“Blago svakome koji se Jahve boji, koji njegovim hodi stazama.” (Psalam 128,1)
Ako je ikad postojao narod kojem je bilo potrebno stalno sve jače svjetlo s Neba, onda je to narod kojega je Bog pozvao u ovo opasno vrijeme da bude čuvar Njegovog svetog Zakona i opravda Njegov karakter pred svijetom. Oni kojima je povjerio ovu tako svetu zadaću moraju biti produhovljeni, uzdignuti i oživljeni istinama u koje tvrde da vjeruju.
Na isti način Bog danas postupa sa svojim narodom koji vjeruje u istinu za sadašnje vrijeme. On namjerava ostvariti značajne rezultate i dok svojom providnošću radi na ostvarenju ovog cilja, svojem narodu kaže: “Naprijed!” Istina, put još nije otvoren, ali kad krenu u sili vjere i hrabrosti, Bog će pred njihovim očima jasno pokazati put. Uvijek ima onih koji će prigovarati kao stari Izrael i za svoje teškoće optuživati one koje je Bog pozvao s posebnom namjerom da unaprijede Njegovo Djelo. Takvi ne vide da ih Bog kuša kad ih dovodi na takva mjesta iz kojih nema izbavljenja osim Njegovom rukom.
Postoje trenuci kad je kršćanski život prepriječen opasnostima i kad se čini da je teško izvršiti dužnost. U mašti pred sobom vidimo neizbježnu propast, a iza sebe ropstvo i smrt. Ali unatoč svim obeshrabrenjima, Božji glas jasno odjekuje: “Naprijed!” Ovu zapovijed trebamo poslušati bez obzira na moguće posljedice, čak i ako naše oči ne mogu prodrijeti kroz tamu i ako oko svojih nogu osjećamo hladne valove.
U podijeljenom životu, gdje nije prisutno cijelo srce, naći ćete sumnju i tamu. Ne možete uživati u utjesi vjere niti u miru koji svijet daje. Ne sjedajte u Sotoninu stolicu nerada, već ustanite i krenite prema uzvišenom cilju koji možete dostići. Blagoslovljena je prednost dati sve za Krista. Ne gledajte na život drugih, ne oponašajte ih i ne nastojte se uzdignuti još više. Vi imate samo jedan pravi, istinski Uzor. Sigurno je samo slijediti Isusa. (Savjeti za Crkvu, str. 436,437)
Za razmišljanje: U kojoj su mjeri moje sumnje posljedica nedovoljne posvećenosti Božjem djelu? Kakvu sigurnost propuštam time što ne idem naprijed s Kristom?