“Iziđe sijač da sije”
Ovo se poglavlje temelji na Mateju 13,1-9.18-23; Marku 4,1-20 i Luki 8,4-15.
Sijač i sjeme
33 Usporedbom o sijaču Krist je oslikao nebesko kraljev stvo i djelo koje veliki Sijač obavlja za svoj narod. Kao i si jač u polju, On je došao posijati nebesko zrnje istine. I samo Njegovo poučavanje uz pomoć usporedbi bilo je sjeme ko jim su sijane najdragocjenije istine Njegove milosti. Zbog svoje jednostavnosti, usporedba o sijaču nije bila dovoljno cije njena. Od prirodnog sjemena koje se baca u zemlju Krist je želio naše misli usmjeriti prema sjemenu Evanđelja koje, kad se posije, navodi ljude da se vrate Bogu i da Mu posta nu vjerni. Ovu usporedbu o malom sjemenu ispričao je sam Vladar Neba, a isti zakoni koji upravljaju sijanjem zemalj skog sjemena upravljaju i sijanjem sjemena istine.
Na obalama Galilejskog jezera okupilo se mnoštvo da vidi i čuje Isusa — željno mnoštvo, puno iščekivanja. I bole snici su bili tu, ležali su na svojim prostirkama očekujući
34 da svoje nevolje podastru Njemu. Krist je imao od Boga dano pravo da uklanja muke grešnog roda i On je zato sada lije čio bolesti i širio oko sebe život, zdravlje i mir.
Kako je mnoštvo i dalje pristizalo, ljudi su se počeli gurati oko Krista i uskoro više nije bilo mjesta da ih primi. I tada, dogovorivši se s ribarima, ušao je u ribarski čamac koji je čekao da Ga odveze preko jezera, naredio učenicima da ga odmaknu malo od obale i počeo govoriti mnoštvu na obali.
Uzduž jezera pružala se prekrasna Genezaretska ravni ca, a iza nje su se uzdizali brežuljci. I na padinama brežu ljaka i u ravnici marljivo su radili sijači i žeteoci, jedni ba cajući sjeme, a drugi prikupljajući ranu ljetinu. Gledajući taj prizor, Krist je rekao:
“Iziđe sijač da sije. Dok je sijao, neko zrno pade kraj puta i dođoše ptice te ga pozobaše. Neko pade na kame nito tlo, na plitku zemlju. Brzo izniknu jer ne imaše duboke zemlje. Ali kad iziđe sunce, uvenu od žege, i jer ne imaše korijena, posahnu. Neko, opet, pade u trnje, i trnje uzraste te ga uguši. Neko, napokon, pade na dobru zemlju i donese rod: jedno stostruk, drugo šezdeseterostruk, treće tridese- terostruk.”
Ljudi Kristovog vremena nisu razumjeli Njegovo posla nje. Način Njegovog dolaska nije bio u skladu s njihovim očekivanjima. Na Isusu kao Gospodinu temeljio se cijeli židovski vjerski sustav. Njegove uzvišene službe odredio je sam Bog. Trebale su objaviti narodu da će se u određeno vrijeme pojaviti Onaj na koga su sve te službe ukazivale. Ali Židovi su uzdizali običaje i obrede gubeći iz vida nji hovu svrhu. Ljudske predaje, izreke i uredbe sprečavale su ih u prihvaćanju pouka koje im je Bog želio prenijeti. Te 35 izreke i predaje postale su prepreka da razumiju i provedu u život načela prave vjere. A kad se Isus Krist pojavio, oni u Njemu nisu prepoznali ispunjenje svih svojih nada i sim bola koji su upućivali na Njega. Odbacili su Izvor i držali se svojih beskorisnih simbola i obreda. Božji Sin je došao, a oni su i dalje tražili znak Njegova dolaska. Na poruku “Obratite se… jer je blizu kraljevstvo nebesko!” oni su od govarali zahtijevajući čudo (Matej 3,2). Kristovo Evanđe lje postalo im je kamen spoticanja zato što su zahtijevali znakove umjesto Spasitelja. Očekivali su da Mesija doka že svoju vlast moćnim osvajačkim djelima i uspostavi svoje kraljevstvo osvajajući zemaljska kraljevstva. Na ova oče kivanja Spasitelj je odgovorio usporedbom o sijaču. Kraljev stvo nebesko trebalo je pobijediti ne silom oružja, ne na silnim nametanjem, već usađivanjem novog načela u ljud ska srca.
“Sijač dobrog sjemena jest Sin Čovječji.” (Matej 13,37) Krist nije došao kao kralj, već kao sijač; ne da obori kra ljevstva, već da posije sjeme; ne da ukaže svojim sljedbeni cima na zemaljske pobjede i nacionalnu veličinu, već na žetvu koja se mora prikupiti nakon strpljivog napora, uz mnogo gubitaka i razočaranja.
Farizeji su shvatili značenje Kristove usporedbe, ali im njezina poruka nije bila po volji. Zato su se pravili da je ne razumiju. Za mnoštvo ova je poruka bila čudna i tajan stvena, a riječi novoga učitelja tako su neobično dirnule njihova srca i gorko razočarale njihova očekivanja. Ni sami učenici nisu razumjeli usporedbu, ali su se ipak zainteresi rali za njezino značenje. Pristupili su Isusu i zatražili objaš njenje.
Upravo je tu želju Isus htio razbuditi u njihovom srcu 36 da bi im mogao dati određenije upute. Objasnio im je us poredbu, kao što bi to učinio svima koji Ga traže iskrena srca. Oni koji Božju riječ proučavaju sa željom da Sveti Duh prosvijetli njihova srca, neće ostati u tami o značenju Rije či. Krist je obećao: “Ako tko htjedne vršiti volju njegovu, znat će da li je moja nauka od Boga ili ja govorim sam od sebe.” (Ivan 7,17) Svi koji dolaze Kristu da steknu jasniju spoznaju istine, primit će je. On će im otkriti tajne nebes kog kraljevstva; te tajne razumjet će srce koje čezne da upozna istinu. Nebesko svjetlo obasjat će hram srca i otkrit će se i drugima kao blistavi sjaj svjetiljke na tamnome mjestu.
“Iziđe sijač da sije.” (Matej 13,3) Na Istoku je vladala velika nesigurnost i tako velika opasnost od nasilja da su ljudi pretežno boravili u utvrđenim gradovima, odakle su ratari svakoga dana odlazili da obave svoje poslove izvan zidina. Tako je i Krist, nebeski Sijač, izišao da sije. Osta vio je svoj sigurni i mirni dom, odrekao se slave koju je uživao kod Oca prije nego što je svijet stvoren, napustio je svoj položaj na prijestolju svemira. Izišao je kao napa ćeni i iskušavani čovjek, izišao je u samoću da sije sa suzama, da sjeme života izgubljenom svijetu navodnjava svojom krv lju.
