Ujedinjeni u molitvi
U sklopu inicijative Vjerujte Njegovim prorocima danas čitamo “Ivan 5”.
1 Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uzađe u Jeruzalem. 2 A u Jeruzalemu je kod Ovčjih dveri kupalište, koje se hebrejski naziva Betesda, a ima pet trijemova. 3 U njima je ležalo veliko mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih, uzetih, čekajući gibanje vode. 4 Jer anđeo bi u određeno vrijeme silazio u kupalište i uzburkavao vodu. Tko bi tada prvi ušao nakon uzburkavanja vode, bio bi zdrav ma kakvu bolest imao. 5 A bijaše ondje neki čovjek koji je bio bolestan trideset i osam godina. 6 Kad ga Isus opazi gdje leži te dozna da mu je tako već dugo vremena, reče mu: »Želiš li ozdraviti?« 7 Bolesnik mu odgovori: »Gospodine, nemam nikoga da me spusti u kupalište kad se voda uzburka, a dok ja dođem, drugi siđe prije mene.« 8 Reče mu Isus: »Ustani, uzmi svoju ležaljku i hodaj!« 9 I čovjek odmah ozdravi i uze svoju ležaljku i poče hodati. A bijaše subota u onaj dan. 10 Židovi stoga govorahu ozdravljenomu: »Subota je, nije ti dopušteno nositi ležaljku.« 11 Odgovori im: »Onaj koji me ozdravi reče mi: ‘Uzmi svoju ležaljku i hodaj!’« 12 Stoga ga upitaše: »Tko je čovjek koji ti reče: ‘Uzmi svoju ležaljku i hodaj’?« 13 A iscijeljeni nije znao tko je. Isus se povukao jer je bilo mnoštvo na tome mjestu. 14 Nakon toga nađe ga Isus u Hramu te mu reče: »Evo, zdrav si. Ne griješi više da ti se što gore ne dogodi.« 15 Ode čovjek i javi Židovima da je Isus taj koji ga ozdravi. 16 I zbog toga su Židovi progonili Isusa i gledali da ga ubiju, jer je to učinio u subotu. 17 A Isus im odgovori: »Otac moj sve do sada radi, i ja radim.« 18 Zbog toga su dakle Židovi još više gledali da ga ubiju, jer ne samo što je kršio subotu nego je i Boga nazivao Ocem svojim, izjednačujući sebe s Bogom. 19 Stoga im Isus odgovori i reče: »Zaista, zaista, kažem vam, Sin sȃm od sebe ne može činiti ništa, osim ono što vidi da čini Otac. Jer što god On čini, to isto čini i Sin. 20 Ta Otac voli Sina i pokazuje mu sve što sȃm čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih da se vi čudite. 21 Jer kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava, tako i Sin oživljava koje hoće. 22 Ta Otac ne sudi nikoga, nego sav sud dade Sinu, 23 da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla. 24 Zaista, zaista, kažem vam: Tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni; i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. 25 Zaista, zaista, kažem vam: Dolazi čas, i sad je tu, kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega. I koji čuju, živjet će. 26 Jer kao što Otac ima život u sebi, tako je i Sinu dao da ima život u sebi. 27 I dade mu vlast i da sudi, jer je Sin Čovječji. 28 Ne čudite se tome, jer dolazi čas u koji će svi koji su u grobovima čuti njegov glas. 29 I izaći će: koji su činili dobro — na uskrsnuće života, a koji su radili zlo — na uskrsnuće osude. 30 Ja sȃm od sebe ne mogu činiti ništa: kako čujem, sudim i moj je sud pravedan, jer ne tražim svoju volju, nego volju Oca koji me posla. 31 Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. 32 Drugi je koji svjedoči za mene i znam da je istinito svjedočanstvo kojim svjedoči za mene. 33 Vi ste ljude poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. 34 Ali ja ne primam svjedočanstvo od čovjeka, nego ovo govorim da se vi spasite. 35 On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas radovati u njezinoj svjetlosti. 36 Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova; jer djela koja mi je Otac dao da ih dovršim, sama ta djela koja ja činim svjedoče za mene da me Otac posla. 37 I sȃm Otac koji me posla posvjedočio je za mene. Niti ste glas njegov ikada čuli, niti ste lik njegov vidjeli. 38 I riječ njegovu nemate da prebiva u vama, jer vi ne vjerujete onomu kojega on posla. 39 Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni, a ona su ta koja posvjedočiše za mene. 40 I ne želite doći k meni, da život imate. 41 Slavu od ljudi ne primam, 42 ali vas upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. 43 Ja sam došao u ime Oca svojega, a ne primate me. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti. 44 Kako vi možete vjerovati kad primate slavu jedni od drugih, a slavu koja dolazi od jedinoga Boga ne tražite? 45 Nemojte misliti da ću vas ja tužiti Ocu. Ima tko vas tuži — Mojsije u koga se vi uzdajete. 46 Jer da ste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali; ta o meni je on pisao. 47 Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako ćete vjerovati mojim riječima?«