“Ovo vam rekoh da u meni imate mir. U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se: ja sam pobijedio svijet.” (Ivan 16,33)
Ovih dana puno razmišljamo o Isusovoj riječi “patnja”, koju je izrekao učenicima kratko prije svoje smrti. Ne samo da razmišljamo, već se ona u nekom obliku i u određenoj mjeri događa svakome. Definicija ove biblijske riječi je takva da označava “teško stanje tjelesne, duševne, društvene i gospodarske nepogode”. Pravi smisao tih patnji, ili nevolja, bio je progonstvo koje će učenici doživjeti zbog svoje vjere u Isusa.
I kad čitamo Novi zavjet, a i kasnija svjedočanstva o progonstvima kršćana u prvih nekoliko stoljeća, svi oni koji su prošli kroz progonstvo doživjeli su istu ili sličnu sudbinu. To je bilo prije skoro dvije tisuće godina. Kršćanstvo je od tada prešlo put od zabranjene do općeprihvaćene religije zapadne polulopte. Svjetovna vlast koja je u početku proganjala kršćane, kasnije je postala pokrovitelj kršćanstva. Mi danas više nismo u istim okolnostima što se tiče progonstva, barem ne u našem dijelu svijeta.
Ipak, bez obzira što ne doživljavamo fizičko progonstvo, Isus nam i danas poručuje da, ako ozbiljno računamo s tim da Ga slijedimo, možemo u najmanju ruku računati na neugodnosti i nerazumijevanja u životu, barem u kontekstu naše razvijene zapadne kulture.
Što nam onda stvara neugodnost pri pomisli da trebamo slijediti Isusa Krista? Prema Kenu Myersu, to je “kultura razbibrige” koja odvraća ljude da postavljaju pitanja o svojem podrijetlu, sudbini i smislu života. Za tu kulturu razbibrige znakovita je stalna potraga za novitetima i želja za trenutnim zadovoljstvima, a osjećaj ugode postaje jedinim kriterijem morala. Jedino što prema tome treba izbjegavati jest neugoda; da ne govorimo o tome da treba izbjegavati i odluke koje mogu dovesti u pitanje našu udobnost i sigurnost.
Ali onima koji se, potaknuti Svetim Duhom, ohrabre slijediti Isusa Krista, pokajati se za svoje grijehe i predati Mu život, Isus kaže: “Ohrabri se.” (Ivan 16,33) Isusov evanđeoski poziv ljudima da budu hrabri temelji se na nečemu što Isus može učiniti za čovjeka. Prije nego što je ozdravio nepokretnog čovjeka, Isus mu je rekao: “Ohrabri se, sinko! Oprošteni su ti grijesi.” (Matej 9,2) Time nam je dao do znanja da se izvor našeg ohrabrenja nalazi u tome što Isus posjeduje vlast nad svim što ugrožava našu sadašnju i vječnu budućnost. Njegova Riječ jest i treba biti posljednja u našem životu. Hrabrost svakog kršćanina temelji se isključivo na onome što Isus jest.
I sada dolazimo do onog dijela gdje Isus kaže: “Ja sam pobijedio svijet.” Isus nije rekao: “U svijetu ćete imati patnju, ali ohrabrite se. Ja sam pobijedio patnju.” Ne, rekao je: “Ja sam pobijedio svijet.” Isus dakle nije pobijedio patnju, On je pobijedio svijet. Što biste vi osobno htjeli da je Isus učinio za vas? Da je Pobjednik patnje, ili da je Pobjednik svijeta? Da je Pobjednik naše patnje, koja nam se trenutno čini velika kao da ispunjava cijeli svijet, ili da je Pobjednik nečega još većega od naše patnje, nečega što ugrožava našu vječnu budućnost, a ujedno obuhvaća i ono s čime se trenutno borimo?