I Njegovi sluge na sličan način moraju izlaziti da siju. Kad je bio pozvan da postane sijač sjemena istine, Abraham je dobio nalog: “Idi iz zemlje svoje, iz zavičaja i doma očin skog u krajeve koje ću ti pokazati.” (Postanak 12,1) “Ode, iako nije znao kamo ide.” (Hebrejima 11,8) Tako je apostolu Pavlu koji se molio u Hramu u Jeruzalemu došla vijest od Boga: “Idi, jer ću te poslati daleko, k poganima!” (Djela 22,21)
Tako i oni koji su pozvani da se sjedine s Kristom moraju 37 ostaviti sve da bi Ga mogli slijediti. Stara druženja moraju se prekinuti, životni planovi odbaciti, zemaljske nade zabo raviti. Sjeme će se morati sijati u trudu, u suzama, u samo ći i uz mnogo žrtava.
“Sijač sije riječ.” (Marko 4,14) Krist je došao da u svijet posije istinu. Još od pada čovjeka u grijeh Sotona sije sje me zablude. Upravo je uz pomoć laži u početku i zadobio vlast nad čovjekom i na isti način se sve dosad trudi da obori Božje kraljevstvo na Zemlji i da dovede čovjeka pod svoju 38 upravu. Kao Sijač iz uzvišenijeg svijeta, Krist je došao posi jati sjeme istine. On koji je stajao u Božjem savjetu, koji je boravio u svetinji nad svetinjama Svevišnjega, mogao je lju dima donijeti čista načela istine. Još od pada čovjeka u gri jeh On je svijetu objavljivao istinu. Preko Njega je neras padljivo sjeme, riječ “živoga i vječnog Boga” (1. Petrova 1,23) bila objavljena ljudima. I u onom prvom obećanju koje je izgovoreno našem grešnom rodu u Edenu, Krist je sijao sje me Evanđelja. Ali upravo se na Njegovu osobnu službu me đu ljudima i na djelo koje je tako uspostavio posebno od nosi ova usporedba o sijaču.
Božja riječ je sjeme. Svako sjeme sadrži u sebi načelo klijanja. U njemu je sakriven život biljke. I u Božjoj riječi je život. Krist kaže: “Riječi koje sam vam ja rekao jesu duh i život.” (Ivan 6,63) “Tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima vječni život.” (Ivan 5,24) U svakoj zapo vijedi i u svakom obećanju Božje riječi je istinski život od Boga, sila kojom se zapovijed može izvršiti i obećanje ispu niti. Onaj tko vjerom prima Riječ prima i istinski život i karakter samoga Boga.
Svako sjeme donosi rod po svojoj vrsti. Posij sjeme u povoljnim okolnostima i ono će se razviti u biljku. Primi vjerom u svoju dušu neraspadljivo sjeme Riječi i ono će obli kovati karakter i život po ugledu na karakter i život samoga Boga.
Učitelji u Izraelu nisu sijali sjeme Božje riječi. Krist se kao učitelj istine ponašao potpuno suprotno rabinima svo jeg vremena. Oni su se bavili predajama, ljudskim teorija ma i nagađanjima. Često su ono što je čovjek učio ili napi sao o Riječi stavljali umjesto same Riječi. Njihovo naučava- 39
nje nije imalo snage da oživi dušu. Tema Kristovog nauka i propovijedanja bila je Božja riječ. On je sumnjičavcima uvi jek odgovarao: “Pisano je!” “Što kaže Pismo?” “Kako čitaš?” U svakoj prilici, kad bi prijatelj ili neprijatelj pokazao za nimanje, On bi sijao sjeme Riječi. On koji je sam Put, Istina i Život, koji je sam živa Riječ, ukazuje na Pisma govoreći: “Upravo ona svjedoče za mene.” I počevši od “Mojsija te, slijedeći sve proroke,” protumačio je svojim učenicima “što se na njega odnosilo u svim Pismima”. (Ivan 5,39; Luka 24,27)
Kristovi sluge trebaju obaviti isto djelo. U naše vrijeme, kao i u stara vremena, životodavne istine Božje riječi zamije njene su ljudskim teorijama i nagađanjima. Mnogi takozva ni propovjednici Evanđelja ne prihvaćaju cijelu Bibliju kao nadahnutu Riječ. Jedan mudrac odbacuje jedan njezin dio, drugi sumnja u drugi dio. Oni svoje sudove stavljaju iznad Riječi; i Pismo koje propovijedaju oslanja se na njihov auto ritet. Njegova božanska autentičnost je uništena. I tako se sjeme nevjere sije na sve strane; jer ljudi postaju zbunjeni i ne znaju što da vjeruju. Postoje mnoga vjerovanja kojima se um nema pravo baviti. U Kristovo vrijeme rabini su mnoge dijelove Pisma obavijali usiljenim, tajanstvenim mislima. Bu dući da je jasan nauk Božje riječi osuđivao njihove običaje, oni su nastojali potkopati njegovu snagu. Isto se to čini i danas. Božjoj riječi pridaje se tajanstveno i prikriveno zna čenje da bi se opravdalo kršenje Božjeg zakona. Krist je osudio takve običaje svojeg vremena. On je govorio da Božju riječ trebaju svi razumjeti. On je tvrdio da Pismo ima neoporeci- vi autoritet i mi moramo činiti to isto. Biblija se mora pri- 40 kazivati kao Riječ beskrajnoga Boga, kao rješenje svih suko ba i temelj svake vjere.
Bibliji je bila oduzeta njezina snaga i posljedice se vide u gubljenju snage duhovnog života. Danas u propovijedima s mnogih propovjedaonica nema one božanske sile koja bu di savjest i donosi život duši. Slušatelji ne mogu reći: “Zar nije srce gorjelo u nama dok nam je putem govorio i tuma čio Pisma!” (Luka 24,32) Ima mnogo onih koji traže živoga Boga, koji čeznu za Njegovom božanskom prisutnošću. Filo zofske teorije ili učene rasprave, ma koliko bile blistave, ne mogu zadovoljiti srce. Ljudske tvrdnje i pronalasci nemaju nikakve vrijednosti. Neka Božja riječ progovori čovjeku! Neka
oni koji su slušali samo predaje, ljudske teorije i izreke ču ju glas Onoga čija Riječ može obnoviti dušu za vječni ži vot!
