Isusove usporedbe: Poglavlje 1

22. 08. 2015.

Usporedbe kao način poučavanja

U Kristovom načinu poučavanja uz pomoć usporedbi ot- 17 krivamo isto načelo kojim se rukovodio u cijelom svojem poslanju na Zemlji. Da bi nam pomogao upoznati se s Njegovim karakterom i životom, On je uzeo nasu narav i boravio među nama. Božansko se objavilo u ljudskome; nevidljiva slava u vidljivom ljudskom obliku. Ljudi su o nepoznatome mogli učiti na temelju poznatoga; nebesko se objavljivalo preko zemaljskoga; Bog se objavio u liku čovjeka. Tako je bilo i u Isusovom načinu poučavanja; nepoznato je bilo oslikano poznatim; božanske istine zemaljskim pojavama s kojima su ljudi bili dobro upoznati.
Pismo kaže: “Sve je to Isus govorio narodu u usporedbama i ništa mu nije rekao bez usporedaba, da se ispuni proročka riječ: ‘U usporedbama ću progovoriti: otkrit ću sakriveno od postanka svijeta.’” (Matej 13,34.35) Zemaljsko je prikazivano duhovnim; pojave u prirodi i životna iskustva Njegovih slušatelja povezivana su s istinama pisane Riječi. Vodeći ih tako od zemaljskoga kraljevstva u duhovno, Kristove usporedbe postajale su karike u lancu istine koji sjedi- 18 njuje čovjeka s Bogom, Zemlju s Nebom.
U svojem poučavanju iz prirode Isus je govorio o onome što je sam svojim rukama stvorio, o onome što ima kvalitetu i silu koju mu je On sam darovao. U svojem prvobitnom savršenstvu, sve stvoreno je izražavalo božansku mudrost. Adamu i Evi u njihovom edenskom domu priroda je bila “puna Božje spoznaje”, prepuna božanskih pouka. Mudrost je progovarala oku i bila primana u srce jer su ljudi razgovarali s Bogom preko djela koja je On stvorio. Međutim, čim je sveti par prekršio zakon Najvišega, sjaj s Božjega lica napustio je lice prirode. Zemlja je sada pokvarena i uprljana grijehom. Ali i u takvom pomračenom stanju sačuvala je veliki dio prijašnje ljepote. Pouke koje nam pruža nisu izbrisane; kad se pravilno shvati, priroda svjedoči o svojem Stvoritelju.
U Kristovo doba ove su pouke bile zanemarene. Ljudi nisu prepoznavali Boga u Njegovim djelima. Grešnost ljudskog roda bacila je sjenku na čisto lice stvorenoga; i umjesto da prikazuju Boga, Njegova djela postala su prepreka da Ga upoznamo. Ljudi su “se klanjali i iskazivali štovanje stvorenju umjesto Stvoritelju”. Tako su i neznabošci “postali isprazni u mislima svojim i njihovo je nerazumno srce po- tamnjelo” (Rimljanima 1,25.21). I u Izraelu je ljudski nauk uzdizan umjesto Božjeg. Ne samo pojave u prirodi, već i obredna služba i sama Biblija — što je trebalo objavljivati Boga — postalo je tako izopačeno da je služilo kao sredstvo da se Njega prikrije.
Krist se trudio da ukloni sve što je prikrivalo istinu. On je došao ukloniti veo koji je grijeh bacio preko lica pri- 19 rode, iznijeti na svjetlo duhovnu slavu koju su sva stvorena djela morala odražavati. Pouke iz prirode i Biblije On je iznosio u novom svjetlu, pretvarajući ih u novo otkrivenje.
Isus bi ubrao prekrasni ljiljan i stavio ga u ruke djece i mladih; i dok su gledali Njegovo mladalačko lice, osvježeno sunčevom svjetlošću s lica Njegovog Oca, pružio bi im pouku: “Promotrite poljske ljiljane (u jednostavnosti njihove prirodne ljepote) kako rastu! Niti siju, niti žanju. A ja vam kažem da se ni Salomon u svoj raskoši svojoj nije zaodje- nuo kao jedan od njih.” Izrekao bi im zatim ljubazno obećanje i dao važnu pouku: “Pa ako tako Bog odijeva poljsku travu koja danas jest, a već se sutra baca u peć, zar neće mnogo radije vas, malovjerni?!”
