Hebrejima 12

1. 12. 2021.

Ujedinjeni u molitvi

U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Hebrejima 12”.

1 Zato i mi, okruženi tolikim oblakom svjedoka, odložimo svaki teret i grijeh koji nas sputava te postojano trčimo u boj koji je pred nama. 2 Upirimo pogled u začetnika i dovršitelja vjere, Isusa, koji umjesto radosti što je stajala pred njim podnese križ, prezrevši sramotu, te sjede zdesna prijestolju Božjemu. 3 Ta promislite o onomu koji od grješnikā podnese takvo protivljenje protiv sebe da ne klonete malaksajući dušama svojim. 4 Još se do krvi ne oduprijeste boreći se protiv grijeha. 5 I zaboravili ste opomenu koju vam kao sinovima govori: Sine moj, ne omalovažavaj stege Gospodnje i ne kloni kad te on kori. 6 Jer koga Gospod ljubi, toga i kažnjava; i šiba svakog sina kojeg prihvaća. 7 Ako stege podnosite, Bog s vama kao sa sinovima postupa. Ta ima li koji sin kojega otac ne kažnjava? 8 Ako li ste bez stege, koje su svi dionici, onda ste nezakončad, a ne sinovi. 9 Zatim, naše smo tjelesne očeve imali kao odgojitelje i poštivali ih. Nećemo li se mnogo više podređivati Ocu duhova pa živjeti? 10 Ta oni su nas nešto malo dana — po svom nahođenju — odgajali, a On nama na korist, da postanemo sudionici njegove svetosti. 11 A nijedno se, doduše, sadašnje odgajanje ne čini da je radost, nego žalost, ali onima koji su njime uvježbani poslije donosi mironosni plod pravednosti. 12 Zato uspravite ruke klonule i koljena klecava, 13 i poravnite staze nogama svojim, da se hromo ne iščaši, već da se radije iscijeli. 14 Težite za mirom sa svima, i za posvećenjem, bez kojega nitko neće vidjeti Gospodina! 15 Pripazite da tko ne otpadne od milosti Božje, da kakav korijen gorčine ne proklija te vam bude na smutnju pa se time okaljaju mnogi; 16 da tko ne postane bludnik ili svjetovnjak kao Ezav, koji za jedan obrok proda svoje prvorodstvo. 17 Ta znate da je i poslije, kad je htio baštiniti blagoslov, bio odbačen jer nije našao mjesta pokajanju, premda ga je sa suzama zatražio. 18 Jer niste pristupili opipljivoj gori, ni usplamtjelu ognju, ni mraku, ni tami, ni vihoru, 19 ni ječanju trube, ni glasu riječī — koji su ga čuli, zamoliše da im se više ne upravi nijedna riječ, 20 jer nisu podnosili ono što je bilo zapovjeđeno: Ako se ma i živinče dotakne gore, neka se kamenuje ili strijelom ustrijeli! 21 I prizor bijaše tako strašan da Mojsije reče: Prestrašen sam i dršćem. 22 Nego ste pristupili gori Sionu i gradu Boga živoga, Jeruzalemu nebeskom, i mirijadama anđela, 23 svečanom zboru i crkvi prvorođenaca zapisanih na nebesima, i Bogu, sucu svega, i duhovima pravednika koji su učinjeni savršenima 24 i posredniku novoga Saveza, Isusu, i krvi škropljeničkoj koja govori o boljem nego Abelova. 25 Pazite da ne odbijete onoga koji govori! Jer ako ne umakoše oni što su odbili onoga koji je opominjao na zemlji, mnogo ćemo manje mi ako se okrenemo od Onoga koji opominje s nebesa. 26 Njegov glas tada zemlju uzdrma, a sada obećava govoreći: Još jednom ja potresam ne samo zemlju nego i nebo.27 A to još jednom upućuje na uklanjanje onog uzdrmanog, kao stvorenog, da bi ostalo ono neuzdrmljivo. 28 Zato, budući da smo primili kraljevstvo neuzdrmljivo, imajmo milost po kojoj služimo kako je Bogu ugodno, sa strahopoštovanjem i bogobojaznošću. 29 Jer naš je Bog oganj koji proždire.