Izgrađivati jedan drugoga

“Mi jaki moramo podnositi slabosti slabih, a ne sami sebi ugađati.” (Rimljanima 15,1)
Bog ne želi da se mi postavimo na mjesto suca i da sudimo jedni drugima. … Kada vidimo pogreške kod drugih, sjetimo se da imamo mane koje su možda veće u Božjim očima od mana koje osuđujemo kod našeg brata. Umjesto da razglašavate njegove mane, tražite od Boga da ga blagoslovi i da mu pomogne ispraviti pogrešku. Krist odobrava ovakav duh i ponašanje, i otvorit će vam put da govorite mudre riječi koje će pružiti snagu i pomoć onome koji je slab u vjeri. Rad na izgradnji drugoga u najsvetijoj vjeri blagoslovljen je posao, a rad na rušenju pun je gorčine i tuge. Krist se poistovjećuje sa svojom djecom koja pate jer kaže: “Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće.” (Matej 25,40) … Svako srce ima svoje patnje i razočaranja i mi trebamo olakšavati terete jedni drugima pokazivanjem Isusove ljubavi. Ako se naši razgovori budu vodili o Nebu i nebeskim stvarima, zle priče uskoro će izgubiti svu privlačnost za nas. … Umjesto da tražimo krivnju jedni u drugima, budimo kritički raspoloženi prema sebi. Pitanje kojim bi se svatko od nas trebao pozabaviti glasi: “Je li moj srce ispravno pred Bogom? Hoće li smjer kojim sam krenuo proslaviti mojega Oca koji je na nebesima?” Ako ste njegovali pogrešan duh, sada ga trebate protjerati iz duše. Vaša je dužnost da iz srca izbrišete sve što onečišćuje vašu narav. Svaki korijen gorčine treba iščupati da drugi ne bi bili zagađeni našim štetnim utjecajem. Nemojte dopustiti nijednoj otrovnoj biljci da ostane u zemljištu vašeg srca. Iskorijenite je ovog trenutka i posadite umjesto nje biljku ljubavi. Neka se Isus ustoliči u vašoj duši. Krist je naš primjer. Prolazio je čineći dobro. Živio je da bi blagoslivljao druge. Ljubav je uljepšavala i oplemenjivala sva Njegova djela i nama je zapovjeđeno da slijedimo Njegove korake. (Review and Herald, 5. lipnja 1888.)