I svakidašnje životne dužnosti su važne

“Tko je vjeran u najmanjoj stvari, vjeran je i u velikoj.” (Luka 16,10)
Dok je slijedio Iliju i putovao s njim, Elizeju je prvo bio dodijeljen položaj sluge. Trebao je obavljati skromnu dužnost onoga tko lijeva vodu na Ilijine ruke. Pa ipak, držao se svojeg skromnog zadatka sve do posljednjeg putovanja. Tada mu je bilo otkriveno da će Ilija biti uzet na Nebo. Otkad je pozvan da napusti svoj plug s dvanaest volovskih jarmova, Elizej je pratio Iliju bez prigovora. Napustio je bogati dom u kojem je bio voljen i pažen, da bi služio proroku u njegovom životu punom neizvjesnosti. Dragovoljno je obavljao najskromnije dužnosti. U odnosu prema Iliji, pokazalo se da on posjeduje osobine koje će odoljeti ispitima i kušnjama, da je marljiv mladić s dragocjenim crtama karaktera. Nevolja i kušnji imao je u izobilju, ali on se oslanjao na Boga u teškim okolnostima. Bogatstvo i udobnost kojima je bio okružen bili su kušnja. U svojem domu on je imao potpuno pravo da zapovijeda, ali u Ilijinoj službi morao je steći posebno iskustvo, trebao je slušati tuđe naredbe kako bi naučio služiti Bogu. Mnoge pogreške prave upravo oni koji su stručni u svojem poslu. Oni precjenjuju svoje sposobnosti, pa u nevolji i kušnji otkrivaju da im je bila potrebna druga vrsta iskustva od one koju imaju kako bi bili Kristovi suradnici. Oni koji ne vide potrebu da Bogu služe u malim stvarima obavljanjem nekog skromnog posla, time pružaju neoboriv dokaz da nisu spremni služiti ni u nečemu ozbiljnijem. Smatrajući skromnu službu nevažnom, oni svjedoče da im se ne mogu povjeriti veće odgovornosti. Misao koja kod nekih prevladava i koja se teško mijenja, misao koja se nesvjesno uvlači u njihovo iskustvo, jest da moraju očuvati određeni položaj ugleda i dostojanstva, u protivnom će njihov utjecaj u propovijedanju biti umanjen. Međutim, kada takvi nauče obavljati propovjednički posao, oni će uvidjeti da skromna, praktična služba podrazumijeva zanimanje za dužnosti svakidašnjeg života, kao i stjecanje potrebnih znanja za vršenje najobičnijih životnih dužnosti — to može biti obrađivanje zemlje, oranje plugom, sjetva i žetva. … Sitne, svakidašnje životne dužnosti ne smiju se zanemarivati niti podcjenjivati. Istinsko obraćenje Bogu prožima kao kvasac djelujući na svaku dužnost koju imamo u okviru svojih životnih odnosa. Tada, ako Gospodin vidi da smo vjerni u najmanjim stvarima, da se marljivo i ustrajno koristimo svojom tjelesnom snagom radeći vlastitim rukama ono što netko mora obaviti, On će reći: “Popni se malo više. Tebi se mogu povjeriti veće odgovornosti.” (Letter 64, 1897.)