Ilija pred Ahabom

“Ilija odgovori: ‘Ne upropašćujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala.’” (1. o kraljevima 18,18)
“Tijekom dugih godina suše i gladi Ilija se usrdno molio da se srca Izraelaca odvrate od idolopoklonstva i vrate vjernosti Bogu. Prorok je strpljivo čekao, dok je ruka Gospodnja žestoko pritiskala osuđenu zemlju. … I konačno, nakon ‘mnogo vremena’, Iliji je došla riječ Gospodnja: ‘Idi, pokaži se Ahabu, jer želim pustiti kišu na lice zemlje!’ … Kralj i prorok stajali su licem u lice. Iako je Ahab bio ispunjen strašnom mržnjom, u nazočnosti Ilije izgledao je ostavljen od svih, bespomoćan. Svojim prvim mucavim riječima: ‘Jesi li ti onaj koji upropašćuje Izraela?’ on i nesvjesno iznosi najdublje osjećaje srca. Ahab je znao da su Božjom riječju nebesa postala kao od bakra, a ipak se trudio da krivnju za teške kazne koje su zadesile zemlju prebaci na proroka. … Svjestan svoje nevinosti, Ilija stoji pred Ahabom i ne pokušava izgovoriti ili polaskati kralju. Ne pokušava izbjeći kraljevu srdžbu dobrom viješću da je suša skoro pri kraju. On nema nikakvog opravdanja koje bi ponudio kralju. Uvrijeđen, boreći se za Božju čast, odbacuje Ahabove optužbe neustrašivo objavljujući kralju da su njegovi grijesi i grijesi njegovih otaca navukli na Izraela ovu strašnu nevolju. … I danas je potreban glas stroge opomene; jer su teški grijesi odvojili narod od Boga. … Uglađene propovijedi, koje se tako često čuju, ne ostavljaju trajan dojam; truba ne daje jasan glas. Ljude ne probada sve do srca jasna i oštra istina Božje riječi. … Bog traži ljude slične Iliji, Natanu i Ivanu Krstitelju — ljude koji će nositi Njegovu poruku vjerno, ne gledajući na posljedice; ljude koji će istinu izgovarati hrabro, iako ona traži da žrtvuju sve što imaju.” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 85—91)