“Lazare, iziđi!” (Ivan 11,43)
On je osjećao svu težinu boli kad je rekao svojim učenicima: “Lazar je umro.” Pa ipak, Krist nije morao misliti samo na voljene iz Betanije, On je morao misliti i na poučavanje svojih učenika. Oni trebaju postati Njegovi predstavnici u svijetu da bi Očev blagoslov mogao obgrliti sve. Zbog njih je dopustio da Lazar umre. Da ga je povratio iz bolesti u zdravlje, ne bi bilo učinjeno čudo koje je najodređeniji dokaz Njegovog božanskog karaktera. …
Odugovlačeći s dolaskom Lazaru, Krist je imao namjeru pokazati milost onima koji Ga nisu primili. Odugovlačio je kako bi uskrsnućem Lazara iz mrtvih mogao dati svojem tvrdokornom i nevjernom narodu još jedan dokaz da je On doista “uskrsnuće i život”. … U svojoj im je milosti namjeravao dati još jedan dokaz više da je On Obnovitelj, Jedini koji može iznijeti na vidjelo život i besmrtnost. To je trebao biti dokaz koji svećenici neće moći pogrešno protumačiti. To je bio razlog Njegovog oklijevanja da dođe u Betaniju. Ovo čudo — podizanje Lazara iz mrtvih — trebalo je kao kruna svega staviti Božji pečat na Njegov narod i na Njegovu tvrdnju o Njegovom Božanstvu. …
Lazara su položili u jednu špilju u stijeni i jedan golem kamen bio je stavljen na ulaz. “Dignite kamen!” rekao je Krist. Misleći da samo želi pogledati umrlog, Marta je prigovorila rekavši da je tijelo već četiri dana u grobu i da je raspadanje već započelo. Ova tvrdnja, izrečena prije Lazarova uskrsnuća, nije dala nikakve mogućnosti da Kristovi neprijatelji kažu kako je učinjena prijevara. …
“Rekavši to, viknu jakim glasom: ‘Lazare, iziđi!’” Njegov glas, razgovijetan i moćan, dopro je do ušiju umrloga. Dok je govorio, božansko je prosijavalo kroz Njegovu ljudsku narav. Na Njegovom licu, ozarenom Božjom slavom, narod je mogao vidjeti pouzdanost Njegove sile. Svako je oko bilo prikovano za ulaz u špilju. Svako je uho bilo spremno primiti i najmanji zvuk. S velikim i brižnim zanimanjem svi su iščekivali ispit Kristovog božanstva, dokaz koji treba potvrditi Njegovu izjavu da je Božji Sin, ili ugušiti nadu za vječna vremena.
U tihom grobu nešto se pokrenulo i onaj koji je bio mrtav stao je na ulazu u grob. (Isusov život, str. 433,434,437,439)