Iscjeljujuća snaga vjere

Znanstvenici desetljećima istražuju odnos između vjere i zdravlja. Danas imamo sve više dokaza da vjera utječe na naše cjelokupno blagostanje. Vjera u Boga koji nas ljubi i koji za nas namjerava samo ono što je najbolje, ima pozitivan utjecaj na naše tjelesno i emocionalno zdravlje. Ona utječe na svako područje našeg života. Naša duhovna uvjerenja unose promjenu u naše cjelokupno biće. Tako naš duhovni život ima daleko veću ulogu u određivanju našeg cjelokupnog zdravlja nego što smo prije mislili.

Iako se istraživanja i dalje provode, možemo jasno zaključiti da je vjera korisna. Prema znanstvenim istraživanjima, duhovnost nam može pomoći u sljedećim stanjima:

1. Stres: U sveobuhvatnom istraživanju koje je provedeno u okrugu Alameda u Kaliforniji, praćen je način života gotovo 7.000 stanovnika Kalifornije. Pokazalo se da su oni koji odlaze na bogoslužja i sudjeluju u aktivnostima koje vodi Crkva, znatno manje izloženi stresu u području financija i zdravlja, i u drugim zanimanjima u odnosu na pojedince koji ne njeguju duhovnost. ¹
2. Krvni tlak: Na Sveučilištu Duke proučavane su starije osobe: tko dolazi na bogoslužja, tko se moli i redovito čita Bibliju, i otkriveno je da takvi imaju niži krvni tlak u odnosu na one koji to ne čine.²
3. Oporavak: Studija Sveučilišta Duke pokazala je da su pobožni pacijenti nakon velikih operacija proveli u prosjeku jedanaest dana u bolnici, dok su nereligiozni pacijenti u bolnici proveli dvadeset pet dana.³
4. Imunitet: Istraživanje na 1.700 odraslih osoba pokazalo je da su oni koji su pohađali vjerske sastanke imali manju vjerojatnost za povišenu razinu interleukina 6, imunološke supstance koja prevladava kod osoba s kroničnim bolestima.⁴
5. Način života: Nekoliko različitih studija pokazuje da je duhovnost povezana s nižom stopom samoubojstva, manjom zloupotrebom alkohola i droga, manjom stopom kriminalnog ponašanja, manje razvoda i većim zadovoljstvom u braku.⁵
6. Depresija: Prema istraživanju Sveučilišta Columbia, žene čije su majke pobožne imaju 60 posto manju vjerojatnost da budu depresivne od onih žena čije majke nisu pobožne. Kćeri i njihove majke koje pripadaju istoj vjerskoj denominaciji, imaju manju vjerojatnost (71 posto) da obole od melankolije, dok je kod sinova vjerojatnost manja 84 posto.

Cjelovitost u slomljenosti

Vjera i duhovnost, međutim, nije sve što je potrebno za savršeno zdravlje. Nakon pojave grijeha, svi mi patimo u određenoj mjeri tjelesno, duševno i duhovno, bez obzira na to koliko imamo vjere u Boga.

U Bibliji, Job, čovjek velike vjere, podnosio je strašne tjelesne bolove. Pavao je triput molio da mu Bog ukloni “trn” u tijelu, ali umjesto tjelesnog ozdravljenja njegove “slomljenosti”, dobio je posebnu prednost ispunjenosti: “Dosta ti je moja milost”, rekao mu je Gospodin, “jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.” (2. Korinćanima 12,9) Nije čudo što je Pavao mogao reći: “Jer kad god sam slab, onda sam jak.” (redak 10)

Takvo ohrabrenje posebno je važno onima koji, unatoč vjeri, molitvi i liječenju, još uvijek pate od kroničnih bolesti.

Vjera donosi promjenu, ali pitanja ostaju

Istraživanje vrlo uvjerljivo dokazuje da vjera donosi promjenu u naš tjelesni i duhovni život. No još uvijek postoje značajna pitanja. Ako imamo dovoljno vjere, možemo li živjeti kako želimo i svejedno biti zdravi? Daje li nam vjera pravo da kršimo zakone zdravlja i ujedno očekujemo da ćemo duže živjeti?

