U Pogovoru novoobjavljene knjige Iznenađeni nadom, jednog od najplodonosnijih bibličara današnjice, N. T. Wrighta, koju je 2024. izdala Školska knjiga, profesor Miroslav Volf sa Sveučilišta Yale spominje tri stalno prisutna straha koji nas guraju u beznađe:
“U bjesomučnoj utrci za preživljavanje mnogi strahuju od zaostajanja, dok se povećava jaz između ekstremno bogatih i ostalih koji mahnito trče, ali sve više gube tlo pod nogama. Također se bojimo urušavanja ekosustava koji stenje pod teretom naših nezasitnih ambicija, a za nasilje koje mu činimo osvećuje nam se neviđenim poplavama i neobuzdanim požarima. Najposlije, bojimo se gubitka kulturnih identiteta kako se naš planet smanjuje, a ljudi se, potjerani ratom, ekološkim razaranjima i lišeni osnovnih preduvjeta za život, sele tamo gdje mogu barem preživjeti.” (str. 293)
Kad tome dodamo sadašnje stanje u svijetu, koje neki smatraju početkom trećeg svjetskog rata, pitamo se: Na koga se osloniti, čemu se nadati?
Isti autor nastavlja opisivati posljedice svih tih strahova, koje se očituju u bujanju isključivih politika, nacionalizma i ekspanzionizma. Okružje za takva događanja je obilježeno spajanjem kršćanske religioznosti s izrazitim materijalističkim posezanjima, kao da se Božje kraljevstvo ostvaruje gomilanjem materijalnih dobara.
Formalna pobožnost kod suvremenih materijalista je samo dimna zavjesa kojom prikrivaju nečuvenu samoživost i sebičnost. U posljednjih nekoliko mjeseci otvoreno se ističe nagomilavanje i prisvajanje materijalnih dobara, dok nedužni stradaju u ratovima, a siromašni umiru od gladi. Takve poruke najglasnije dolaze iz najmoćnijih država svijeta u kojima, usprkos sebičnim i ekspanzionističkim djelovanjima političkih vođa, mnogi kršćani izabiru i podržavaju baš takve.
Ima li nade u takvom svijetu? Na čemu se temelji takva nada i kako je doživljavati na kršćanski način? Kršćanska nada nije pasivna. Ona se ne svodi na maštanje zatvorenih očiju i priželjkivanje da što prije nastupi obećana promjena koja nastaje Kristovim drugim dolaskom i uskrsnućem Božjih prijatelja. Obećana promjena je zajamčena (Otkrivenje 21,1-5), ali poziv na živu i aktivnu nadu je uvijek aktualan, a Isusove riječi važeće: “U svijetu ćete imati patnju. Ali, ohrabrite se — ja sam pobijedio svijet!” (Ivan 16,33)
Svojim umiranjem na križu Isus je razobličio Sotonu (Kološanima 2,15), oca laži i obmana, i tako ga pobijedio. Svojim uskrsnućem Isus je dokazao da je samo On neuništiva Istina koja jamči trajan život. U toj posebnoj knjizi pisac ističe:
“Isusovo uskrsnuće početak je novog Božjeg projekta ne da otima ljude sa Zemlje na Nebo, već da kolonizira Zemlju nebeskim životom. Uostalom, to je glavna poruka molitve Oče naš.” (str. 291)
“Cijela knjiga nastoji upućivati na samu Gospodinovu molitvu koja kaže: ‘Dođi kraljevstvo tvoje, kako na nebu tako i na zemlji.’ To je jedna od najmoćnijih i najrevolucionarnijih rečenica. Smatram da je snažan odgovor na tu molitvu stigao na prvi Uskrs, i na kraju će u cijelosti biti ostvaren kad se Nebo i Zemlja spoje u novom Jeruzalemu. Uskrs je bio kad je nada osobno iznenadila cijeli svijet izlazeći iz budućnosti u sadašnjost. Konačna nada u budućnost ostaje iznenađenje dijelom zato što ne znamo kad će stići, i dijelom zato što u ovom trenutku imamo samo slike i metafore, pa smo ostavljeni nagađati hoće li stvarnost biti još veća i još iznenadnija.” (str. 55)
Na više mjesta u toj knjizi ističe se opasnost prihvaćanja platonističkih ideja o vječnom postojanju duša na Nebu, što izravno negativno utječe na toliko potrebnu nadu u novu Zemlju koju već sada doživljavamo na praktičan način. Na kraju svega se ostvaruje boravak s Isusom na novoj Zemlji bez bolesti, smrti, ratova i neprijateljstava. U svakodnevnom životu valja oživljavati i ostvarivati tu dragocjenu nadu. Tako shvaćena nada je zapravo predokus one buduće stvarnosti trajnog prijateljstva s našim Bogom koji nas je osvojio svojom dobrotom. U svojem predavanju na Sveučilištu Oxford, 28. svibnja 2021. godine, profesor Wright je suprotstavio svoj pogled na svijet s tradicionalnim, i dodatno pojasnio taj Božji projekt uspostavljanja nebeskog sklada koji je đavao poremetio.