Kristova omiljena tema bila je očinska nježnost i pre obilno Božje milosrđe; On se posebno zadržavao na Njego vom karakteru i Njegovom Zakonu; a sebe je ljudima pred stavljao kao Put, Istinu i Život. Neka to budu teme kojima će se baviti i Kristovi propovjednici! Objavljujte istinu ka kva je u Isusu! Razjasnite zahtjeve Zakona i Evanđelja! Go vorite ljudima o Kristovom životu samoodricanja i žrtve; o Njegovom poniženju i smrti, o Njegovom uskrsnuću i uzne senju; o Njegovom posredovanju za njih u Božjim dvorima,
1 Njegovom obećanju: “Vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.” (Ivan 14,3)
Umjesto da raspravljate o pogrešnim teorijama, ili da se pokušavate boriti s protivnicima Evanđelja, slijedite Kri stov primjer. Učinite da nove istine iz Božje riznice prodru u život. “Propovijedaj riječ.” “Sijte pokraj svake vode!” “Bilo da im je zgodno, bilo nezgodno.” “U koga je riječ moja, ne ka po istini objavljuje riječ moju! Što je zajedničko slami i 41 žitu?” “Svaka je riječ Božja prokušana… Ne dodaji ništa nje govim riječima, da te ne prekori i ne smatra lažljivim.” (2. Timoteju 4,2; Izaija 32,20; Jeremija 23,28; Izreke 30,5.6)
“Sijač sije riječ.” Ovdje je objavljeno veliko načelo koje treba prožimati cjelokupno odgojno djelo. “Sjeme je riječ Božja.” Međutim, u mnogim školama našeg vremena Božja riječ je potisnuta u stranu. Um zaokupljaju drugi predmeti. Proučavanje autora koji sami ne vjeruju zauzima važno mjesto u odgojnom sustavu. Skeptični stavovi utkani su u gradivo koje se nalazi u školskim knjigama. Znanstvena istraživanja zavode s pravog puta jer se njihova otkrića pogrešno tumače i izopačuju. Božja riječ uspoređuje se s navodnim znanstve nim učenjima i prikazuje kao nesigurna i nedostojna povje renja. I tako se u misli mladih sije sjeme sumnje koje će proklijati u vrijeme kušnji. Kad se izgubi vjera u Božju riječ, duša nema vodiča, nema sigurnosti. Mladi se usmjeravaju na putove koji ih vode daleko od Boga i vječnog života.
Ovom se uzroku u velikoj mjeri može pripisati široko rasprostranjeno bezakonje našeg današnjeg svijeta. Kad se Božja riječ potisne, odbacuje se i njezina sila da obuzda zle strasti neobraćenog srca. Ljudi siju u tijelo i od tijela žanju pokvarenost.
I tu se krije veliki uzrok umne slabosti i nesposobno sti. Kad se odvrati od Božje riječi i počne hraniti spisima nenadahnutih ljudi, um zaostaje u razvoju i postaje nespo soban. Gubi dodir s dubokim i sveobuhvatnim načelima vječne istine. Ograničava se na razumijevanje stvari s kojima je upoznat i u toj zaokupljenosti onim sto je prolazno sla bi, njegova snaga se smanjuje i nakon nekog vremena po staje nesposoban da se razvija.
Sve to spada u pogrešno obrazovanje. Svaki učitelj mora nastojati um mladih usmjeriti prema veličanstvenim isti nama nadahnute Riječi. Takvo obrazovanje je bitno za ovaj život i za život koji će doći.-42
I neka nitko ne misli da će se tako onemogućiti izuča vanje znanosti ili izazvati snižavanje odgojno-obrazovnih mje rila. Znanje o Bogu je visoko kao nebo i široko kao svemir. Ništa tako ne oplemenjuje niti oživljava kao proučavanje ve likih tema koje se bave našim vječnim životom. Neka se mladi trude da shvate ove od Boga dane istine i njihov će se um pri tom naporu širiti i jačati. To će svakom učeniku koji je vršitelj Riječi otvoriti široka područja razmišljanja i osigu rati mu bogatstvo znanja koje nikad neće propasti. -43
Obrazovanje koje se stječe proučavanjem Biblije jest prak tično poznavanje plana spasenja. Takvo će obrazovanje ob noviti božanski lik u duši čovjeka. Ono će učvrstiti i ojača ti um u borbi protiv kušnji i osposobiti učenika da postane Kristov suradnik u Njegovom djelu donošenja blagoslova svijetu. Ono će ga učiniti pripadnikom nebeske obitelji i pripraviti da sudjeluje u baštini svetih u svjetlu.
Ali učitelj svete istine može dijeliti samo ono što je sam svojim iskustvom stekao. “Sijač sije svoje sjeme.” Isus je ob javljivao istinu zato što je sam bio istina. Njegove misli, Njegov karakter, Njegovo životno iskustvo, sve je to bilo utjelovljeno u Njegovom nauku. Tako je i s Njegovim slugama; oni koji propovijedaju Riječ moraju je upoznati preko svojeg osob nog iskustva. Oni moraju znati što znači kad im Krist po stane mudrost i pravednost, posvećenje i otkupljenje. Objav ljujući Božju riječ drugima, ne smiju si dopustiti da je izgo varaju nesigurno ili sa sumnjom. Trebaju reći zajedno s apo stolom Petrom: “Uistinu, nismo vam navijestili moć i dola zak našega Gospodina Isusa Krista držeći se lukavo izmiš ljene bajke, nego jer smo bili očevici njegova (božanskog) veličanstva.” (2. Petrova 1,16) Svaki Kristov propovjednik i svaki učitelj treba reći zajedno s ljubljenim Ivanom: “Da, Život se očitovao, mi smo ga vidjeli i svjedočimo za nj, i navješ ćujemo vam Život vječni, koji bijaše kod Oca i koji se na ma očitovao.” (1. Ivanova 1,2)
Kraj puta
Usporedba o sijaču najviše se bavi utjecajem koji na rast sjemena ima tlo na koje je bilo bačeno. Ovom usporedbom Krist zapravo govori svojim slušateljima: Nije korisno za vas da se ponašate kao kritičari mojeg djela niti da se prepuš tate razočaranju zato što ono nije zadovoljilo vaše zamisli! Za vas je najvažnije da odgovorite na pitanje: Kako se od- 44 nosite prema mojoj poruci? Vaša vječna sudbina zavisi od toga hoćete li je prihvatiti ili odbiti.
Govoreći o sjemenu koje je palo kraj puta, On je rekao: “Svakomu tko čuje riječ o Kraljevstvu a ne razumije, dolazi Zli te mu otima što mu je u srcu posijano. To je onaj koji je posijan ‘kraj puta’.”
Sjeme posijano kraj puta prikazuje Božju riječ koja pa da na srca nepažljivih slušatelja. Kao ugaženi put, utaban nogama ljudi i životinja, takvo je srce koje služi kao pro metnica trgovini ovoga svijeta, njegovim uživanjima i grije sima. Zaokupljena sebičnim ciljevima i grešnim uživanjima, duša je “otvrdnula zavodljivošću grijeha” (Hebrejima 3,13). Njezine su duhovne sposobnosti paralizirane. Ljudi čuju Ri ječ, ali je ne razumiju. Ne shvaćaju da se ona odnosi na njih. Nisu svjesni svojih potreba ni opasnosti koja im pri jeti. Ne opažaju Kristovu ljubav; prolaze pokraj poruke Njegovog milosrđa kao pokraj nečega što se ne odnosi na njih.
