I neposvećenim željama se katkad udovoljava

“Poslušaj glas naroda u svemu što od tebe traži, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne želeći da ja kraljujem nad njima.” (1. Samuelova 8,7)
Mi imamo živog Poglavara i svatko tko obavlja službu koja podrazumijeva svetu odgovornost, morao bi se na svakom koraku zapitati: “Je li ovo put Gospodnji?” Svi moraju uvijek i neprekidno gledati na Isusa tražeći Njegovo vodstvo i držeći se načela po svaku cijenu. Nije riječ o tome što mogu učiniti ograničeni ljudi, već što može učiniti Bog preko ograničenih ljudi koji su poučljivi, ponizni, nesebični i posvećeni. Mi ne smijemo imati ni najmanje povjerenja u ljudske sposobnosti ako s njima ne surađuje božanska sila. … Bog je dao um i talente smrtnicima u povjerenju, samo na probu, da bi ih ispitao i vidio hoće li će raditi na Njegov način i izvršavati Njegovu volju ili će se uzdati samo u sebe. … Kada je Izrael tražio kralja: “Postavi nam dakle kralja da nama vlada, kao što je to kod svih naroda”, “Samuelu nije bilo drago što su rekli. … Zato se Samuel pomoli Jahvi. A Jahve reče Samuelu: ‘Poslušaj glas naroda u svemu što od tebe traži, jer nisu odbacili tebe, nego su odbacili mene, ne želeći da ja kraljujem nad njima.’” (1. Samuelova 8,5-7) … Izrael se umorio od pobožnih vladara koji su se uvijek držali Božjih namjera, Božje volje i Božje časti u skladu s Božjim uputama. Željeli su reformiranu vjeru da bi preko vidljivog, laskavog blagostanja stekli poštovanje i bili visoko cijenjeni u očima okolnih naroda. Kao što su u jednom trenutku, zaželjevši se egipatskog bijelog i crvenog luka gunđali jer nisu imali sve čime bi zadovoljili svoj apetit, i izjavljivali da bi se radije vratili u ropstvo nego da se odreknu ugađanja svojem apetitu, tako su i sada uvrijedili Boga u lice odbacujući Njegovu mudru vladavinu. Žudjeli su za sjajem i bogatstvom okolnih naroda. … Sotonski um je to usadio u srce naroda da bi slijedio njegove, sotonske savjete. Đavao je začarao Izraelce da provode vlastite namjere usprkos ozbiljnom protivljenju njihovog ostarjelog proroka, kojega su imali razloga u svakom pogledu poštovati i vjerovati da im on prenosi riječi koje mu je dao sam Bog. (Manuscript 40, 1890.)