““Uistinu je živa i djelotvorna riječ Božja. Ona je oštrija od svakog dvosjeklog mača i prodire do rastavljanja duše i duha, zglobova i moždine, i može suditi nakane i misli srca.”“ (Hebrejima 4,12)
Biblijske istine, cijenjene u srcu i umu i prihvaćene u životu, uvjeravaju i obraćaju dušu, preobražavaju karakter, tješe i uzdižu srce. … Riječ čini ponositog poniznim, pokvarenog krotkim i skrušenim, neposlušnog poslušnim. Grešne navike prirođene čovjeku obično se isprepliću sa svakidašnjim životom. Riječ, međutim, odsijeca tjelesne požude. Ona sudi mislima i namjerama uma. Ona prodire do zglobova i mozga, odsijecajući tjelesne požude i čineći ljude spremnima da podnesu patnje za svojega Gospodina. (MS 42, 1901.)
Služba Kristu je nešto nebesko, sveto i blagoslovljeno. Treba marljivo istraživati Riječ zato što služba Riječi otkriva nepravilnosti u našem karakteru i uči nas da je posvećenje Duha djelo osmišljeno prema nebeskim nacrtima, predstavljajući u Osobi Isusa Krista pravo savršenstvo, pa ako Ga održi pred sobom, svaka duša može postati potpuno savršena. Postajati sve sličnijima Kristu i ugledati lice Njegovog Oca u Onome koji je dao svoj vlastiti život za spas duše, razlog je zbog kojeg primamo obrazovanje prema biblijskim načelima. (Letter 291, 1897.)
Ako ste razumni kršćanin, održavat ćete životnu snagu svoje vjere i teškoće vas neće zaustaviti ni obeshrabriti. … Činit ćete Božja djela u sumornim okolnostima isto tako kao i u slavnim, u hladovini kao i na suncu, pod pritiskom kušnji kao i u miru. Istinu morate čuvati u riznici srca kao sastavni dio bića, tako da vas nijedna kušnja ili razlog ne navede da se pokorite prijedlozima ili lukavim izumima Sotone. Istina je dragocjena. Ona donosi važne promjene u životu i karakteru vršeći presudni utjecaj na riječi, ponašanje, misli i iskustva. Duša koja cijeni istinu, živi pod njezinim utjecajem i osjeća kako su vječne stvarnosti od najvećeg značenja. Takav čovjek ne živi sebi, već Isusu Kristu koji je umro za njega. Za njega je Bog živ i on je potpuno svjestan svih svojih riječi i postupaka. (MS 70, 1894.)