“Dopustite mi da ovo kažem jednostavno: većina zapadnih kršćana pretpostavila je da je priča Svetog pisma, uključujući i priču o Isusu, usmjerena na omogućavanje grešnim ljudima da dođu na Nebo, u Božju prisutnost. Ali to nije biblijska priča. Biblijska priča govori o Stvoritelju svemira koji želi doći živjeti s ljudima. Nije riječ o stvorenjima Zemlje koja idu na Nebo. Riječ je o tome da Bog ujedinjuje Nebo i Zemlju pod svojom spasiteljskom vlašću. Riječ je o projektu koji je pokrenut s Isusom i Duhom.” (str. 295)
Cijeli spasonosni Božji projekt utemeljen je na Isusovom uskrsnuću, a djelomično se ostvaruje u skladu s praktičnim rezultatima, plodom Duha koji je izravno opisan oblicima ponašanja kao: “ljubav, radost, mir, strpljivost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost i uzdržljivost” (Galaćanima 5,22-23). U sljedećem navodu autor podrobnije opisuje ove kršćanske vrline, koje iznenađuju svojom učinkovitošću u doživljavanju nade koja rastjeruje sve strahove i prijetnje kojima nas Sotona plaši:
“Svaki čin ljubavi, zahvalnosti i ljubaznosti; svako umjetničko djelo ili glazba koji su nadahnuti ljubavlju prema Bogu i oduševljenjem ljepotom Njegova stvaranja; svaka minuta provedena u poučavanju teško oštećenog djeteta da nauči čitati ili da prohoda; svaki čin pažnje, njege, utjehe i potpore ljudskom biću kao i drugim stvorenjima; i naravno, svaka molitva, sve pouke vođene Duhom, svako djelo koje širi Evanđelje, gradi Crkvu, prihvaća i utjelovljuje svetost, a ne pokvarenost, i uzdiže Isusovo ime u svijetu — sve će to prodrijeti snagom Božjeg uskrsnuća do novog stvaranja koje će Bog jednoga dana ostvariti. Tako izgleda Božja misija. Ništa nije izgubljeno kad u Kristu i po Duhu u sadašnjosti podupiremo Božje ponovno stvaranje Njegovog divnog svijeta, što ga je započeo Isusovim uskrsnućem i skrovito ga nastavlja ostvarivati djelovanjem Božjeg naroda koji živi u uskrslom Kristu snagom Njegova Duha. To će djelovanje trajati sve do Božjeg novog svijeta. Zapravo, tamo će biti poboljšano.” (str. 216)
Oduševio sam se kako ta knjiga skladno prati opise budućeg svijeta bez strahova i ratova spisateljice Ellen G. White, koji su nastali prije više od stotinu godina. Tko zna, možda je anglikanski bibličar N. T. Wright čitao nešto od njezine bogate književne ostavštine. Navodimo dva ulomka na samom kraju njezine poznate knjige Velika borba:
“Tamo će besmrtni umovi s nepresušnim uživanjem proučavati čudesa stvaralačke moći, tajne spasonosne ljubavi. Tamo neće biti okrutnog, zavodljivog neprijatelja da navede na zaboravljanje Boga. Svaka sposobnost će se razviti, svako svojstvo povećati. Stjecanje znanja neće umarati um niti iscrpljivati životnu snagu. Tamo će se moći ostvariti najveći pothvati, dosegnuti najuzvišenije težnje, ispuniti najveće želje, i još uvijek će se pojaviti nove visine koje treba savladati, nova čuda za divljenje, nove istine za razumijevanje, novi predmeti da pokrenu sile uma, duše i tijela. …
Veliki je sukob završen. Grijeha i grešnika više nema. Cijeli je svemir čist. Bilo neizmjerna svemira kuca istim otkucajem sklada i radosti. Od Njega koji je sve stvorio teče život, svjetlost i radost kroz prostranstva beskrajnog svemira. Od najmanjeg atoma do najvećeg svijeta, sve — živo i neživo, u svojoj nepomućenoj ljepoti i savršenoj radosti objavljuje da je Bog ljubav.” (Velika borba, str. 533—534; u izvorniku str. 677—678)
Dr. sc. Dragutin Matak