Pretpostavimo da imate dovoljno vjere, ali ako je vaš način života pogrešan, možemo očekivati da ćete na kraju završiti u bolnici. Pogrešno je mišljenje da je vjera neka vrsta čarobnog lijeka koji čini da su medicinski stručnjaci nepotrebni. Neki vjeruju da je odlazak liječniku zbog zdravstvenih razloga pokazatelj slabe vjere. Takvi ne shvaćaju da onaj isti Bog koji može izravno izliječiti, još češće vodi medicinske stručnjake da primijene svoje znanje. Sva izlječenja u konačnici dolaze od Boga. On je veliki Liječnik. Ali kako On iscjeljuje i koga će upotrijebiti za iscjeljenje, stoji do Njega.

Vjera definirana i primijenjena

Istražimo istinsku biblijsku vjeru i otkrijmo njezin izvor i rezultate. Da bismo shvatili značenje vjere, počet ćemo s Hebrejima 11,1: “Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti kojih ne vidimo.”

Što je, dakle, vjera? Možemo je prikazati pojmom supstance. Latinska riječ “supstanca” sastoji se od dvije riječi. Prva je sub, što znači “ispod”. U engleskom postoji riječ submarine, podmornica, plovilo koje plovi pod morem. Ili opet u engleskom subterranean, nešto što se nalazi pod zemljom. Druga riječ stance odnosi se na bit stvari, srž. Supstanca je, prema tome, temelj našeg života koji nas podupire, održava i osigurava. Vjera je temelj našeg postojanja.

Uz ostalo, vjera drži živom sve naše nade i održava nas dok se suočavamo sa zbunjujućim životnim pitanjima. Vjera čini da se ne raspadne naš dinamični duhovni život. Abelu, Henoku, Noi, Abrahamu, Jakovu, Mojsiju i ostalim junacima nabrojenim u Hebrejima 11, svima njima bila je zajednička vjera koja ih je podupirala i vodila u životu.

Vjerom postajemo prijatelji s Bogom kao s dobro poznatim prijateljem; ona nas vodi kamo god nas On pozove i vjerom prihvaćamo sve što On dopusti s potpunom sigurnošću da nam želi samo najbolje u životu. Bog će nas vjerom ojačati kako bismo pobijedili svaku poteškoću i nadvladali svaku prepreku do dana kada ćemo primiti konačnu nagradu u Njegovom vječnom kraljevstvu. Tako nam vjera ulijeva povjerenje u Boga kao Onoga tko nas ljubi, zna što je dobro za nas i želi da budemo sretni.

Pokrećući cijelo naše biće, vjera podiže naš duh, potiče naše srce, obnavlja našu nadu i mijenja nas iz stanja u kojem se nalazimo u ljude kakvi možemo biti. Vjerujući u Božja obećanja, mi primamo Njegove darove prije nego što se ostvare.

Nebeska prijestolna dvorana

U Hebrejima 11 Bog nabraja junake vjere iz prošlosti. Njihova su imena istaknuta u “Nebeskoj prijestolnoj dvorani”.

Iznenađuje da je kao prvi primjer vjernosti koji je naveden u Hebrejima 11 netko tko je umro i nije učinio, primjerice, nijedno čudesno ozdravljenje. “Vjerom prinese Abel Bogu bolju žrtvu nego Kajin, i po njoj je dobio svjedočanstvo da je pravedan kad Bog posvjedoči za dare njegove, i po njoj on mrtav još govori.” (Hebrejima 11,4)

Prema Bibliji, Abel je bio pravednik. A kakav je bio rezultat njegove vjere? Ona ga je dovela do toga da je bio ubijen. Da nije imao vjeru, i dalje bi živio. Kajin nije imao vjeru pa je nastavio živjeti, dok je Abel imao vjeru pa je umro. To može izgledati čudno nekome tko ima pogrešno razumijevanje o pravoj vjeri, kao i onima koji vjeruju da će biti zdrav onaj tko ima dovoljno vjere.

Razmotrimo sada Henokov slučaj, sljedeći na kraljevskom popisu vjernih u Bibliji: “Vjerom bi Henok prenesen da ne vidi smrti, i ne nađe se jer ga Bog premjesti; jer prije nego ga premjesti, dobi svjedočanstvo da je ugodio Bogu.” (Hebrejima 11,5) Da Henok nije imao vjere, umro bi. Ali imao je vjere i zato je živio. Abel je imao vjeru, a stradao je. Međutim, jedno nas ne smije zbuniti. Svaki od ovih znamenitih ljudi vjere u Hebrejima 11 uči nas što znači imati povjerenje u Boga. Henok je imao povjerenje u Njega živ, a Abel je to isto potvrdio smrću.