Kao što su ptice brze da pozoblju sjeme koje leži kraj puta, tako je i Sotona spreman da iz duše ukrade sjeme bo žanske istine. On se boji da će Božja riječ probuditi bez brižne i utjecati na otvrdnula srca. Sotona i njegovi anđeli dolaze na skupove na kojima se propovijeda Evanđelje. Dok
se nebeski anđeli trude da Božjom riječju utječu na srca, neprijatelj nastoji poništiti njezin utjecaj. S upornošću koja se može usporediti jedino s njegovom zlobom, pokušava one mogućiti djelovanje Božjega Duha. Dok Krist privlači dušu svojom ljubavlju, Sotona pokušava pozornost onih koji su pokrenuti da traže Spasitelja odvratiti od Njega. On zaokuplja 45 um svjetovnim planovima. On budi kriticizam ili unosi sumnje i nevjerovanje. Govornikov izbor riječi ili način govora možda ne odgovaraju slušateljima i oni se zadržavaju na ovim manama. I tako istina, koja im je potrebna i koju im je Bog milostivo poslao, ne ostavlja nikakav trajan dojam.
Sotona ima mnogo pomagača. Mnogi koji tvrde da su kršćani pomažu kušaču da ukrade sjeme istine iz srca dru gih ljudi. Mnogi koji slušaju propovijedanje Božje riječi, kod kuće se bave njezinim kritiziranjem. Oni ocjenjuju propovijedi kao što bi ocjenjivali riječi nekog predavača ili političara. Vijest koju bi morali smatrati Božjom porukom, upućenom sebi, razmatraju uz neozbiljne ili podrugljive komentare. Opširno raspravljaju o propovjednikovom ka rakteru, njegovim pobudama i postupcima; o ponašanju drugih vjernika u crkvi. Izriču oštre sudove, učestalo ogovara ju i opadaju, i to sve pred neobraćenima. Često ovakve ri- 6 ječi izgovaraju roditelji u prisutnosti svoje djece. Na taj način ruše ugled Božjih vjesnika i poštovanje njihovih po ruka. Mnogi tako uče olako pristupati i samoj Božjoj rije či.
I zato se u domovima mnogih takozvanih kršćana mla di pripremaju da postanu nevjernici. Roditelji se pitaju za što se njihova djeca tako malo zanimaju za Evanđelje, zašto su tako spremna sumnjati u istine Biblije. Čude se zašto moralni i vjerski sadržaji tako malo utječu na njih. Nisu svjesni da su svojim primjerom otvrdnuli srca svoje djece. Dobro sjeme nije našlo mjesta da pusti korijen i Sotona ga je odnio.
Na kamenitom tlu
“A posijan na ‘kamenito tlo’ jest onaj koji riječ čuje i veselo je prima, ali, kako nema u sebi korijena, nestalan je:
kada dođe nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah pod legne.”
Sjeme posijano na kamenitom tlu pada na tanak sloj zem lje. Biljka iznikne brzo, ali korijen ne može prodrijeti kroz stijenu do hrane i tako omogućiti njezin rast, pa ubrzo pro pada. Mnogi među onima koji ispovijedaju vjeru spadaju među ovakve slušatelje. Kao stijena koja leži ispod tankog sloja zemlje, tako se i sebičnost njihovog neobraćenog srca krije ispod tla njihovih dobrih želja i težnji. Nisu još svla dali ljubav prema sebi. Nisu još uvidjeli krajnju snagu gri jeha i njihovo se srce nije ponizilo, svjesno svoje krivnje. Ova vrsta ljudi lako se da osvjedočiti, oni postaju sjajni obra ćenici, ali je njihova vjera površna.
Ipak, ljudi ne otpadaju zato što su smjesta prihvatili Ri ječ ili zato što joj se raduju. Čim je Matej začuo Spasiteljev 47 poziv, smjesta je ustao, ostavio sve i pošao za Njim. Čim božanska Riječ dođe do našeg srca, Bog želi da je prihva timo, i očekuje se da je prihvatimo radosno! “Kažem vam, tako će biti veće veselje na nebu zbog jednog grešnika koji se obrati…” (Luka 15,7) I doista je radosna duša koja je povje rovala u Krista. Međutim, oni koji su u ovoj usporedbi opi sani kao ljudi koji su smjesta prihvatili Riječ, nisu proraču nali njezinu cijenu. Nisu razmatrali što Božja riječ zahtijeva od njih. Oni se nisu suočili sa svim svojim životnim navika ma niti su se potpuno pokorili njezinoj vlasti.
Korijen biljke prodire duboko u zemlju i skriven od po gleda održava njezin život. Tako je i s kršćaninom; nevid ljivim sjedinjavanjem duše s Kristom, putem vjere, održava se njegov duhovni život. Međutim, slušatelji, uspoređeni s kamenitim tlom, oslanjaju se na sebe umjesto na Krista. Oni se uzdaju u svoja dobra djela i dobre pobude i u svoju ljud sku pravednost. Nisu jaki u Gospodinu i u sili Njegove sna ge. Takvi ljudi “nemaju u sebi korijena” jer nisu povezani s Kristom.
Vrelo ljetno Sunce, koje jača i hrani otporno zrno, uni štava ono koje nema duboko korijenje. I tako se onaj “koji nema u sebi korijena” drži neko vrijeme, ali “kada dođe ne volja ili progonstvo zbog riječi, odmah podlegne”. Mnogi pri maju Evanđelje da bi izbjegli patnje, umjesto da se oslobo de grijeha. Raduju se neko vrijeme jer se nadaju da će ih vjera osloboditi teškoća i nevolja. Dok njihov život glatko teče, možda izgledaju kao dosljedni kršćani. Ali padaju na vrućem ispitu kušnji. Nisu sposobni podnijeti ukor radi Kri sta. Kad im Božja riječ ukaže na neki omiljeni grijeh, kada zahtijeva samoodricanje ili žrtvu, oni se osjećaju uvrijeđeni.
