““Savjetujem ti da od mene kupiš u vatri žeženog zlata, da se obogatiš, i da se obučeš u bijele haljine, i da sakriješ svoju sramotnu golotinju, zatim pomasti da pomažeš svoje oči da bi vidio. ‘Ja korim i karam sve koje ljubim.’ Prema tome, budi revan i obrati se!”“ (Otkrivenje 3,18.19)
Naša savjest mora biti očišćena od mrtvih djela kako bismo služili živome Bogu. Posvećenje znači savršenu ljubav, savršenu poslušnost, potpunu usuglašenost s Božjom voljom. Ako naš život odgovara Kristovom životu posvećenjem uma, duše i tijela, naš primjer će imati snažan utjecaj na svijet. Mi nismo savršeni, ali je naša prednost da se iščupamo iz zamki sebičnosti i grijeha i idemo prema savršenstvu. …
Velike mogućnosti, visoka i sveta postignuća nalaze se na dohvat ruke svima koji imaju istinsku vjeru. Zar nećemo pomazati oči balzamom za oči da bismo mogli razaznati čudesne pojedinosti koje su nam predložene? Zašto s ustrajnom ozbiljnošću ne postupimo u skladu s ovom molbom, napredujući naprijed i gore, dostižući mjerilo svetosti? Mi smo Božji suradnici i moramo skladno surađivati jedni s drugima i s Bogom, ““jer Bog je koji čini u vama da hoćete i izvršite, kako mu je ugodno”“ (Filipljanima 2,13 — Ša). …
Gospodinu nije drago kad vidi da smo duhovno slabi. ““Zbilja, Bog koji je zapovjedio: Neka iz tame zasvijetli svjetlo, on je zasvijetlio u našim srcima da osvijetli spoznaju slave Božje na licu Kristovu. Ali ovo blago nosimo u zemljanim posudama da se ona izvanredna uspješnost pripisuje Bogu, a ne nama.”“ (2. Korinćanima 4,6.7) Pred nama su sukobi i nevolje, ali ne trebamo pasti niti se obeshrabriti. … Bog može biti proslavljen samo ako se mi, koji tvrdimo da vjerujemo u Njega, preobražavamo u Njegovo obličje. Mi trebamo pokazati svijetu ljepotu svetosti. Sve dok ne usavršimo kristoliki karakter, nećemo proći kroz vrata Božjega grada. Zalagati se za posvećenje, međutim, s povjerenjem u Boga, znači i sigurnost da ćemo ga primiti. A zatim, kao Kristovi svjedoci, trebamo objavljivati što je Božja milost ostvarila u nama.
Najveća uznemirenost koju možemo imati jest nesigurnost. Prihvaćanje Božjeg blagoslova donosi pravdu i mir. Plod pravde bit će ““pokoj i bezbrižnost dovijeka”“. Moramo imati jednostavnost i iskrenost nalik božanskoj. Moramo imati tu mudrost koja dolazi odozgo. Naše kršćansko iskustvo mora biti oživljeno pobožnošću i potaknuto božanskim životom. (MS 38, 26. ožujka 1899.)