Isus je primjer djeci i mladima

“A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti pred Bogom i ljudima.” (Luka 2,52)
Dok je Isus promatrao žrtve koje su prinošene u hramu, Duh Sveti Mu je otkrio da se Njegov život treba žrtvovati za život svijeta. … Nebeski anđeli čuvali su Ga od najranijih godina, pa ipak je Njegov život bio duga borba protiv sila tame. Sotona Ga je na svaki način nastojao izazvati i iskušati. Navodio je ljude da pogrešno razumiju Kristove riječi kako ne bi mogli primiti spasenje koje im je donio. Suprotstavljali su Mu se u vlastitom domu i izvan njega, ne zato što je činio zlo, već zato što je Njegov život bio bez ikakve mrlje grijeha i time osuđivao svaku nečistoću. … Njegov besprijekorni život bio je ukor mnogima i zato su Ga izbjegavali, ali bilo je i onih koji su željeli biti s Njim jer su se u Njegovom društvu osjećali smireno. Iako je bio blag i nikad nije tražio svoja prava, rođena braća su Ga mrzila i podcjenjivala pokazujući da ne vjeruju u Njega i da Ga preziru. … On se uzdizao iznad životnih teškoća, kao da se nalazio u sjaju Božjeg lica. Strpljivo je podnosio uvrede i u svojoj ljudskoj naravi postao uzor za svu djecu i mlade. … Njegov život bio je kao kvasac koji prožima sve elemente društva. Bezazlen i neiskvaren, On se kretao među nemarnima, nepromišljenima, nepristojnima i neposvećenima. Dolazio je u dodir s nepravednim carinicima, nesmotrenim rasipnicima, nevjernim Samarijancima, poganskim vojnicima, grubim seljacima i raznolikim mnoštvom. … On je u svakom ljudskom biću vidio veliku vrijednost. Učio je ljude da u sebi vide dragocjene talente koji će ih, ako ih budu pravilno koristili, uzdići i oplemeniti i osigurati im vječno blago. Svojim primjerom i karakterom pokazivao je koliko je svaki trenutak života dragocjen, kao vrijeme kada treba sijati sjeme za vječnost. (The Youth’s Instructor, 12. prosinca 1895.) Isus je na srcu nosio teret spasenja ljudskog roda. Znao je da će ljudi, ako Ga ne prihvate i ne promijene svoje ciljeve i život, biti zauvijek izgubljeni. To je bio teret koji je pritiskao Njegovu dušu i On je taj teret sam nosio. … Još od mladosti osjećao je duboku čežnju da ljudima donese svjetlo i postavio si je za cilj da Njegov život bude “svjetlo svijeta” (Ivan 8,12). On je to doista i bio, i to svjetlo još uvijek obasjava sve koji se nalaze u tami. Hodimo i mi u svjetlu koje nam je On dao. (The Youth’s Instructor, 2. siječnja 1896.)