48 Čini im se da će ih stajati prevelikih napora da učine kor jenitu promjenu u svojem životu. Gledaju na sadašnje neu godnosti i nevolje i zaboravljaju vječne stvarnosti. Slično uče nicima koji su napustili Isusa, i oni su spremni reći: “Tvrd je ovo govor! Tko ga može slušati?” (Ivan 6,60)
Ima mnogo onih koji tvrde da služe Bogu iako nemaju nikakvog praktičnog znanja o Njemu. Njihova želja da ispu njavaju Njegovu volju utemeljena je na njihovim vlastitim sklonostima, a ne na dubokom osvjedočenju Svetoga Duha. Njihovo ponašanje nije dovedeno u sklad s Božjim zakonom. Oni govore da prihvaćaju Krista kao svojeg Spasitelja, ali ne vjeruju da će im On dati snage da svladaju svoje grijehe. Nisu uspostavili osobni odnos sa živim Spasiteljem pa i nji hov karakter pokazuje nedostatke, naslijeđene i stečene.
Jedno je u općim crtama prihvatiti djelovanje Svetoga Duha, a sasvim je nešto drugo prihvatiti Ga kao Onoga koji ukorava i poziva na pokajanje. Mnogi osjećaju da su se uda ljili od Boga, shvaćaju da robuju sebičnosti i grijehu; ula žu napore da se poprave, ali ne razapinju sebe. Oni se ne predaju potpuno u Kristove ruke niti traže božansku sna gu da tvore Njegovu volju. Nisu se voljni oblikovati po ugle du na Boga. Na neki uopćeni način priznaju svoje nedo statke, ali ne odbacuju svoje poznate grijehe. I sa svakim grešnim postupkom njihova stara sebična narav postaje sve snažnija.
Jedina nada ovih ljudi jest da priznaju da se i na njih s pravom odnose Kristove riječi upućene Nikodemu: “Ne ču di se što ti rekoh: treba da se odozgo rodite!” “Zaista, zaista, kažem ti, tko se odozgo ne rodi, taj ne može vidjeti kraljevstva Božjega.” (Ivan 3,7.3)
Istinska svetost je potpuna predanost u služenju Bogu. To je uvjet za istinsko kršćansko življenje. Krist zahtijeva 49 neograničeno posvećenje, osobnu službu. On traži srce, um, dušu, snagu. Sebičnost se ne smije gajiti. Onaj tko živi sebi, nije kršćanin.
Ljubav mora biti načelo djelovanja. Ljubav je temeljno načelo Božje vladavine na Nebu i na Zemlji i mora postati i temelj kršćanskog karaktera. Jedino to kršćanina može učiniti i održati nepokolebljivim. Jedino to ga može osposobiti da se odupre nevoljama i kušnjama.
Ljubav će se pokazati žrtvovanjem. Plan otkupljenja bio je utemeljen na žrtvi — na žrtvi tako širokoj, dubokoj i vi sokoj da je postala nemjerljiva. Krist je sve dao za nas i oni koji Ga prihvaćaju bit će spremni da za svojeg Otkupitelja sve žrtvuju. Prije svega ostaloga oni će na umu imati Nje govu slavu i čast.
Ako volimo Isusa, mi ćemo živjeti za Njega, s radošću Mu prinositi svoje zahvalne žrtve i raditi za Njega. I sam rad bit će nam lak. Njega radi mi ćemo priželjkivati bol, 50 napor i žrtvu. Bit će nam draga Njegova želja da spasi sve ljude. Osjećat ćemo istu nježnu težnju za spasenjem duša koju je On osjećao.
To je Kristova vjera. Sve što je manje od toga, prijevara je. Nikakva teorija istine, nikakvo izjavljivanje učeništva ne će spasiti nijednu dušu. Mi ne pripadamo Kristu sve dok nismo potpuno Njegovi. Polovičnost u kršćanskom životu pridonosi da čovjek postaje neodlučan u namjerama i ko lebljiv u željama. Napor da služimo i sebi i Kristu čini nas slušateljima kod kojih je sjeme palo na kamenito tlo i koji se neće održati kada budu izloženi kušnji.
U trnju
“Posijan ‘u trnje’ jest onaj koji sluša riječ, ali svjetska tjeskobna briga i varavo bogatstvo zaguše riječ te ostane bez roda.”
Sjeme Evanđelja često padne u trnje i veliki korov; i ako ne dođe do moralnog preobraženja u čovjekovom srcu, ako se stare navike i običaji ne odbace, ne ostavi stari život u grijehu, ako se sotonske osobine ne protjeraju iz duše, že tva pšenice bit će zagušena. Trnje će se pokazati kao jedini rod, a pšenično zrno će propasti.
Božanska dobrota može uzrasti jedino u srcu koje se ustrajno priprema za dragocjeno sjeme istine. Trnje grijeha može rasti na svakom tlu; njemu nije potrebna njega; ali božanska dobrota mora se brižljivo gajiti. Čičak i trnje uvi jek su gotovi da proklijaju; i zato se djelo čišćenja mora stalno obavljati. Ukoliko srce nije pokoreno Božjoj vlasti, ukoliko Sveti Duh ne djeluje neprestano da pročisti i oplemeni ka rakter, u životu će se pokazivati stare navike. Ljudi mogu tvrditi da vjeruju u Evanđelje; ali ukoliko nisu posvećeni 51 Evanđeljem, njihove će tvrdnje biti potpuno beskorisne. Ukoliko ne postignu pobjedu nad grijehom, grijeh će po stići pobjedu nad njima. Trnje koje je bilo posječeno, ali ne i iskorijenjeno, ponovo će se razrasti i duša će njime bi ti prekrivena.
Krist je naveo ono što predstavlja opasnost po dušu. Kao što Marko bilježi, to su brige ovoga svijeta, varavo bogat stvo i želja za svim ostalim. Luka navodi brige, bogatstvo i osjetilne užitke ovoga života. Sve to guši riječ, duhovno sje me koje raste. Duša prestaje crpsti hranu od Krista i du hovnost u srcu odumire.
“Svjetske tjeskobne brige.” Nijedan društveni sloj nije izuzet od briga ovoga svijeta. Siromašnima teški rad, odri canja i strah od oskudice uzrokuju nevolje i teško ih opte rećuju. Bogate opterećuje strah od gubitaka i mnoštvo dru gih strahovanja i briga. Mnogi od Kristovih sljedbenika za boravljaju pouku koju je On želio da nauče od cvjetova u polju. Oni nemaju povjerenja u Njegovu neprekidnu skrb. Krist ne može nositi njihove terete jer ih nisu ni stavili na Njega. I zato brige života, iako su ih trebale približiti Spasi telju da od Njega zatraže pomoć i utjehu, čine prepreku koja ih odvaja od Njega.
