Iscjelitelj koji suosjeća

“On, kad iziđe iz lađice, vidje silan narod i sažali se nad njim te mu ozdravi bolesnike.” (Matej 14,14)
Isus, dragocjeni Spasitelj, kao da se nikad nije umarao od molbi grijehom oboljelih duša i bolesnih od svih mogućih vrsta bolesti. “Kad iziđe iz lađice, vidje silan narod i sažali se nad njima.” (Marko 6,34) Ovo znači mnogo onima koji pate. On je svoje interese poistovjetio s njihovima. Dijelio je njihov teret. Osjećao je njihove suze. Osjećao je čežnjivo sažaljenje koje je stvaralo bol u Kristovom srcu. O, kakva je to ljubav, kakva neusporediva ljubav! On je postao jedan od nas da bi mogao dijeliti sva iskustva s čovječanstvom. Bio je kušan na svim područjima na kojima smo i mi kušani, a ipak je bio bez grijeha. Ljudsku narav ne bi trebalo odbaciti kao jeftinu i običnu stvar. Krist je ogrnuo svoju božansku narav ljudskom da bi se čovjek mogao ogrnuti Kristovom pravednošću. Čovjek je predmet Njegove brige i izuzetne ljubavi. Otkupljenje — o, koliko toga sadrži ova riječ! Svi oni koji prihvate otkupljenje bivaju uzdignuti i posvećeni, otkupljeni u Isusu Kristu od svega običnog i zemaljskog, i osposobljeni da surađuju s Bogom u velikom djelu spasenja. Isus je prihvatio ljudsku narav i otkrio u svojem vlastitom životu i karakteru kakav čovjek može biti, čak i kada je, Božjom providnošću, stavljen u najsiromašnije uvjete za život. On čak nije imao ni novčić za porez koji se tražio pa je učinio čudo da bi nabavio tu malu količinu. Isus, dragocjeni Spasitelj, nije imao svoj dom i često je bio gladan. Nije imao kamo položiti glavu. Bio je iscrpljen. Čovječanstvo je uzdignuto jer je Isus uzeo ljudsku narav da bi otkrio svijetu što čovječanstvo može postati. On je donio život i besmrtnost da bi ispunio uobičajene i najtananije životne potrebe. Isus bdije nad nama proučavajući naš karakter ne bi li vidio da se u nama oslikava Njegov karakter. (Letter 119, 1893.)