Božje milosti i savršenstvo Njegovog karaktera. (Izraelski proroci i kraljevi, str. 220,221)