Izgubljena vladavina

2. 02. 2013.

“Svevišnji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i … daje ga kome on hoće!” (Daniel 4,22)

Među nižim stvorenjima Adam je stajao kao kralj … ali kada je sagriješio, izgubio je tu vlast. Duh pobune, kome je sam otvorio vrata, proširio se po cijelom životinjskom kraljevstvu. Tako je ne samo život čovjeka već i narav životinja, šumsko drveće, trava u polju, cvijeće, pa i sam zrak koji je udisao — sve je pričalo žalosnu pouku o poznavanju zla. (Odgoj, str. 21,22)
Zbog grijeha nije samo čovjek, već i Zemlja, došla pod vlast Zloga te ju je trebalo obnoviti planom otkupljenja. Za stvaranja Adamu je dana vlast nad Zemljom. Ali popuštanjem kušnji on je dospio pod Sotoninu vlast. “… jer pobijeđeni robuju pobjedniku.” (2. Petrova 2,19) Kad je čovjek postao Sotonin zatočenik, kraljevstvo kojim je on upravljao predano je njegovom osvajaču. Sotona je tako postao “bog ovoga svijeta” (2. Korinćanima 4,4). On je preoteo vlast nad Zemljom koja je prvotno dana Adamu. (Patrijarsi i proroci, str. 45,46)
Kad je Sotona objavio Kristu da su kraljevstvo i slava ovoga svijeta predani njemu i da će ih on dati onome kome hoće, on je tvrdio nešto što je samo djelomično bilo istina, i to je rekao stoga da posluži njegovom vlastitom cilju prijevare. Sotona je svoje carstvo preoteo od Adama, ali Adam je bio Stvoriteljev namjesnik. Njegova vladavina nije bila nezavisna. Zemlja je Božja i On je sve predao svome sinu. Adam je trebao vladati podčinjen Kristu. Kad je Adam iznevjerio povjerenje i prepustio svoju vlast u ruke Sotoni, Krist je još ostao zakoniti Kralj. …
Onaj koji se pobunio na Nebu, ponudio je Kristu kraljevstva ovoga svijeta da bi kupio Njegovu privolu načelima zla; ali On se nije dao potkupiti. …
Isus je izborio pobjedu pokornošću i vjerom u Boga, i On nam preko apostola govori: “Prema tome, pokorite se Bogu! Oduprite se đavlu, pa će pobjeći od vas!” (Jakov 4,7.8) Mi se sami ne možemo osloboditi kušačeve sile; on je pobijedio ljudsku narav… ali “Tvrda je kula ime Jahvino: njemu se pravednik utječe i nalazi utočišta.” (Izreke 18,10) (Isusov život, str. 91—131)