Ove su riječi u propovijedi na Gori bile upućene i drugima, a ne samo djeci i mladima. Bile su upućene mnoštvu u kojemu je bilo muškaraca i žena opterećenih brigama i nevoljama, nesretnih od razočaranja i tuge. Isus je nastavio: “Ne brinite se tjeskobno i ne govorite: Što ćemo jesti, ili što ćemo piti, ili u što ćemo se obući?! — to sve traže pogani — jer zna Otac vaš nebeski da vam je to sve potrebno.” Is- pruživši zatim ruke prema mnoštvu oko sebe, rekao je: “Zato najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost, a to će vam se nadodati!” (Matej 6,28-33)
Tako je Isus protumačio poruku koju je sam uputio preko ljiljana i trave u polju. On želi da je i mi čitamo sa svakog ljiljana i sa svake vlati trave. Njegove su riječi pune obećanja i učvršćuju naše povjerenje u Boga.
Tako je široko bilo Isusovo razumijevanje istine, tako sveobuhvatan Njegov nauk, da se koristio svakom mijenom u prirodi da njome oslika istinu. Prizori na kojima je svakoga dana počivalo čovjekovo oko bili su povezivani s ponekom duhovnom istinom, i tako se priroda pojavljivala u usporedbama koje je izgovarao veliki Učitelj.
U ranom dijelu svoje službe Krist se obraćao narodu riječima koje su bile tako jednostavne da su svi Njegovi slušatelji mogli shvatiti istine koje će ih učiniti mudrima za spasenje. Ali u mnogim srcima istina nije mogla pustiti korijen, pa se brzo gubila. “Njima govorim u usporedbama,” rekao je On, “zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju… Jer je odrvenjelo srce ovog naroda; uši mu otvrd- nule, oči se zatvorile.” (Matej 13,13-15)
Isus ih je želio potaknuti na istraživanje. Pokušavao je 21 pokrenuti bezbrižne, utisnuti im istinu u srce. Poučavanje uz pomoć usporedbi u Njegovo je doba bilo omiljeno, izazivalo je pozornost i poštovanje, ne samo među Židovima, već i među pripadnicima drugih naroda. Zato Isusu nije stajala na raspolaganju neka druga metoda, uspješnija od ove. Njegovi slušatelji mogli su razumjeti Njegove riječi uz uvjet da su željeli upoznati ono što je božansko; On ih je uvijek bio spreman razjasniti iskrenim istraživačima.
Krist je morao objaviti istine koje ljudi nisu bili spremni prihvatiti ili barem razumjeti. Zato ih je i učio uz pomoć usporedbi. Povezujući svoj nauk s prizorima iz života, ljudskog iskustva ili iz prirode, privlačio je njihovu pozornost i utjecao na njihovo srce. Poslije, kad bi promatrali predmete kojima je oslikavao svoje pouke, sjećali su se i riječi božanskog Učitelja. Onima koji su se pokoravali utjecaju Svetoga Duha, značenje Spasiteljevih pouka bivalo je sve jasnije. Tajne su se razjašnjavale, i ono što se teško moglo razumjeti, najednom je postajalo očigledno.
Isus je tražio pristup svakom srcu. Služeći se raznolikim slikama, On je prikazivao istinu ne samo u njezinim različitim oblicima, već se obraćao i različitim slušateljima. Njihovu pozornost privlačio je slikama i usporedbama iz njihovog svakidašnjeg života. Nikomu tko bi slušao Spasitelja 22 nije se činilo da je zanemaren ili zaboravljen. Najskromniji i najgrešniji u Njegovom je nauku prepoznavao glas koji mu se obraćao s mnogo nježnosti i suosjećanja.