Mnogi koji bi mogli biti uspješni u Kristovoj službi po svećuju se stjecanju bogatstva. Sve svoje snage troše u po slovnim pothvatima i misle da zato nemaju vremena za ono što je duhovno. Na taj se način odvajaju od Boga. Nama je u Bibliji naređeno: “Ne budite u poslu lijeni!” (Rimljanima 12,11 DK) Mi moramo raditi da bismo mogli dati onima ko ji su potrebiti. Kršćani moraju raditi, oni se moraju baviti poslovima, ali zbog toga ne moraju upadati u grijeh. Među tim, mnogi se tako predaju poslovima da više nemaju vre mena za molitvu, nemaju vremena za proučavanje Biblije, nemaju vremena da traže Boga i da Mu služe. Katkad se u njihovoj duši još javlja težnja za svetošću i za Nebom, ali vise nemaju vremena da se odvrate od buke ovoga svijeta i 52 da čuju veličanstvene riječi Božjega Duha. Ono sto je vječ no postaje podređeno, a ono sto je na svijetu uživa pred nost. Sjeme Riječi vise ne može donositi rod jer su snage duše posvećene njegovanju trnja svjetovnosti.
Mnogi koji se bave poslovima sa sasvim drugačijim ci ljem, čine sličnu pogrešku. Oni žele raditi za dobro drugih, ali ih njihove dužnosti opterećuju, odgovornosti se umno žavaju i oni dopuštaju da rad potisne njihovu pobožnost. Zanemaruju vezu s Bogom preko molitve i proučavanja Bib lije. Zaboravljaju da je Krist rekao: “Jer bez mene ne mo žete ništa učiniti.” (Ivan 15,5) Udaljavaju se od Krista, nji hov život više nije prožet Njegovim milosrđem pa do izra žaja dolaze sebične osobine. Njihova služba biva obilježe na željom za prvenstvom, uprljana grubim, neljubaznim cr tama neobraćenog srca. I to je jedna od osnovnih tajni poraza u kršćanskom radu. To je razlog što su rezultati često tako slabi.
“Varavo bogatstvo.” Ljubav prema bogatstvu ima neku zasljepljujuću, prijevarnu moć. Prečesto oni koji imaju svje tovna blaga zaboravljaju da im je Bog dao snagu da steknu bogatstvo. Oni govore: “Svojom sam moći i snagom svojih ruku sebi namakao ovo bogatstvo.” (Ponovljeni zakon 8,17) Njihovo blago, umjesto da ih pokrene na zahvalnost Bogu, navodi ih da uzdižu sebe. Gube svijest o svojoj ovisnosti o Bogu i svojoj obvezi prema bližnjima. Umjesto da bogatstvo smatraju talentom koji se mora upotrijebiti na Božju slavu i na uzdizanje čovječanstva, oni ga proglašavaju sredstvom da uzdignu sebe. Umjesto da u čovjeku razvije božanske osobine, bogatstvo koje se ovako upotrebljava razvija u njemu soton ske karakteristike. Sjeme Riječi biva ugušeno trnjem.
“Sjetilni užici.” Opasna su zadovoljstva kojima se preda- 53 jemo da bismo zadovoljili svoje prohtjeve. Svako ugađanje sebi koje slabi tjelesne snage, koje pomračuje um ili otup ljuje duhovna osjetila predstavlja “tjelesne požude” koje “vo- juju protiv duše” (1. Petrova 2,11).
“Požude za svim ostalim.” Ovo ne moraju biti želje, grešne same po sebi, već sve ono što cijenimo više od Božjeg kra ljevstva. Sve što misli odvlači od Boga, sve što Kristu uskra ćuje našu ljubav, postaje neprijatelj naše duše.
* * *
Dok je um još mlad, pun snage i sposoban da se brzo razvija, nalazi se u velikoj opasnosti da oboli od sebičnog častoljublja, da počne služiti sebi. Ako mu svjetovni planovi uspiju, postaje sklon da krene putem koji mu umrtvljuje savjest i onemogućuje da pravilno procijeni što čini istin sko savršenstvo karaktera. Kad okolnosti pogoduju takvom razvitku, rast se nastavlja u smjeru koji Božja riječ zabra njuje.
Roditelji nose vrlo veliku odgovornost u razdoblju kad se oblikuje karakter njihove djece. Oni se moraju pobrinuti da svoju djecu okruže pravilnim utjecajima, utjecajima koji će im pomoći da steknu pravilne poglede na život i pravi uspjeh. Umjesto toga, mnogi roditelji iznad svega žele svo joj djeci osigurati svjetovno blagostanje. Biraju im društvo imajući pred očima upravo taj cilj. Mnogi podižu svoju obi telj u nekom velikom gradu i uvode svoju djecu u pomod no društvo. Okružuju ih utjecajima koji navode na svjetovnost i oholost. U takvom ozračju i um i duša zaostaju u razvit ku. Djeca gube iz vida visoke i plemenite ciljeve u životu. Prednost da budu Božji sinovi, baštinici vječnosti, ona mi jenjaju za svjetovni dobitak.
54 Mnogi roditelji se trude da svojoj djeci osiguraju sreću zadovoljavajući njihovu težnju za zabavama. Dopuštaju im da se bave sportovima, da posjećuju zabavne skupove, daju im novac kojim se mogu razmetati i zadovoljavati svoje prohtjeve. Što se želji za užicima više popušta, ona postaje sve snažnija. Zato ovi mladi ljudi postaju sve zaokupljeniji zabavama dok ih konačno ne počnu smatrati velikim ciljem života. Stvaraju naviku da besposliče i da popuštaju svojim sklonostima pa je skoro nemoguće da ikada postanu čvrsti kršćani.
Čak i sama Crkva, koja treba biti stup i utvrda istine, katkad ohrabruje sebičnu ljubav prema užicima. Kad treba prikupiti novac za vjerske potrebe, kojim sredstvima pribje gavaju mnoge mjesne crkve? Priredbama, večerama, pomod nim sajmovima, čak i lutrijama i sličnim načinima! Često se mjesto odvojeno za služenje Bogu obesvećuje gozbama, pijankama, kupovanjima, prodajama i veseljima. Poštovanje Božjeg doma i Njegovih službi umanjuje se u očima mladih. Oslabljuju se ograde samosvladavanja. Sebičnost, prohtjevi i ljubav prema razmetanju privlače i jačaju ako im se popusta.
Trka za užicima i zabavama najjača je u gradovima. Mno gi roditelji koji su svojoj djeci osigurali život u gradu sma trajući da će im to donijeti mnoge prednosti, doživljavaju razočaranje i prekasno pokušavaju popraviti svoju strašnu pogrešku. Današnji gradovi ubrzano postaju sve sličniji Sodomi i Gomori. Brojni praznici ohrabruju besposličenje. Uz budljivi sportovi, odlaženje u kazalište, na konjske utrke i kockarnice, odavanje alkoholu i bančenju — sve to čini da se svaka strast žestoko razbuktava. Mlade jednostavno od nosi rijeka popularnih aktivnosti. Oni koji zavole zabave ra di zabave, otvaraju vrata poplavi kušnji. Odaju se društvenim zabavama i nepromišljenim veseljima, a druženje s lju biteljima užitaka opojno djeluje na um. S jednog oblika razo node prelaze na drugi, sve dok ne izgube i želju i sposob nost za korisnim životom. Njihove se vjerske težnje hlade; duhovni život potamnjuje. Izopačuju se sve plemenite spo sobnosti duše, sve što čovjeka povezuje s duhovnim svije tom.
