Iz poraza u pobjedu

“Prema tome, ispovijedajte grijehe jedan drugomu i molite jedan za drugoga da ozdravite! Mnogo može molitva pravednika ako je žarka.” (Jakov 5,16)
Mi smo skloni griješenju, stoga nam Božja riječ otvoreno kaže kako možemo ispraviti i nadoknaditi ove pogreške. Nitko ne može reći da nikada nije počinio pogrešku, da nikada nije sagriješio, ali je vrlo važno što ćemo učiniti s ovim prijestupima. Apostol Pavao je učinio velike pogreške, ali je u to vrijeme mislio da služi Bogu, a kada mu je Gospodnji Duh prikazao stvari u pravom svjetlu, priznao je svoje pogreške i nakon toga prihvatio veliku Božju milost u opraštanju njegovih prijestupa. Vi ste također možda učinili nešto loše misleći da ste sigurno u pravu, ali kada vrijeme otkrije vaše pogreške, vaša je dužnost da ponizite srce i priznate svoj grijeh. … Bez obzira na narav vašega grijeha, priznajte ga. Ako je učinjen samo protiv Boga, priznajte ga samo Njemu. Ako ste sagriješili drugom ili uvrijedili druge, priznajte i njima, i na vama će počivati Gospodnji blagoslov. Na ovaj način vi umirete sebi i postajete slični Kristu. Kada ljudi izloženi Sotoninim kušnjama sagriješe i njihove riječi i ponašanje nisu slični Kristovima, oni možda neće shvatiti svoje stanje jer grijeh obmanjuje i otupljuje moralna osjetila. Samoispitivanjem, istraživanjem Pisma i u poniznoj molitvi oni će, uz pomoć Duha Svetoga, uvidjeti svoje pogreške. Ako tada priznaju svoje grijehe i ostave ih, kušač im se neće pojaviti kao anđeo svjetla, nego kao obmanjivač. … Oni koji prihvate ukor i savjet koji dolazi od Boga i na taj način uvide i isprave svoje pogreške, uče dragocjenu lekciju čak i iz svojih pogrešaka. Njihov vidljivi poraz pretvara se u pobjedu. Oni stoje ne oslanjajući se na svoju snagu, nego na Božju snagu. Oni pokazuju iskrenost, revnost i ljubav zajedno s poniznošću i promijenili su ponašanje prema savjetima iz Božje riječi. … Oni ne hodaju stidljivo, nego sigurno po putu koji osvjetljava nebesko svjetlo. (Review and Herald, 16. prosinca 1890.)