Postojao je i drugi razlog zašto je Isus poučavao uz pomoć usporedbi. U mnoštvu koje se okupljalo oko Njega bilo je svećenika i rabina, književnika i starješina, herodovaca i upravitelja, licemjernih, častoljubivih ljudi koji su voljeli svijet i koji su jedva čekali da nađu neku optužbu protiv Njega. Njihove uhode pratile su Ga svakodnevno kako bi Ga uhvatile u riječi, osudile i tako zauvijek ušutkale Onoga koji je, činilo se, cijeli svijet povukao za sobom. Spasitelj je znao karakter ovih ljudi pa je istinu tako iznosio da nisu mogli pronaći razlog koji bi im omogućio da Njegov slučaj iznesu pred Veliko vijeće. U svojim usporedbama korio je licemjerje i pokvarena djela onih koji su zauzimali visoke položaje i simboličkim jezikom izražavao tako oštru istinu da oni ne bi ni htjeli slušati Njegove riječi, već bi se potrudili brzo učiniti kraj Njegovoj službi da je otvoreno izgovarao svoje optužbe. Ali iako je izbjegavao uhode, istinu je iznosio tako jasno da se zabluda sama razotkrivala i da su ljudi iskrena srca mogli izvući korist iz Njegovih pouka. Djelima Božjeg
“Njima govorim u usporedbama, zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Na njima se ispunjava proročanstvo Izaije proroka: ‘Ušima ćete slušati, a nećete razumjeti; očima ćete gledati, a nećete vidjeti. Jer je odrvenjelo srce ovog naroda; uši mu otvrdnule, oči se zatvorile — da očima jednom ne vidi, da ušima ne čuje i srcem ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdravim.’” (Matej 13,13-15)
stvaranja uzdizao je božansku mudrost i Njegovu beskrajnu dobrotu. Putem prirode i životnih iskustava učio je ljude o Bogu. “Uistinu, njegova se nevidljiva svojstva, njegova vječna moć i božanstvo, promatrana po njihovim djelima, opažaju od postanka svijeta. Tako nemaju isprike.” (Rimljanima 1,20)
Spasiteljev način poučavanja uz pomoć usporedbi pokazuje kako izgleda istinsko “vise obrazovanje”. Krist je ljudima mogao objaviti najdublje znanstvene istine. Mogao im je razjasniti tajne u koje bi mogli prodrijeti tek nakon mnogo stoljeća truda i proučavanja. Mogao im je dati prijedloge iz područja znanosti kojima bi hranio njihove misli i poti- 23 cao njihovu pronalazačku gorljivost sve do svršetka vremena. Ali to nije činio! Nije izrekao nijednu riječ kojom bi zadovoljio radoznalost ili ljudsku častoljubivu želju da se popne do svjetovne veličine. Svojim svekolikim poučavanjem Krist je ljudski um dovodio u dodir s Beskrajnim umom. Nije upućivao ljude da proučavaju ljudske teorije o Bogu, Njegovoj Riječi ili Njegovim djelima. Pozivao ih je da promatraju Boga onako kako se objavio u svojim djelima, u svojoj Riječi i preko svoje promisli.
Krist se nije bavio teško razumljivim teorijama, već onim što je bitno za razvitak karaktera, onim što će povećati čovjekovu sposobnost da upozna Boga i da čini dobro. Govorio je ljudima o istinama kojima oblikuju ponašanje u životu i koje su povezane s vječnošću.
Sam Krist je odgajao Izrael. Govoreći o Gospodnjim zapovijedima i uredbama, rekao je: “Napominji ih svojim sinovima. Govori im o njima kad sjediš u svojoj kući i kad ideš putem; kad lijegaš i kad ustaješ. Priveži ih na svoju ruku za 24 znak, i neka ti budu kao zapis medu očima! Ispisi ih na dovratnicima kuće svoje i na vratima svojim!” (Ponovljeni zakon 6,7-9) Svojim naukom Isus je pokazao kako se ova zapovijed može ispuniti — kako se zakoni i načela Božjeg kraljevstva mogu tako prikazati da pokažu svu svoju ljepotu i vrijednost. Kad je Gospodin podučavao Izraelce da budu Njegovi posebni predstavnici, dao im je domove na brežuljcima i u dolinama. U svojem osobnom životu i vjerskoj službi dolazili su u stalni dodir s prirodom i s Božjom riječju. Tako je i Krist učio svoje učenike kraj jezera, na padinama brežuljaka, u poljima i šumarcima, na mjestima na kojima se mogu vidjeti prirodne pojave kojima je oslikavao svoj nauk. I dok su učili od Njega, primjenjivali su stečeno znanje pomažući Mu u Njegovom radu.
