Jutarnji stih

ìŠto još mogoh učiniti?î

“Napokon, posla k njima svoga sina.” (Matej 21,37)

Zar ne postoji sila koja može obuzdati naše osjećaje i pokazati nam da smo blizu granice s vječnim svijetom? Zar ne možemo razmišljati o onome što ima vječnu vrijednost? što je potrebno učiniti kako bi se probudio naš narod? Čemu ove lake sadašnje nevolje o kojima razgovaramo? Pogledajmo što Pavao kaže o tome: “Uistinu, naša nam sadašnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu.” (2. Korinćanima 4,17) Biste li pristali da budete pretučeni štapom, da dan i noć proživljavate strašnu agoniju gladi, hladnoću, golotinju, a da sve to smatrate — i što je najgore od svega: od lažne braće — lakim sadašnjim nevoljama? No, on ih uistinu naziva “našim lakim sadašnjim nevoljama”.

Previše smo opsjednuti svojim “ja”. Ako želimo da naše “ja” umre i bude skriveno u Isusu Kristu, tada nećemo spominjati razočaranja, poteškoće i slične sitnice, već ćemo govoriti o velikom planu otkupljenja i o neusporedivoj moći Isusa Krista koji je došao na naš svijet i uzeo ljudsku narav da bismo se kroz Njega mogli uzdići i sjesti s Njegove desne strane. što bi moglo biti ljepše od toga?

Ako ovo nije dovoljno, što bi Nebo još moglo učiniti a da već nije učinjeno za pali ljudski rod? “što još” kaže Krist, “mogoh učiniti za moje ovce a što nisam već učinio?” što još? Hoće li nas morati pustiti da odemo? Bit će prisiljen na to, osim ako promijenimo svoj stav prema Bogu. Jer On je učinio sve što je mogao da nas spasi. Pred Bogom imamo odgovornost prema svjetlu koje smo primili. Hodimo u svjetlu jer je On u svjetlu.

Zle pretpostavke i ogovaranja bit će zaboravljeni. Govorit ćete i nećete razmišljati o sebi i o tome što drugi čine, već što čine Bog i Isus. A što, zapravo, čine? Oni čiste Svetište. Mi bismo trebali zajedno s Njim sudjelovati u ovom radu čišćenja svetišta svojih duša od svake nepravednosti, tako da naša imena mogu biti zapisana u Jaganjčevoj Knjizi života, i da naši grijesi mogu biti izbrisani kad dođe vrijeme preispitivanja od strane Gospodina. Ovo je najsvetija zadaća ikad povjerena smrtnicima.

Nemamo vremena za samouzdizanje, već jedino za uzdizanje Isusa. O, uzdignimo Ga! Kako to možemo učiniti? Kako možemo tražiti spasenje samo za sebe i uzdizati samo sebe? kaže Pastir stada. Na koga On misli? Na pastore? Ne. Na sve koji se zovu Kristovim imenom, na sve koji su okusili i znaju kako je dobar Gospodin.

Bog će nam dati svoju silu i udružiti božanske s ljudskim naporima, i moći ćemo izgrađivati svoje spasenje sa strahom i drhtanjem. To je moć kojoj Sotona ne može odoljeti niti je nadvladati. (Manuscript 26, 1888.)

Zar ne postoji sila koja može obuzdati naše osjećaje i pokazati nam da smo blizu granice s vječnim svijetom? Zar ne možemo razmišljati o onome što ima vječnu vrijednost? što je potrebno učiniti kako bi se probudio naš narod? Čemu ove lake sadašnje nevolje o kojima razgovaramo? Pogledajmo što Pavao kaže o tome: “Uistinu, naša nam sadašnja ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu.” (2. Korinćanima 4,17) Biste li pristali da budete pretučeni štapom, da dan i noć proživljavate strašnu agoniju gladi, hladnoću, golotinju, a da sve to smatrate — i što je najgore od svega: od lažne braće — lakim sadašnjim nevoljama? No, on ih uistinu naziva “našim lakim sadašnjim nevoljama”. Previše smo opsjednuti svojim “ja”. Ako želimo da naše “ja” umre i bude skriveno u Isusu Kristu, tada nećemo spominjati razočaranja, poteškoće i slične sitnice, već ćemo govoriti o velikom planu otkupljenja i o neusporedivoj moći Isusa Krista koji je došao na naš svijet i uzeo ljudsku narav da bismo se kroz Njega mogli uzdići i sjesti s Njegove desne strane. što bi moglo biti ljepše od toga?Ako ovo nije dovoljno, što bi Nebo još moglo učiniti a da već nije učinjeno za pali ljudski rod? “što još” kaže Krist, “mogoh učiniti za moje ovce a što nisam već učinio?” što još? Hoće li nas morati pustiti da odemo? Bit će prisiljen na to, osim ako promijenimo svoj stav prema Bogu. Jer On je učinio sve što je mogao da nas spasi. Pred Bogom imamo odgovornost prema svjetlu koje smo primili. Hodimo u svjetlu jer je On u svjetlu. Zle pretpostavke i ogovaranja bit će zaboravljeni. Govorit ćete i nećete razmišljati o sebi i o tome što drugi čine, već što čine Bog i Isus. A što, zapravo, čine? Oni čiste Svetište. Mi bismo trebali zajedno s Njim sudjelovati u ovom radu čišćenja svetišta svojih duša od svake nepravednosti, tako da naša imena mogu biti zapisana u Jaganjčevoj Knjizi života, i da naši grijesi mogu biti izbrisani kad dođe vrijeme preispitivanja od strane Gospodina. Ovo je najsvetija zadaća ikad povjerena smrtnicima.Nemamo vremena za samouzdizanje, već jedino za uzdizanje Isusa. O, uzdignimo Ga! Kako to možemo učiniti? Kako možemo tražiti spasenje samo za sebe i uzdizati samo sebe? kaže Pastir stada. Na koga On misli? Na pastore? Ne. Na sve koji se zovu Kristovim imenom, na sve koji su okusili i znaju kako je dobar Gospodin. Bog će nam dati svoju silu i udružiti božanske s ljudskim naporima, i moći ćemo izgrađivati svoje spasenje sa strahom i drhtanjem. To je moć kojoj Sotona ne može odoljeti niti je nadvladati. (Manuscript 26, 1888.)


Komentiraj