Istina je da neki možda uvide svoju ludost i da se pokaju. Bog će im oprostiti. Ali oni su ranili svoje duše i navukli na sebe doživotnu pogibao. Sposobnost prosuđivanja, koja bi uvijek morala ostati oštra i osjetljiva da bi mogla razliko vati dobro i zlo, u velikoj je mjeri uništena. Oni više nisu brzi da prepoznaju glas Svetoga Duha koji ih usmjerava ili da otkriju Sotonine zamke. Prečesto u vrijeme opasnosti pa daju pod naletom kušnji i udaljavaju se od Boga. Kraj nji hove trke za užicima je slom za ovaj život i za život koji će doći.
Brige, bogatstva, užici — sve to Sotona ulaže u igru ži vota oko ljudske duše. Opomena je jasna: “Nemojte ljubiti ni svijeta ni onoga što je u svijetu! Ako tko ljubi svijet, u njemu nema ljubavi Očeve, jer ništa od onoga što je u svijetu — požuda tijela, požuda očiju, oholost zbog imetka — ne dolazi od Oca, nego dolazi od svijeta.” (1. Ivanova 2,15.16) Onaj koji čita ljudsko srce kao otvorenu knjigu, kaže: “Pazite sa mi na se da vam srca ne otvrdnu od razuzdanosti, pijanstva i tjeskobnih briga za život.” (Luka 21,34) Apostol Pavao, nadahnut Svetim Duhom, piše: “A oni koji žele da postanu bogataši upadaju u napast, u zamku i u mnoge lude i pogubne 56 želje što strovaljuju ljude u propast i uništenje, jer je po hlepa za novcem izvor svih zala. Budući da su joj se neki predali, zalutali su od vjere i proboli sami sebe mnogim teškim mukama.” (1. Timoteju 6,9.10)
Priprema tla
Cijelom usporedbom o sijaču Isus pokazuje da različiti rezultati sijanja zavise od tla. U svakom prikazanom slučaju i sijač i sjeme su isti. Isus nam zapravo želi pokazati da ukoliko Božja riječ ne uspije obaviti svoje djelo u našem srcu i ži votu, razloge moramo tražiti u sebi. Međutim, rezultat nije izvan naše vlasti. Istina, mi ne možemo sebe promijeniti; ali snaga izbora je u našim rukama i na nama je da odlu čimo što ćemo biti. Slušatelji koji su uspoređeni s tlom kraj puta, s kamenitim tlom ili s tlom punim trnja, ne moraju ostati takvi. Božji Duh se neprestano trudi da raskine čaro liju zaslijepljenosti koja ljude vezuje uz zemaljske stvari i da u njima razbudi želju za nepropadljivim blagom. Jedino kad se odupiru Svetome Duhu, ljudi postaju nemarni prema Bož joj riječi ili je počinju zanemarivati. Oni su sami odgovorni za tvrdoću svojeg srca koja sprečava da dobro sjeme pusti korijen i za korov koji sprečava njegovo napredovanje.
Vrt srca mora se obrađivati. Tlo se mora pripremiti du bokim pokajanjem za grijehe. Otrovne, sotonske biljke mo raju se iskorijeniti. Tlo, nekada obraslo trnjem, može se po praviti jedino marljivim radom. Tako se i zle sklonosti nepreporođenog srca mogu svladati jedino ozbiljnim naporima u Isusovo ime i Njegovom snagom. Gospodin nas poziva pre ko svojeg proroka: “Prokrčite sebi prljuše, ne sijte po trnjacima.” “Sijte pravednost, požet ćete ljubav.” (Jeremija 4,3; Hošea 10,12) On želi za nas obaviti ovo djelo i zato nas po ziva da surađujemo s Njim.
57 Sijači sjemena moraju obaviti djelo pripremanja srca za primanje Evanđelja. U službi Riječi ima previše propovije danja, a premalo stvarnog obraćanja s ljubavlju. Potreban je osobni trud oko izgubljenih duša. S kršćanskim suosjećanjem mi se moramo približiti ljudima pojedinačno i potruditi se da probudimo njihovo zanimanje za velike činjenice vječ nog života. Njihovo srce može biti tvrdo kao ugaženi put i može nam se činiti da se uzaludno trudimo da im otkrije mo Spasitelja, ali, iako ih logika neće uspjeti pokrenuti, iako su dokazi nemoćni da ih osvjedoče, Kristova ljubav, koja će se očitovati u osobnom pristupu, moći će omekšati kameno srce tako da sjeme istine uhvati korijen.
Prema tomu, sijači imaju posao koji moraju obaviti da sjeme ne bi bilo ugušeno trnjem, da ne bi propalo zbog plit kog tla. Na samom početku svojega kršćanskog života svaki vjernik mora naučiti njegova temeljna načela. Mora shvatiti 58 da neće jednostavno biti spašen Kristovom žrtvom, već da Kristov život treba postati njegov život i Kristov karakter nje gov karakter. Svima trebamo reći da moraju nositi terete i odbaciti svoje urođene sklonosti. Neka svi shvate kakve blagoslove dobivaju oni koji rade za Krista, koji slijede Nje gov primjer samoodricanja, koji podnose teškoće kao dobri vojnici. Neka nauče oslanjati se na Kristovu ljubav i sve svoje brige predati Njemu. Neka okuse radost zadobivanja duša za Njega. Kad se ispune ljubavlju prema izgubljenima, kad se zainteresiraju za njih, zaboravit će na sebe. Zadovoljstva ovoga svijeta izgubit će privlačnu snagu i tereti ih neće obes hrabrivati. Plug istine obavit će svoje djelo. On će preorati neobrađenu zemlju. I neće otkinuti samo vrhove trnja, već će ga iščupati iz korijena.
Na dobroj zemlji
Sijač neće uvijek doživljavati razočaranja. O sjemenu koje je palo na plodno tlo Spasitelj je rekao: “Posijan ‘na dobru zemlju’ jest onaj koji čuje i razumije riječ, te rodi i donese rod: jedan stostruk, drugi šezdeseterostruk, treći tridesete- rostruk.” “A što [padne] ‘na dobru zemlju’, to su oni koji čuju riječ i čuvaju je u dobru i plemenitu srcu i rod nose zbog ustrajnosti.”