Tako se i mi trebamo upoznavati sa Stvoriteljem preko djela stvaranja. Knjiga prirode je veliki udžbenik kojim se, zajedno s Biblijom, moramo služiti prikazujući drugima Njegov karakter i vraćajući izgubljene ovce u Božji tor. Dok tako budemo proučavali Božja djela, Sveti Duh će osvjedočavati nas um. To neće biti osvjedočenje koje se stječe logičkim razmišljanjem, već ćemo, ukoliko naš um nije postao previše pomračen da upozna Boga, oko previše mutno da ga vidi, a uho preslabo da čuje Njegov glas, shvatiti njihovo dublje značenje i uzvišene, duhovne istine pisane Riječi utisnut će se u naše srce.
25
Ove pouke, izvučene neposredno iz prirode, odlikuju se jednostavnošću i neporočnošću i upravo zato su neizrecivo dragocjene. Svima su potrebne pouke koje dolaze iz ovog izvora. Već sama ljepota prirode odvraća dušu daleko od grijeha i svjetovnih čari i približava je neporočnosti, miru i Bogu. Misli učenika vrlo su često preokupirane ljudskim teorijama i nagađanjima koja se lažno nazivaju znanošću i filozofijom. Upravo zato oni moraju uspostaviti tijesnu vezu s prirodom. Neka shvate da djela stvaranja i kršćanstvo slave istog Boga. Neka nauče da se duhovno i prirodno nalazi u savršenom međusobnom skladu. Neka sve što njihove oči vide i ruke opipaju iskoriste kao pouku prilikom izgradnje karaktera. Tako će ojačati svoje umne snage, karakter će se razviti i cijeli život oplemeniti.
Poučavajući uz pomoć usporedbi i uzdižući svetost subote, Krist je imao isti cilj. Bog je ljudima dao ovu uspomenu na svoju stvaralačku moć da bi Njega prepoznali u djelima Njegovih ruku. Dan odmora poziva ih da u djelima 26 stvaranja otkrivaju Stvoriteljevu slavu. I upravo zato što je želio da i mi to činimo, Isus je svoje dragocjene pouke povezivao s ljepotom djela prirode. Tijekom svetog dana odmora, više nego ijednog drugog dana, trebamo proučavati poruke koje nam je Bog zapisao u prirodi. Spasiteljeve usporedbe trebamo proučavati tamo gdje ih je On izgovarao, u poljima i šumarcima, pod otvorenim nebom, okruženi cvijećem i travom. Kad se približimo samoj prirodi, Kristova prisutnost postat će nam stvarna i On će našem srcu progovoriti o svojoj ljubavi i miru.- 27
Međutim, Krist svoj nauk nije povezivao samo s danom odmora, već i s radnim tjednom. On je svoje mudre savjete upućivao i onima koji idu za plugom i bacaju sjeme. On je želio da u oranju i sijanju, kopanju i prikupljanju plodova vidimo sliku Njegovog djela dobročinstva u srcu. Isto tako, u svakoj grani korisnog rada i u svakoj životnoj vezi On želi da nalazimo pouke o božanskoj istini. Tada naš svakidašnji rad neće više zaokupljati svu našu pozornost niti će nas navoditi da zaboravimo Boga; on će nas neprestano podsjećati na našeg Stvoritelja i Otkupitelja. Misao o Bogu provlačit će se kao zlatna nit kroz sve naše svakodnevne brige i poslove. Za nas će slava s Njegovog lica ponovo počivati na licu prirode. Stalno ćemo učiti nove pouke o nebeskoj istini i postajati sve sličniji Njegovom neporočnom liku. Tako ćemo stalno učiti o Gospodinu i ostati s Bogom u životnom pozivu na koji nas je pozvao. (Izaija 54,13; 1. Korinćanima 7,24).