Golgota

30. 08. 2012.

„Najposlije pristupiše dvojica te izajviše: ’Ovaj je rekao: Mogu razvaliti hram Božji i opet ga za tri dana sagraditi.’“ (Matej 26,60.61) 

To je bila jedina optužba koja je mogla biti podignuta protiv Isusa. Međutim, te riječi bile su pogrešno protumačene i primijenjene. „Razvalite ovaj hram, i u tri dana opet ću ga podići! … Ali je on govorio o hramu svoga tijela.“ (Ivan 2,21)

Svećenici i glavari, zajedno s mnogima prisutnima, rugali su se Isusu ovim lažnim svjedočenjem. Dok je On visio na križu, svećenici i farizeji su ga mnogo puta s podsmjehom ponavljali, a mnoštvo se povodilo za njima. „Prolaznici su ga grdili, mašući glavama i govoreći: ’Ti, koji razvaljuješ hram i u tri ga dana opet sagrađuješ, spasi sam sebe.’“ (Matej 27,39.40) Međutim, iako su bile pogrešno protumačene, Isusove riječi ipak su se ispunile. Bile su  javno ponavljane i postale su još značajnije upravo time što su ih izgovarali Njegovi neprijatelji.

Oni koji su s podsmjehom izgovarali riječi: „On se uzdao u Boga, neka ga sad oslobodi, ako mu je uistinu po volji! Ta, sam je rekao: ’Sin sam Božji!’“ (Matej 27,43) Nisu imali pojma o tome da će njihovo svjedočanstvo odjekivati kroz vjekove. Iako izgovorene s porugom, riječi nikada nisu bile istinitije. One su navodile ljude da osobno istražuju Pismo. Mudri ljudi su ih čuli, istraživali, razmišljali o njima i molili se. Među njima je bilo i takvih koji nisu odustajali sve dok, istražujući Pisma i uspoređujući tekst s tekstom, nisu otkrili značenje Kristovog poslanja. Shvatili su da je besplatni oprost osigurao Onaj čija je nježna milost obuhvatila cijeli svijet.

Ljudi nikada prije toga nisu toliko znali o Isusu kao sada, dok je visio na križu. On je bio podignut sa zemlje da sve privuče k sebi. U srcima mnogih koji su promatrali prizor raspeća i koji su čuli Kristove riječi, trebalo je zasjati svjetlo istine. Zajedno s Ivanom i oni su objavljivali: „Evo Jaganjca Božjeg koji uzima grijeh svijeta!“

Ovaj prizor odigravao se pred očima Neba i Zemlje. Anđeli su promatrali nemilosrdno ruganje i prijezir, koji su prema Isusu pokazivali upravo oni koji su Ga morali priznati kao Mesiju. …

Ponovno se začuo usklik, riječi Onoga koji se nalazio u predsmrtnoj agoniji: „Svršeno je!“ (Ivan 19,30) „Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!“ Krist, Veličanstvo Neba, Kralj slave, bio je mrtav.  (Review and Herald, 28. prosinca 1897.)