Što to doista znači?
“Moramo se čuvati stvaranja ekstremizama, bdjeti protiv ohrabrivanja onih koji će biti ili u vatri ili u vodi.” — Ellen G. White
Zauvijek ću se sjećati 14. ožujka 2020. godine. Bilo je to prvi puta da sam pomagao u organizaciji i vođenju bogoslužja pred praznim klupama. Na uredbu guvernera države Maryland o zabrani okupljanja pedeset osoba ili više, naše bogoslužje u mjesnoj adventističkoj crkvi Spencerville prebačeno je s osobnog sudjelovanja na bogoslužju na virtualno. Ali još ću se više sjećati te subote zbog onog što se dogodilo nakon same službe. Upravo smo završili našu molitvu hvale Bogu što nam je omogućio bogoslužje za mnoge — više od 350 ljudi pratilo nas je preko interneta — i zahvaljivali volonterima na njihovom velikom trudu pri iskustvu gotovo besmislenog bogoslužja, kad sam bio suočen sa ekstremizmom.
Dva čovjeka koja nikad prije nisam sreo čekala su me kad sam izišao iz crkvene dvorane. Željeli su se suočiti sa mnom i ukoriti me.
“Pastore, zašto ste se pokorili vlastima, umjesto Bogu?” pitao me jedan od njih.
“U čemu ja nisam poslušao Boga?” odgovorio sam im protupitanjem. Čovjek mi je tada počeo navoditi četvrtu zapovijed. Rekao sam mu da znam zapovijed, ali nisam siguran kako sam je prekršio.
“Tako što nije bilo slavljenja.” rekao je on.
Odgovorio sam mu da mi jesmo imali bogoslužje, na što je on rekao:
“Ne, vi ste se pokorili zakonima vlasti, umjesto Božjim zakonima.”
Tražio sam ga da mi pokaže gdje to u Bibliji piše. Ponovno mi je počeo navoditi četvrtu zapovijed. Prekinuo sam ga i pitao:
“Kaže li četvrta zapovijed nešto o tome u koje vrijeme trebamo imati bogoslužje u subotu? Kaže li koliko nas treba biti okupljeno kako bismo to mogli nazvati subotnjim bogoslužjem? Kaže li da ne smijemo upotrebljavati suvremenu tehnologiju koju imamo? Kaže li da obitelji koje su imale takvo kućno bogoslužje zajedno ovog jutra, ili dvije ili tri druge obitelji, nisu poštivale četvrtu zapovijed?”
Taj čovjek nije mogao odgovoriti na ova pitanja, pa sam rekao: “Naravno, ovo nije idealno; ali mi smo kao kršćani odgovorni i za zaštitu zdravlja našeg društva.”
Tada je progovorio drugi, mlađi čovjek: “Ali slušajući vlasti, vi pokazujete da ne vjerujete Bogu. Bog je rekao da će zaštiti svoj narod.”
Nasmijao sam mu se i ljubazno upitao: “Je li to razlog zašto nosiš gumene kirurške rukavice i nisi se želio rukovati sa mnom kad sam ti prišao? Zato što pokazuješ svoje povjerenje u Boga?”
Obojica su se nasmijala na to. Ali prvi čovjek nije bio spreman odustati od bitke i pokušao se ponovo prebaciti na “dokaze”. Onda sam se ja pozvao na Pavla u Rimljanima 13,1: “Svi se moraju pokoravati onima koji su na vlasti.” (Suvremeni prijevod). Pokušao mi je pokazati kako to nije primjenjivo u tadašnjim okolnostima. Ja sam konačno rekao:
“Braćo, nećemo se složiti, a ja sam doista imao iskustvo prekasnog bogoslužja; stoga, završimo ovo.”
Njegov prijatelj se složio i rekao: “Idemo.” Brat je želio pritisnuti još malo, ali na kraju mi je zahvalio i rekao: “Doviđenja.”
