“Sjedne prema blagajni te stane promatrati kako svijet ubacuje bakreni novac u blagajnu. Mnogi su bogataši ubacivali mnogo. Dođe jedna siromašna udovica i ubaci dvije lepte, to jest jednu četvrtinu asa. Tada Isus pozva k sebi svoje učenike te im reče: ‘Zaista, kažem vam, ova je siromašna udovica ubacila više nego svi drugi koji su ubacivali u blagajnu. Jer svi ubaciše od svoga viška, a ona od svoje neimaštine: ubacila je sve što je imala, sve svoje uzdržavanje.’” (Marko 12,41-44)
Toga puta Isus nije poučavao, nije liječio, a nije niti propovijedao. Čak nije niti stajao, već je sjedio; ali ne samo sjedio, već i promatrao ljude kako ubacuju svoj novac u hramsku blagajnu.
Izgleda da središnje mjesto u ovoj priči zauzima riječ “promatrao”, te da je od najveće važnosti. “Promatrati” znači pretraživati, gledati pomnjivo i pažljivo, podrobno sagledavati. Dakle, u ovom izvještaju možemo vrlo dobro uočiti činjenicu da je Isus podrobno, pomnjivo i pozorno promatrao svakog vjernika kako daje svoj dar Bogu.
Ako je raspored hramskog bogoslužja bio sličan našem današnjem, onda bismo mogli zaključiti da je ovo bilo subotnje bogoslužje u trenutku štovanja Boga darovima. To je ono što zamišljam da se odvijalo.
Zadivljujuće je to da u određeno vrijeme i u određenom dijelu bogoslužja Isus ostavlja sve drugo i usmjeruje se na promatranje prinošenja darova svih koji su to činili. Velika pozornost koju Isus usmjerava na prinošenje darova je značajna, i ovaj biblijski izvještaj ima poruku za nas danas. Ovo mora duhovno progovoriti nama kao štovateljima živoga Boga. Prinošenje darova je važno našemu Gospodinu Isusu Kristu.
Jedan od voditelja Odjela za upraviteljsku službu pri Generalnoj konferenciji rekao je da “je vraćanje desetine Bogu dobro, ali da time još uvijek nismo ništa darovali Bogu”. To se događa kad “prinosimo Bogu naše darove, jer darivanje dolazi kao izlijevanje zahvalnog srca. … Desetina se očekuje i iznos je određen, ali dobrovoljni darovi dolaze kao poseban dar — ili izraz ljubavi — od nas.”
Vrijeme darivanja na bogoslužju izraz je ove slobode izbora. To je vrijeme kad darivatelj izražava svoje vlastito bogoštovlje. To je vrijeme kad srce obožavatelja odgovara na Božju veličinu. To je vrijeme kad se klanjamo u istinskoj predanosti i kad svoju zahvalnost Bogu pokazujemo darovima koje Mu prinosimo.
Budući da je to vrijeme za predaju srca, Krist se jako zanima za to da vidi čija će Ga srca obožavati. Isus je promatrao upravo to u Jeruzalemskom hramu, kad je zamijetio dar siromašne udovice. Isus vidi naš način darivanja i poznaje naše srce. Darovi koje prinosimo Gospodinu govore mnogo o našem odnosu s Njim.
Kad čitamo navedeni biblijski izvještaj, vidimo da Isus nije procijenio udovičin dar prema njegovom iznosu; On je cijenio dar zbog duha njezinog srca. Zato je pozvao svoje učenike i rekao im: “Ova je siromašna udovica ubacila više nego svi drugi.” Ona je dala sve što je imala. Darivanje koje Bog traži počinje u srcu — nigdje drugdje. To znači da je udovica, prije nego što je dala ova dva novčića, već dala svoje srce. Novčići slijede srce! Tamo gdje je srce, tamo će ići i naši darovi. Dajmo naša srca Gospodinu, i naša će novčana sredstva pronaći put do Stvoritelja.
Na srce koje daje Isus gleda kao na živu žrtvu. “To će biti vaše duhovno bogoštovlje”, ispravno je izjavio Pavao u Rimljanima 12,1. Da je Isus bio zadivljen količinom, on bi pohvalio one koji su dali mnogo. Kad je Bog tražio Abrahama da prinese svojega sina Izaka, Boga nije zanimao Izak kao žrtveni prinos, već Abrahamovo srce kao srce pravog Božjeg štovatelja (Postanak 22,10-12). Prinošenje dara je dokaz bogoštovlja. To je istina čak i za one koji ne pohađaju bogoslužja ili čak obožavaju đavla. Nitko ne obožava bez prinošenja dara. Zapravo, bogoštovlje znači prinositi dar.
Na osnovi svega toga, od životne je važnosti da temeljito ispitamo svoja srca dok prinosimo svoje darove svemogućem Bogu, Vlasniku svih izvora iz kojih dolaze naši darovi.
Prinesimo Bogu najprije naša srca, a zatim će uslijediti naši darovi. Neka Bog vlada duboko u našem srcu. Kad se to dogodi, nesebični darovi će se izlijevati Bogu iz naših srca, a bogoslužje će radosnom darivatelju imati dublje značenje.
“Poklonite se Stvoritelju neba i zemlje, mora i izvora voda!” (Otkrivenje 14,7).
William K. Bagambe