Pod utjecajem kulture razbibrige mi ljudi bismo u velikoj većini izabrali da nam Bog olakša trenutne patnji i da smo lišeni svake trenutne ugroze. Ne želimo doznati u čemu je to Isus Pobjednik u pravom smislu. Ne razmišljamo o budućnosti. Želimo da je Isus Spasitelj samo naše sadašnjosti, i to sadašnjosti koja je obilježena materijalnim i tjelesnim izbavljenjem.
Ali Isus je Pobjednik upravo onoga što ugrožava našu vječnu budućnost, a to je pojam koji Ivan u svojem Evanđelju i poslanicama naziva svijet. Iako pojam svijet u Novom zavjetu ima svoje pozitivne naznake, Isus pobjeđuje onaj svijet koji sa svojim vrijednostima i sa svojim poglavarom i knezom Sotonom predstavlja sve ono što se protivi Božjoj vladavini u našem životu. O pobjedi tog svijeta, i pobjedi nad onim koji vlada tim svijetom, Isus je rekao: “Sad je sud ovome svijetu. Sad će knez ovoga svijeta biti bačen van. A ja, kad budem podignut sa zemlje, sve ću ljude privući k sebi.” (Ivan 12,31.32)
Jesam li privučen Isusu Kristu, ili se opirem? Isus je jasno rekao da će privući sve ljude k sebi kad bude podignut sa Zemlje. Osjećam li tu silu privlačnosti kojom me privlači k sebi Pobjednik svijeta, ili osjećam silu kojom me privlači izbačeni pobunjenik, đavao?
Moram biti iskren prema sebi i Bogu i postaviti pitanje: Jesam li na pobjedničkoj, ili na gubitničkoj strani? Ako sam na gubitničkoj strani poglavara ovoga svijeta, onda ću, prema apostolu Ivanu, živjeti po načelima tog gubitničkog svijeta. Ivanov poziv je usmjeren upravo prema tome da ne živimo po tim načelima: “Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve, jer ništa od onoga što je u svijetu — požuda tijela, požuda očiju, oholost zbog imetka — ne dolazi od Oca, nego dolazi od svijeta. A svijet sa svojom slavom prolazi; a tko vrši volju Božju, ostaje zauvijek.” (1. Ivanova 2,15-17)
Kao što smo u početku zaključili, slijediti Isusa — Pobjednika svijeta — može za naš život značiti nevolje. Ali, budimo sigurni da slijediti poraženog poglavara svijeta, Sotonu, također donosi nevolje svoje vrste. Neka će bolest, potres, požar ili gubitak materijalnih sredstava donijeti u naš život nevolje i očaj — ako smo bili usmjereni na ono što Ivan naziva “požuda tijela, požuda očiju i oholost zbog imetka”. Ali, iznad svega, dragi prijatelji, ja vjerujem da osjećamo privlačnu snagu Isusa Krista, Pobjednika svijeta. Vjerujem da nas ovozemaljske privremene požude i oholosti neće privući toliko koliko naš Spasitelj Isus Krist, Pobjednik, Ohrabrenje i naš Mir.
Stoga bih htio s vama podijeliti jednu molitvu, koju je u devetnaestom stoljeću napisao danski teolog, književnik i filozof Søren Kierkegaard. Neka to bude i naša molitva od srca:
“Gospodine Isuse Kriste, mnogo je toga što bi nas vuklo natrag: pusti poslovi, isprazna zadovoljstva, brige za bezvrijedno; mnogo je toga što bi nas u malodušje vratilo: ponos koji se odveć boji da bi prihvatio pomoć, kukavna bojažljivost koja se povlači sve do u svoju propast, strah grijeha koji bježi od čistoće svetog. Ali Ti si ipak najjači — i utoliko nas jače privuci k sebi. Mi Te nazivamo Spasiteljem i Osloboditeljem; Ti si došao na Zemlju da nas oslobodiš svih okova kojima smo sputani, ili u koje smo sami sebe okovali; i blaženim učiniti oslobođene. To je djelo koje si izvršio i koje ćeš izvršavati sve do kraja vremena, kako si obećao: kad budeš uzdignut sa Zemlje, sve ćeš ljude privući k sebi. Amen”
Marko Zeko