Pogledajmo sada Noin primjer: “Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano sagradi korablju na spasenje svoga doma.” (Hebrejima 11,7) Njegova ga je vjera vodila da učini upravo ono što je Bog rekao, iako je to za većinu njegovih suvremenika moralo izgledati smiješno. Noa je poslušno slijedio Božje upute. Vjerujući Njemu, on je 120 godina gradio korablju unatoč činjenici da nije bilo kiše. To je, dakle, vjera.

Abrahamovo iskustvo bilo je posve suprotno: “Vjerom posluša Abraham, kad bi pozvan da izađe na mjesto koje je imao da primi u baštinu, izađe ne znajući kamo ide.” (Hebrejima 11,8) Njegova ga je vjera vodila da napusti sigurnost svojeg zavičaja i da se upusti u posve nepoznato.

Kakva suprotnost! Abel je umro zbog vjere, a Henok je ostao živ zbog vjere. Noa je stajao zbog vjere, a Abraham je zbog vjere krenuo u nepoznato.

Sara je zatrudnjela vjerom kad je imala 90 godina, i nakon više godina Abraham uzima njezinog sina i vodi ga na brdo Moriju na Božju zapovijed, da ga prinese na žrtvu. Tamo je Gospodin nagradio Abrahamovu vjeru i oslobodio dječaka. Isti Bog koji je tražio od roditelja da vjeruju da će im On dati dijete, sada je tražio da Abraham vjeruje kad mu je zapovjedio da žrtvuje svog sina. Naravno, Bog je na čudesan način oslobodio Izaka i nagovijestio Isusovu žrtvu i čudesno oslobođenje svakoga od nas iz ralja grijeha i smrti.

Evo još jedne suprotnosti koju nalazimo u Hebrejima 11. Josip je bio vjeran Bogu usprkos teškim životnim okolnostima. Zbog njegove vjernosti Bog ga je nagradio. Živio je kao svjedok pravoga živoga Boga usred egipatskog bogatstva i raskoši. A Mojsije je imao posve drugačije iskustvo. Gospodin ga je izveo iz Egipta, lutao je pustinjom potpuno ovisan o Njemu. Mojsije je radije odlučio “stradati s narodom Božjim, negoli imati časovit užitak grijeha, državši sramotu Kristovu za veće bogatstvo od blaga egipatskoga jer je gledao na plaću.” (Hebrejima 11,25.26) Josip je vjerovao i ostao je u Egiptu, dok je Mojsije vjerovao i Bog mu je rekao da napusti Egipat. Zbog vjere Josip je postao bogat, a Mojsije je postao siromašan.

Vjera je traženje Božje volje za naš život, makar to značilo smrt kao u slučaju Abela, ili život kao u slučaju Henoka. Bilo da stojimo kao Noa ili putujemo kao Abraham, bilo da je to život u raskoši Egipta kao u slučaju Josipa ili život beskućnika koji luta pustinjom kao Mojsije, vjera je uvijek trajno povjerenje u Boga.

U kakvim se okolnostima vi nalazite danas? Suočavate li se s po život opasnom bolešću ili uživate u dobrom zdravlju? Jeste li savršeno zadovoljni u svojem domu ili se spremate na selidbu pa vas je zbog toga strah? Uživate li u financijskom blagostanju ili grcate u dugovima? Uživate li u sretnom braku ili se nalazite u stresnim, zategnutim odnosima? Osjećate li da vam je Bog blizu ili da je jako daleko? Vjera, međutim, ne ovisi o našim osjećajima ili okolnostima.

Svaki junak u “Nebeskoj prijestolnoj dvorani” u Hebrejima 11 nalazio se u različitim životnim okolnostima. Vjera ne ovisi o onome što se oko nas zbiva, ona se nalazi u nama. Svi spomenuti junaci vjere u Hebrejima 11 imaju zajedničku nît koja se proteže kroz njihov život: imali su povjerenje u Boga.

Vjera je povjerenje u Boga:

• Snaga u slabosti;
•  Nada u utučenosti;
• Vodič u sumnji;
• Radost u tuzi;
• Mir u tjeskobi;
• Mudrost u neukosti;
• Hrabrost u strahu.