“Dobro i plemenito srce” o kojemu govori usporedba nije srce bez grijeha; jer Evanđelje se mora propovijedati izgubljenima. Krist je rekao: “Nisam došao da zovem pra vednike, nego grešnike.” (Marko 2,17) Dobro srce ima onaj tko se pokorava uvjeravanjima Svetoga Duha. On priznaje
svoju krivnju i osjeća potrebu za Božjom milošću i ljubav lju. Ima iskrenu želju da upozna istinu da bi je mogao poslušati. Dobro srce je ono srce koje vjeruje u Božju riječ. Bez vjere nije moguće primiti Riječ. “Jer onaj koji želi pri stupiti Bogu mora vjerovati da postoji Bog i da nagrađuje one koji ga traže.” (Hebrejima 11,6) – 59
To je “onaj koji čuje i razumije riječ”. Farizeji Kristo vog vremena zatvarali su oči da ne vide i uši da ne čuju; zato istina i nije mogla doprijeti do njihovog srca. Zato su morali pretrpjeti kaznu za svoje hotimično neznanje i na mjerno prouzrokovano sljepilo. Međutim, Krist je učio svoje učenike da trebaju otvoriti svoj um za pouke i biti spremni da vjeruju. On im je izrekao blagoslov jer su vidjeli i čuli očima i ušima vjere.
Slušatelji uspoređeni s dobrom zemljom primaju Riječ “ne kao riječ ljudsku, nego — kao što uistinu jest — riječ Božju” (1. Solunjanima 2,13). Među istinske učenike spada jedino onaj koji prima Pismo kao glas kojim mu se obraća sam Bog. On drhti od Riječi; jer za njega je ona živa stvar nost. On otvara svoj razum i svoje srce da je primi. Takvi su slušatelji bili Kornelije i njegovi prijatelji, koji su kazali apostolu Petru: “Sada smo, dakle, svi mi skupljeni pred Bo gom da čujemo sve što ti je Gospodin zapovjedio.” (Djela 10,33)
Znanje istine ne zavisi toliko od snage uma koliko od čistoće namjere, iskrene jednostavnosti i čvrste vjere. Božji anđeli su blizu onih koji u poniznosti srca traže božansko vodstvo. Njima se daje Sveti Duh da im otvori bogate riz nice istine.
Slušatelji uspoređeni s dobrom zemljom drže Riječ ka da je čuju. Sotona, zajedno sa svim svojim silama zla, ne može im je oteti.
Samo čuti ili čitati Riječ nije dovoljno. Onaj tko želi imati 60 koristi od Pisma, mora razmišljati o istini koja mu je bila objavljena. Ozbiljno se trudeći i razmišljajući uz molitvu, on treba shvatiti značenje riječi istine i duboko proniknuti u smisao svetih riječi.
Bog nas poziva da svoj um ispunimo velikim, čistim mislima. On želi da razmišljamo o Njegovoj ljubavi i milo srđu, da istražujemo Njegovo čudesno djelo u velikom pla nu otkupljenja. Tada će sve jasnije i jasnije biti naše razu mijevanje istine, uzvišenija i svetija naša želja da steknemo neporočnost srca i jasnoću misli. Duša koja boravi u čistom ozračju svetih misli preobrazit će se zato što je proučava jući Pisma uspostavila vezu s Bogom.
“Te rodi i donese rod.” Oni koji poslušaju Riječ kada je čuju, donosit će rod u poslušnosti. Božja riječ, primljena u srce, pokazat će se u dobrim djelima. Njezin će se rod vidjeti u karakteru i životu po uzoru na Krista. Krist je rekao o sebi: “Milje mi je, Bože moj, vršit volju tvoju, Zakon tvoj duboko u srcu ja nosim.” (Psalam 40,9) “Jer ne tražim svo ju volju, nego volju onoga koji me poslao.” (Ivan 5,30) A Pismo kaže: “Tko tvrdi da ostaje u njemu, taj mora tako ži vjeti kako je on živio.” (1. Ivanova 2,6)
Božja riječ se često sukobljava s čovjekovim naslijeđe nim ili stečenim karakternim crtama ili životnim navikama. Ali slušatelji, uspoređeni s dobrom zemljom, kada primaju Riječ, prihvaćaju i sve njezine uvjete i zahtjeve. Oni svoje navike, običaje i postupke pokoravaju Božjoj riječi. U nji hovim očima zapovijedi smrtnog, zabludjelog čovjeka postaju beznačajne kad se suoče s Riječju beskrajnog Boga. Iz cije log srca, s nepokolebljivom namjerom, oni traže vječni ži vot, i uz cijenu gubitaka, progonstava, pa čak i same smrti, ostaju poslušni istini.
Oni donose rod “zbog ustrajnosti”. Nitko među onima koji su primili Božju riječ nije pošteđen teškoća i kušnji; ali kad se nevolje pojave, istinski kršćanin ne postaje nemiran, 61 nepovjerljiv ili očajan. Iako mi ne možemo vidjeti konačni ishod događaja, ili razaznati namjeru Božje promisli, ne smijemo odbaciti svoje povjerenje. Sjećajući se nježne mi losti Gospodnje, trebamo sve svoje brige baciti na Njega i strpljivo čekati Njegovo spasenje.
U borbi duhovni život postaje jači. Nevolje, koje se str pljivo podnose, razvijaju čvrstinu karaktera i dragocjene du hovne vrline. Savršeni rod vjere, krotkost i ljubav, često naj bolje sazrijevaju usred olujnih oblaka i tame.
“Poljodjelac iščekuje skupocjen rod od zemlje, strplji vo čekajući na nj, dok ne primi ‘ranu’ i ‘kasnu kišu’.” (Jakov 5,7) Tako i kršćanin treba strpljivo čekati da se u njegovom životu pokažu rodovi Božje riječi. Kada se molimo za vrline Duha, Bog često uslišava naše molitve dovodeći nas u okol nosti u kojima se mogu razviti ti rodovi; ali mi ne razumije mo Njegovu namjeru, čudimo se i bivamo potišteni. Ipak, nitko ne može razviti duhovne vrline ukoliko se ne podloži procesu rastenja i donošenja roda. Naš zadatak je da primi mo Božju riječ, da se nje čvrsto držimo, da se potpuno po korimo njezinoj vlasti i tada će se u nama ispuniti njezina namjera.
Krist je rekao: “Ako me tko ljubi, držat će moju riječ, i moj će ga Otac ljubiti; k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.” (Ivan 14,23) Sjenka snažnijeg, savršenog uma osje- nit će nas jer smo uspostavili živu vezu s izvorom najtraj nije snage. U našem životu po Bogu bit ćemo dovedeni u pokornost Isusu Kristu. Više nećemo živjeti uobičajenim sebičnim životom, nego će Krist živjeti u nama. Njegov ka rakter obnovit će se u našoj naravi. I tako ćemo donijeti rodove Svetoga Duha — “jedan stostruk, drugi šezdesetero- struk, treći trideseterostruk”.