Možda vi kolutate očima na ova dva mladića. Možda se slažete s njima? Ja sam među onima koji bi kolutali očima, dok se nisam zaustavio i shvatio da smo svi osjetljivi na ekstremizam. Definirao bih ekstremizam kao držanje bilo kojeg vjerovanja koje nije u skladu s jasnim učenjima i načelima Svetog pisma i uspostavljanje Pisma ne samo kao jedinog pravila u mojem životu, već i pravila po kojem moraju živjeti i svi drugi.
Nakon ovoga s tim mladim ljudima, volio bih da razmislimo o nekoliko sljedećih točaka:
- Kad mi zauzimamo ekstremističke stavove, bili oni liberalni ili konzervativni, i držimo ih kao sveopća pravila u našim životima, počinjemo manipulirati Pismom pokušavajući tumačiti da ono govori to što mi želimo reći.
- Kad branimo ekstremističke stavove, počinjemo nešto tvrditi tako nepokolebljivo da zanemarujemo mnoge proturječnosti u našim životima i u vjerovanju koje držimo. Baš kao mladić koji je optuživao crkvu Spencerville zbog nepokazivanja povjerenja u Boga, dok su on i njegov prijatelj nosili sanitetske rukavice i nisu se htjeli rukovati kako bi izbjegli zarazu virusom.
- Oni koji žive po ekstremima, spremni su kršiti Božje zakone kako bi obranili svoje stavove. U vrijeme dok ovo pišem, vlasti Sjedinjenih Američkih Država pozvale su nas da štitimo zdravlje naših sugrađana pridržavanjem posebnih mjera, uključujući neokupljanje u većim skupinama. Neposlušnost ovim zahtjevima je neposlušnost riječima u Rimljanima 13,1-5 i 1. Petrovoj 2,13-17.
- Konačno, suočavanje ljudi s našim ekstremnim stavovima šteti našem svjedočenju. Ako ću opet vidjeti te mlade ljude, puno ću manje biti spreman slušati o bilo kojoj drugoj temi. To je još vjerojatnije ako će oni predstaviti svoja gledišta nekome iz društvene zajednice tko nije adventist. Time što smo dobri građani svoje zemlje, mi živimo da bismo svjedočili.
Čuvajmo se ekstremizma u našim životima, i činimo sve što možemo kako bismo obeshrabrili takve stavove u crkvi.
Chad Stuart, glavni pastor mjesne adventističke crkve Spencerville u Marylandu
________________
Bilješke
1) Ellen G. White, Testimonies to Ministers and Gospel Workers, 227.
2) Ellen G. White, Svjedočanstva za Crkvu, sv. 1, 315: “Vidjela sam da je naša dužnost da u svakom slučaju poslušamo zakone naše zemlje, dok ne dođu u sukob s višim Zakonom koji je Bog izgovorio jasnim glasom sa Sinaja, a nakon toga ga upisao u kamen vlastitim prstom. … Onaj tko ima Božji zakon upisan u srcu, poslušat će Boga a ne ljude, i prije će biti neposlušan svim ljudima nego i najmanje odstupiti od Božje zapovijedi.”
3) Ellen G. White, Last Day Events, 138,139. U vezi s nedjeljnim zakonima koje predviđamo u budućnosti ona je napisala: “Treba raditi što mudrije i što je pažljivije moguće, i sve mora biti učinjeno onako kako bi i Krist činio. Ljudi će uskoro doznati što mi vjerujemo o suboti i nedjelji, i počet će postavljati pitanja. Tada ćete im moći reći, ali ne na takav način da privučete pozornost na vaš rad. Nema potrebe skraćivati posao radeći i u nedjelju.” Ovdje je Ellen White rekla da, ako nam vlast kaže da ne radimo nedjeljom, tada nemojmo raditi nedjeljom; budimo poslušni
zakonima kako bismo dobili još vremena za svjedočenje. Prkositi vlastima kad zakon koji zabranjuje naša bogoslužja ne odgovara našem viđenju, samo da bismo ukazali na odvojenost crkve i države, nego čini više štete na duge staze nego jednostavno pridržavanje zakona.