Vjera ne zna za poraz niti razumije što znači “nemoguće”; ona je ispunjena hrabrošću. Imajući povjerenje u Boga u svim životnim okolnostima, vjera opstaje bez obzira na sve jer to je povjerenje u Onoga koji ne zna za poraz. Zahvaljujući vjeri, mozak oslobađa kemijsku tvar endorfin koji ojačava imunološki sustav i pridonosi zdravlju našeg tijela.

Izvor vjere

Vjera nije neka vrsta trenutačno rođene ideje koja nas vodi u pozitivno razmišljanje niti topao osjećaj koji se u nama pojavio. Nije to ni naša sposobnost da sebe dovedemo u stanje da u nešto vjerujemo. U Hebrejima 11,6 otkriva se izvor svake vjere: “A bez vjere nije moguće ugoditi Bogu; jer onaj koji hoće da dođe k Bogu, valja da vjeruje da ima Bog i da plaća onima koji ga traže.”

Izvor svake vjere je svemoćan, sveznajući Bog koji ljubi sve ljude. Iskreni odnos s Gospodinom počinje s našim razumijevanjem da nas On ljubi i da nam želi samo dobro.

Naš stav ima značajnu ulogu u našoj dobrobiti. Naše zdravlje ne određuje samo naš način života. Ljudske emocije također imaju u tome značajan udio. Studija koju su objavili znanstvenici sa Sveučilišta u Kansasu pokazala je da su pozitivne emocije ključne za dobro tjelesno zdravlje, pogotovo onih duboko osiromašenih. Drugim riječima, ako želite biti sretni, trebate imati pozitivan stav, pogotovo ako ste pritisnuti teškim okolnostima. Istraživanje je pokazalo da su pozitivne emocije, poput sreće i zadovoljstva, neprijeporno povezane s boljim zdravljem, čak i kada se uzme u obzir nedostatak osnovnih potreba.

Carol Ryff, profesor psihologije na Sveučilištu Wisconsin-Madison, zapaža: “Pojavljuje se znanost koja tvrdi da pozitivan stav nije samo stanje svijesti. On ima veze i s onim što se događa u mozgu i u tijelu.” Ryff je pokazao da osobe s pozitivnim pogledom na život imaju manji rizik za kardiovaskularne bolesti, niže razine hormona stresa i niže razine upala.⁶

Bog je izvor svih pozitivnih emocija, a vjera utječe na te emocije i oslobađa iscjeljujuću moć u tijelu. Povjerenje u Boga u svim životnim okolnostima životodavna je sila koja obnavlja.

Rast vjere

Što činite kad je vaša vjera slaba? Možda se slažete s tvrdnjom da je vjera životodavna, a ipak osjećate da nemate dovoljno vjere. Imamo dobru vijest za vas. Vi imate više vjere nego što mislite. Nije problem u tome da nemate vjeru — nego ne koristite vjeru koju imate.

U Rimljanima 12,3 apostol Pavao piše: “Prema vjeri koju je Bog udijelio svakom pojedincu.” Kad donesemo svjesnu odluku da upoznamo Onoga koji nas ljubi, svemoćnog Boga i vjerujemo Mu, On će staviti u naše srce mjeru vjere.

Vjera je dar koji nam Bog daje. Što više pokazujemo vjeru, ona će sve više rasti. Kako stječemo povjerenje u Njega usred nevolja i izazova s kojima se suočavamo u životu, naša vjera raste. Najveći rast u vjeri katkad ostvarujemo u trenucima najvećeg očaja. Možemo rasti u vjeri i kad razmišljamo o Božjoj riječi. Kad biblijske istine ispunjavaju naš um, naša vjera brzo raste. Pismo potvrđuje tu božansku stvarnost u poslanici apostola Pavla Rimljanima: “Vjera dolazi od propovijedanja, a propovijedanje biva riječju Kristovom.” (Rimljanima 10,17)

Što više svoj um hranimo Pismom, naša će vjera biti jača. Njegova Riječ rastjeruje naše sumnje. Hoćete li danas otvoriti svoje srce Bogu i vjerom primiti Njegovu silu? Ako želite ući u novu zajednicu vjere i povjerenja s Bogom, molite Ga da vam dâ pouzdano srce kako biste mogli iskusiti prednosti žive vjere.

Cheri Corder

_____________________